Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

“Dokumenti”

Statut Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj

Uvod

Na temelju Ugovora o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske, koji su Sveta Stolica i Republika Hrvatska potpisali u Zagrebu 19. prosinca 1996. Sv. Stolica je, nakon razmjene ratifikacijskih instrumenata 9. travnja 1997. u Vatikanu, dekretom Zbora za biskupe Qui successimus od 25. travnja 1997. osnovala Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj.

I. Vojni ordinarijat

Članak 1.

Vojni ordinarijat u kanonskome pravu izjednačuje se s biskupijom; na čelu ima biskupa, Vojnoga ordinarija, sa službenim nazivom Vojni ordinarij za Republiku Hrvatsku ili Vojni biskup.

Članak 2.

Vojni se ordinarijat ravna po:

a) propisima kanonskoga prava;

b) apostolskoj konstituciji Spirituali militum curae pape Ivana Pavla II od 21. travnja 1986. (dalje SMC);

c) Ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripradnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske (dalje Ugovor);

d) odredbama ovoga Statuta.

Članak 3.

Svrha je Vojnoga ordinarijata dušobrižništvo katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske (usp. Ugovor čl. 1. / 1).

Članak 4.

Pod vlast upravljanja Vojnoga ordinarijata spadaju:

a) vojnici i pripadnici redarstvenih službi te druge osobe stalno zaposlene u oružanim snagama i redarstvenim službama Republike Hrvatske;

b) članovi njihovih obitelji, tj. bračni drugovi i njihova djeca, pa i ona koja su punoljetna ako žive s roditeljima u istome domu, kao i njihova rodbina i ostale osobe koje s njima dijele isto prebivalište;

c) kadeti vojnih škola i škola redarstvenih službi, kao i oni koji obavljaju službu u vojnim ustanovama ili ustanovama redarstvenih službi;

d) svi vjernici, muškarci i žene, pa bili i članovi neke redovničke ustanove, koji stalno obavljaju službu koju im je povjerio Vojni ordinarij ili im je za nju dao svoju suglasnost.

Članak 5.

Sjedište Vojnog ordinarijata i glavna crkva nalaze se u Zagrebu.

II. Vojni ordinarij

Članak 6.

Vojnoga ordinarija slobodno imenuje Vrhovni Svećenik. O tome će prije imenovanja, na povjerljiv način, biti obaviještena Vlada Republike Hrvatske, u skladu čl. 2 Ugovora.

Članak 7.

Vlast upravljanja Vojnog ordinarija je osobna, redovita i vlastita, ali skupna s vlašću mjesnog biskupa. Vojarne i druga mjesta namijenjena oružanim snagama i redarstvenim službama najprije su i prvotno pod jurisdikcijom Vojnog ordinarijata; na drugom mjestu pod jurisdikcijom dijecezanskog biskupa; ukoliko naime nema Vojnog ordinarija ili njegovih kapelana, u tom slučaju dijecezanski biskup i župnik djeluju po svom vlastitom pravu. (usp. SMCV)

Članak 8.

Vojni ordinarij je po pravu član Hrvatske biskupske konferencije.

Članak 9.

U slučaju prazne ili spriječene stolice (sede vacante vel impedita), ako Sveta Stolica drugačije ne odredi, Zbor savjetnika će, prema odredbama kanonskoga prava, izabrati upravitelja (administratora) Vojnoga ordinarijata.

III. Prezbiterij Vojnoga ordinarijata

Članak 10.

Prezbiterij Vojnoga ordinarijata čine dijecezanski i redovnički svećenici stalno određeni, uz prethodno dopuštenje vlastitoga dijecezanskog biskupa odnosno redovničkog poglavara, za dušobrižništvo katolika članova oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske, u skladu s odredbama čl. 4. Ugovora.

Vojnom ordinariju u dušbrižništvu pomažu dekani koje on imenuje slobodno i prema pastoralnim potrebama i vojni kapelani.

Članak 11.

Dijecezanski svećenici mogu biti inkardinirani u Vojni ordinarijat prema propisima kanonskoga prava, nakon određenog vremena provjere.

Članak 12.

Svećenici koji su za stalno određeni za dušobrižništvo oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske zovu se kapelani Vojnog ordinarijata i imaju prava i dužnosti župnika ili župskih vikara.

Članak 13.

Vojni ordinarij može, u dogovoru s mjerodavnim biskupom ili redovničkim poglavarom, za povremenu ili vremenski ograničenu službu u Vojnome ordinarijatu, uzeti dijecezanske i redovničke svećenike. Ti će se svećenici u vrijeme službe u Vojnome ordinarijatu također nazivati vojnim kapelanima.

Članak 14.

Vojni ordinarij imenuje i premješta vojne kapelane. Dogovorom Vojnog ordinarijata i Ministarstva obrane ili Ministarstva unutarnjih poslova odredit će se sjedište vojnih kapelana za dušobrižničku skrb katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi.

Članak 15.

Vojni će ordinarij za odgoj budućih svećenika Vojnoga ordinarijata voditi duhovnu i materijalnu skrb i koristit će se jednim od sjemeništa koja postoje u zemlji. U tome će mu pomagati vojni kapelani, koji su također dužni brinuti se o svećeničkome podmlatku Vojnoga ordinarijata.

Članak 16.

U pripremi vjernika za sakramente, posebno za ženidbu, vojni će kapelani obdržavati odredbe Hrvatske biskupske konferencije.

Članak 17.

Sve Vojne kapelanije moraju voditi vlastite matice krštenih, potvrđenih, vjenčanih, umrlih i na kraju godine njihove prijepise poslati Vojnome ordinarijatu, koji će ih pohraniti u arhiv s ostalim službenim spisima Vojnog ordinarijata.

Članak 18.

Vojni će kapelani prestati obavljati aktivnu službu prema dogovoru između mjerodavnih crkvenih i državnih vlasti. Nakon umirovljenja vojnih kapelana Vojni će ordinarijat nastaviti prikladnu skrb za njih.

Članak 19.

Pod vodstvom Vojnog ordinarija i vojnih kapelana u dušobrižništvu se mogu uključiti i vjernici laici koji posjeduju odgovarajuću duhovnu i stručnu spremu.

IV. Kurija Vojnoga ordinarijata

Članak 20.

Vojni ordinarij upravlja Vojnim ordinarijatom uz pomoć kurije koju sačinjavaju:

a) generalni vikar, b) biskupski vikar, c) kancelar, d) tajnik, e) ekonom, f) službenici.

Članak 21.

Vojnome su ordinariju, u skladu s kanonskim propisima, na pomoć Zbor savjetnika, Prezbitersko, Pastoralno i Ekonomsko vijeće Vojnog ordinarijata.

Članak 22.

Za sudske postupke i parnice pripadnika Vojnog ordinarijata u crkvenim pitanjima mjerodavan je sud prvoga i drugoga stupnja Zagrebačke nadbiskupije.

V. Zaključne odredbe

Članak 23.

Ostala pitanja odnosa između Vojnog ordinarijata, Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske uredit će se Pravilnikom (usp. čl. 10. Ugovora).

Članak 24.

Ovaj Statut, nakon što ga potvrdi Sveta Stolica, stupit će na snagu njegovim objavljivanjem u službenome glasilu Hrvatske biskupske konferencije.