Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Propovijed za 22. obljetnicu smrti ministra obrane Gojka Šuška

Utorak, 05. 05. 2020.

Msgr. Jure BOGDAN, vojni ordinarij u RH

Crkva i samostan Bezgrješnog začeća BDM u Dubravi

Zagreb, 4. svibnja 2020., ponedjeljak, 18.00 sati 

Dj 11, 1-18; Ps 42, 2-3; 43, 3.4; Iv 10, 11-18

Draga braćo i sestre,

1. Obilježavamo dvadeset drugu obljetnicu smrti ministra obrane RH Gojka Šuška. U tih dvadesetak godina svjedoci smo brzih i velikih promjena, neslućena razvoja tehnike i tehnologije koji je omogućio znatan napredak na svim poljima ljudskoga djelovanja, osobito u znanosti i medicini. Činilo se da će takav iskorak omogućiti rješenja za mnoge nevolje koje stoljećima muče čovječanstvo. Međutim, daleko od ispunjenja prevelikih očekivanja upali smo u stupicu vlastitih zabluda o tome da će se iskorijeniti siromaštvo i glad, pronaći lijek za teške i neizlječive bolesti, pružiti siguran i spokojan život. Pandemija koju je izazvao koronavirus otprije nekoliko mjeseci raspršila je varljiv osjećaj sigurnosti i učas srušila tanašna uporišta ljudske genijalnosti. Pokazala je pandemija, s kojom se mnoge države još grčevito bore, da je zamisao o čovjekovoj neograničenoj moći, svemoći, zapravo samo utopija. Sitan i golomu oku nevidljiv virus, za koji najsuvremenija medicina nema lijeka, zaustavio je i onemogućio uobičajeni tijek života.

Nezapamćen scenarij. Cijeli je svijet paraliziran. Strah i neizvjesnost proširili su se posvuda, razgolitivši nemoć čak i vodećih svjetskih sila. Stroge mjere u zaštiti od širenja ovoga virusa, sve do prisilne izolacije koja naglavce okreće svijet međuljudskih odnosa, nameću se kao jedino razumno rješenje. Trebalo se preko noći prilagoditi novonastalim okolnostima.

Unatoč svim nevoljama, zahvalni smo Bogu da se u Hrvatskoj uspijevamo nositi sa svim izazovima. Velike zasluge u tome pripadaju Stožeru civilne zaštite zbog pravodobne priprave i stručnosti, ali i svih liječnika i medicinskoga osoblja koji se nesebično i požrtvovno stavljaju u službu oboljelima i suzbijaju širenje smrtonosnoga virusa, izlažući pritom sebe i svoje zdravlje.

Znatna je također u organizaciji bila pomoć Hrvatske vojske i policije, Crvenoga križa i drugih službi koji su svoje znanje i sposobnosti usmjerili na opće dobro. Svi su, možemo s pravom reći, na svoj način, poštujući propisane upute, pridonijeli da ulazimo u razdoblje postupnoga popuštanja mjera u kojemu se donekle normalizira život i omogućava ono najvažnije.

Zahvaljujući tomu, nakon četrdesetak dana istinske korizme i odricanja, gorkoga iskustva hoda u pustinji i za vrijeme Uskrsa, vratili smo se redovitim slavljima svetih misa s okupljenim vjernicima i podjeli svetih sakramenata. I danas, okupljeni na ovome euharistijskom slavlju, doduše u posebno propisanim i ograničenim uvjetima,  iskazujemo tu radost i zahvalnost. Blagoslovljeni smo da u istoj vjeri i s istim duhom možemo biti dionici na gozbi Božje ljubavi i zajedništva, slušati «riječi vječnoga života» i blagovati kruh koji je predokus vječnosti. 

2. Pandemiji svjetskih razmjera, u jeku najjačih udara, u Zagrebu se pridružio još jedan apokaliptični jahač, također nevidljiv, ali itekako moćan i poguban. U nedjeljno jutro, 22. ožujka, ponovno smo iskusili ljudsku ograničenost i krhkost. Snažan potres, najsnažniji u posljednjih sto četrdeset godina, koji je pratilo nekoliko slabijih, pokazao je razornu moć prirode i još jednom razgolitio ljudsku nemoć. Život djevojčice izvanredna pouzdanja i svjedočanstva vjere koji se ugasio zbog zadobivenih ozljeda toga jutra, tisuće oštećenih i urušenih građevina, prvostolnice i brojnih crkava, bolnica, škola i raznih ustanova, stanova i obiteljskih domova izazvalo je nelagodu, nesigurnost, tjeskobu i strah. U desetak sekundi snažnoga potresa poljuljao se svijet koji se gradio naraštajima. Kao i nebrojeno puta do sada, unatoč grozničavim nastojanjima da dublje proniknemo u zakonitosti prirode i njima ovladamo, gotovo da smo uvijek na početku. Možemo tek izmjeriti snagu potresa i sagledati posljedice, bez mogućnosti predviđanja i sprječavanja.

