Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Iz "Obavijesti" Vojnog ordinarijata, broj 15, listopad 2003., posebno izdanje (događaj 5. kolovoza):

Propovijed nadbiskupa Francesca Monterisija, tajnika Zbora za biskupe

Blagoslov novoga sjedišta Vojnoga Ordinarijata u Hrvatskoj, koje se danas odvija u zajedničkoj radosti Svete Stolice te Crkve i Vlade ove zemlje, posebno je velik i značajan događaj za katolike i za sav hrvatski narod. Vrlo je znakovito da se ovaj blagoslov zbiva na Marijin blagdan, na blagdan Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Svetoj Majci Isusovoj, kojoj su katolici ove zemlje posebno odani, povjeravamo u ovoj Euharistiji novo sjedište Vojnoga ordinarijata u Hrvatskoj i sve one djelatnosti, koje će se ovdje odvijati i koje će odavde biti pokrenute. Marija je Majka Crkve i Majka svih kršćana. Kao što nam je prikazuje Knjiga Otkrivenja, u današnjemu drugom misnom čitanju (Otk 12,1-3. 7-12ab. 17), Ona je Majka Kristova i Majka njegovih nasljedovatelja, koji se opiru zmaju - znaku sotone i zla. Ona će biti vođa i hrvatskih kršćana, koji se u oružanim snagama i u redarstvenim službama bore protiv zla u raznovrsnim oblicima. S Njom danas pjevamo Njezin “Veliča duša moja Gospodina”. “Kliči od radosti, Kćeri sionska!... Veseli se i raduj se iz svega srca, Kćeri jeruzalemska! Gospodin je… neprijatelje tvoje uklonio… Ne boj se više zla!... Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj!” (Sef 3,14- 17). Ove riječi prvoga misnog čitanja možemo primijeniti na Ordinarijat i na sve njegove vjernike. Neka pobjeda nad zlom bude uvijek pobuda hrvatskim oružanim snagama i redarstvenim službama po primjeru i zagovorom Marije, “Odvjetnice Hrvatske, najvjernije Majke”.

Ova je nova zgrada jedan od plodova Ugovora što su ga Republika Hrvatska i Sveta Stolica potpisali 19. prosinca 1996. u duhu suradnje, koja je obilježavala i nastavlja i dalje obilježavati odnose među dvjema visokim Stranama, na dobro građana i katolika zemlje, uključujući i područje oružanih snaga i redarstvenih službi. Želim navlastito istaknuti posebnu ulogu što ju je i u ovoj stvari od samoga početka dogovora pa do njegova sretnoga završetka imao preuzvišeni gospodin apostolski nuncij nadbiskup Giulio Einaudi. Koristim zbog toga prigodu da mu posvjedočim koliko se mnogo cijeni djelo što ga je tijekom minulih 11 godina kao predstavnik Svetoga Oca u Hrvatskoj radio revno, s oštroumnom pronicljivošću i nadnaravnim duhom.

Radostan sam što mogu očitovati veliku zahvalnost Svete Stolice svima koji su se na raznovrsne načine zalagali za ostvaridbu ovoga središta Vojnoga ordinarijata. Sveta je Stolica na poseban način zahvalna hrvatskoj Vladi, koja je nesebično preuzela troškove zgrade, te posebno Ministarstvu obrane i Ministarstvu unutarnjih poslova. Najiskrenija zahvalnost istodobno pripada i arhitektima i projektantima, koji su domislili zgradu i njezinu opremu, te izvođačima radova, koji su zamisao ostvarili po svojemu vrijednom vodstvu i svojim marljivim radnicima.

Na poseban način valja zahvaliti preuzvišenome gospodinu biskupu Jurju Jezerincu, revnome i radišnome hrvatskom vojnom biskupu. Ostvarenje se ovoga djela posebno duguje njegovim poticajima, njegovim pobudama, njegovoj stalnoj pozornosti te generalnome vikaru mons. Josipu Šantiću i njegovim drugim bliskim suradnicima. Biskup Juraj Jezerinac je s ljubavlju pratio početak i tijek radova. Zbog toga danas s opravdanim zadovoljstvom gleda ostvaren svoj san, a mi mu zahvaljujemo za sav uloženi trud.

Ovo je velebno zdanje, na koje danas zazivamo sveto Ime Božje, zajedno sa svojom lijepo uređenom kapelom, sa svojim suvremenim i za rad pogodnim uredima, sa svojim lijepim i otmjenim prostorijama, prijeko potrebno sredstvo za vrlo složeni posao što su ga biskup i vojni kapelani pozvani raditi kroz svakodnevno dušobrišništvo pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi te članova njihovih obitelji. Uvjeren sam da će ovo sjedište biti također središte iz kojega će se izražavati duhovne vrijednosti koje Crkva želi naučavati i širiti u vojnoj sredini i među redarstvenicima u Hrvatskoj.

Glavna je zadaća biskupa i kapelana vojnicima i redarstvenicima katolicima i njihovim obiteljima navješćivati Evanđelje te pružati krććansku pouku i milostni dar što ga nude sveti sakramenti. Ovaj je apostolat istodobno spojen s ćudorednom potporom što je kapelani djelom i trijeznim riječima i pobudama pružaju učvršćujući duševno raspoloženje vojnika i pomažući im da ostanu spremni na žrtvu što je traži vojnička služba i redarstvenički posao. Kršćanski pogled na život pruža velike razloge za ljubav prema domovini. Kako reče Sveti Otac na svojemu redovitom tjednom susretu s hodočasnicima u srijedu prošloga 11. lipnja u osvrtu na svoje nedavno putovanje u Hrvatsku, “kršćanstvo je pridonijelo umjetničkome, kulturalnome i, navlastito, duhovnome i ćudorednome razvoju Hrvatske i njezina puka”. Zbog toga jedna katolička zemlja, kakva je Hrvatska, u svojim oružanim snagama i u svojim redarstvenim službama ima ljude koji ne samo brane njezine granice i njezin teritorij, nego i njezin identitet i njezine duhovne vrijednosti.

Onaj koji vam govori bio je svjedok polovicom devedesetih godina prošloga stoljeća velike epopeje hrvatskih oružanih snaga u borbi za teritorijalni integritet domovine i prisjeća se ćudorednoga doprinosa što su ga tom zgodom u tim nastojanjima dali vojni kapelani. Ne sumnjam da će oružane snage i redarstvene službe zajedno sa svojim kapelanima vjerno i u buduće nastaviti spomenuto djelo, u novim svjetskim prilikama, Što zahtijevaju očuvanje mira u tolikim zemljama i borbu protiv terorizma.

Posebno želim, i tu želju pratim svojom molitvom, da Vojni ordinarijat u novome sjedištu bude u mogućnosti još snažnije razvijati svoje djelo donosidbe milosti i Evanđelja u hrvatski vojnički i redarstvenički svijet.

Riječima Marije, koja pjeva svoj “Veliča duša moja Gospodina” što ga čusmo u maločas pročitanome ulomku Evanđelja (Lk 1,39-56), zahvaljujemo Gospodinu za ovo sjedište, koje je danas svečano otvoreno. Bog, Gospodar povijesti, udostojao se hrvatskomu narodu udijeliti mir i sigurnost i sav rod ljudski privesti k novim vremenima solidarnosti i općega bratstva.

I sada na kraju naša misao leti k Svetome Ocu, koji je toliko puta očitovao svoju posebno veliku ljubav prema hrvatskome narodu, kojemu je darovao i svoje 100. apostolsko putovanje izvan talijanskoga zemljopisnog prostora. U svojoj velikoj ljubaznoj osjećajnosti i zahvalnosti hrvatska Vlada i biskup Juraj Jezerinac željeli su mu u ovome Ordinarijatu postaviti umjetnički izrađen spomenik. On će buduće naraštaje podsjećati na vrstni lik ovoga velikog pape i na njegov nauk u prilog mira u cijelome svijetu, a navlastito pak u ljubljenoj Hrvatskoj.