Ali to je samo jedna strana - naličje. Pravo se lice pokazalo i zasjalo u svome punom sjaju. Dobrota i solidarnost u tren su se oka pretvorile u suglasje, simfoniju, harmoniju brige za druge, a na vlastito za one najranjivije. Prizor preseljenja trudnica i majki s novorođenom djecom iz rodilišta u Petrovoj nije nešto što je tek načas izmamilo osmijeh na prestrašena i zabrinuta lica orosivši ih suzama radosnicama, nego je vrelo ohrabrenja, pouzdanja, vjere i nade.

Hrvatska vojska i policija, branitelji, vatrogasci, službe spašavanja, navijači i veliko mnoštvo onih koji su priskočili u pomoć, gotovo natječući se tko će više učiniti, svjedoče o neuništivu duhu zajedništva i pripadnosti istomu kada je najpotrebnije. 

3. Slično smo doživljavali u Domovinskome ratu. Posvuda duh zajedništva i iste misli, želje i nadanja, molitve i zanosi, odricanje i  žrtva. Obljetnice stradanja kolektivni su podsjetnik i savjest našega hrvatskog naroda, sveta obveza koju nikada ne smijemo zaboraviti. Prije tri dana obilježili smo četvrt stoljeća Vojno-redarstvene akcije «Bljesak» u kojoj je život položio pedeset jedan hrvatski branitelj. Ovaj je događaj naznaka kraja neprijateljskom porobljivanju, pustošenju i ubijanju te početak potpunoga oslobađanja drage nam Domovine, kojim se uspostavio mir i vratila sigurnost u zapadnome dijelu Slavonije. Dan kasnije, 2. svibnja, prisjetili smo se 29. obljetnice stradanja dvanaest zvjerski mučenih i ubijenih hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu, kao uvod u apokaliptične dane koji su slijedili. Isto tako prisjetili smo se raketiranja Zagreba 2. i 3. svibnja 1995. godine.

Večeras obilježavamo 22. obljetnicu smrti ministra obrane RH Gojka Šuška. Zahvalni za sve što je učinio u stvaranju drage nam i jedine Hrvatske, stavivši se bez imalo premišljanja na raspolaganje prvomu hrvatskom predsjedniku i vrhovnomu zapovjedniku Hrvatske vojske dr. Franji Tuđmanu. Odlučan i spreman, bez suvišnih riječi, zapravo s vrlo malo riječi, svjestan da čovjek inflacijom riječi može pobrkati planirano i umanjiti vrijednost učinjenoga. Spomen na pokojnoga ministra, prvoga predsjednika i na naše drage poginule branitelje otima zaboravu uzvišena djela ljubavi prema svojemu domu i rodu, prema Domovini. Trajna je to obveza. Živi smo svjedoci krvlju stečene slobode i neovisnosti. Čuvamo od zaborava sve koji su svoje živote utkali u samostalnost mile nam Hrvatske, a sebe nastojimo čuvati od zaboravljivosti i nezahvalnosti.

U ratnim neprilikama čeznuli smo za slobodom, za običnim, redovitim životom bez opasnosti od pogibije. I danas čeznemo za istim. Iako nam je pandemija raspršila dugotrajne iluzije o sigurnosti i svemoći, ipak ne može pokoriti i slomiti u nama ono najsnažnije, dobrotu i potrebu za uzvišenim vrijednostima.

Pandemija i potresi okrenuli su nas prema istinskim vrijednostima, traženju smisla i odgovora na pitanja koja u blagostanju ne stignemo postaviti. Kriza je vrijeme promišljanja, propitivanja i traženja smislenih odgovora, daleko od površnosti i naivnosti. U nevoljama se dobro razlikuje važno od nevažnoga.

Što smo slabiji, krhkiji i ranjiviji snažnije osjećamo potrebu za Božjom svemoći i zaštitom. Bog je naša snaga i čvrsta utvrda u nevoljama.

4. Jučer smo proslavili nedjelju Dobroga Pastira. U naviještenome evanđeoskom ulomku čuli smo Isusove ohrabrujuće riječi: «Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce...» (Iv 10,11) Jedna od najljepših metafora koja zorno svjedoči o snažnoj životnoj povezanosti, jedinstvu Isusovu s onima koji u nj vjeruju i usklađuju život po njegovim riječima. Isus jest i ostaje zauvijek čvrsta stijena i jedini oslonac u koji se možemo pouzdati. On je sigurnost i zaštita od svih opasnosti koje nam prijete, od svih lažnih pastira i najamnika. Položio je život i prinio se kao žrtva pomirnica za naše grijehe i grijehe cijeloga svijeta. Neprocjenjiv jamac spasenja i nedokučiv dar.

Toj žrtvi pridružujemo sve žrtve poginulih branitelja u stvaranju naše Domovine i molimo Gospodina neka ih nagradi vječnim životom u nebeskoj domovini.