Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Blagdan sv. Jure

Petak, 24. 04. 2020.

Propovijed, vojni ordinarij u RH msgr. Jure BOGDAN

Zagreb, 23. travnja 2020., četvrtak u 18.00 sati, Vojni ordinarijat

Mudr 3, 1-9; 2 Kor 4,7-15;Lk 9, 23-26;

Draga braćo i sestre,

Poljičani poštovani, štovatelji svetoga Jure, draga braćo i sestre, čestitam Vam Jurjev danak, Vaš sastanak!

„Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“ (Lk 9, 23-24).

Naviještena Božja riječ iz Knjige Mudrosti, iz Druge poslanice Korinćanima i iz Lukina evanđelja, uvodi nas u otajstvo života koji se prima i predaje. Kakav je to život koji se spašavajući gubi, a gubeći spašava? Ovo pitanje, naizgled zbunjujuće i neshvatljivo, ima za cilj osloboditi se ljudskih mjerila vrijednosti života i prihvatiti Božju logiku.

Otajstvo ljudskog života,dragovoljne žrtve i križa,možemo proniknuti samo otajstvom života Isusa Krista raspetog i Uskrslog. U Isusu Kristu svijet i njegova zbivanja bivaju jasnim i smislenim!

Sveti Pavao u poslanici Korinćanima uvodi nas u taj misterij govorom o blagu u glinenim posudama ukazujući nam s jedne strane na krhkost i ranjivost života, njegovu izloženost i lomljivost, ali i vrijednost i neprocjenjivost s druge strane. „Imamo blago u glinenim posudama, da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas“ (2 Kor 4, 7). Život je to u kojem se očituje izvanredna Božja snaga: „u svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni, dvoumeći ali ne zdvajajući, progonjeni ali ne napušteni obarani ali ne oboreni.” (2 Kor, 4, 8-10).

Ove riječi toliko su aktualne u današnjoj situaciji u kojoj smo se tako neočekivano našli. Osjećamo se pritisnuti strahom, tjeskobom, neizvjesnošću od nečeg što nam je nepoznato; dvoumimo jesmo li dobro odlučili, postupili, olako prihvatili sva ograničenja koja nam se nameću; progonjeni u smislu odvojenosti i izoliranosti od donedavne redovitosti poslova, odnosa s drugima, slobodnog kretanja; obarani vijestima i slikama stradajućih, trpećih, umirućih…

No unatoč ovoj stvarnosti nismo pritiješnjeni! Ne upadamo u zdvojnost! Nismo napušteni niti oboreni jer s pogledom u Uskrslog znamo da Bog po svome Sinu sve izvodi na dobro. Zato se kršćanin nikada ne prepušta strahu koji paralizira. On pronalazi načine za pomoć bližnjima djelima ljubavi, riječima utjehe i molitve. Kršćanin ne zdvaja u ovakvim trenutcima, nego poniznom odgovornošću i poslušnošću brine se za najmanje i najugroženije. Kršćanin osnažen Kristovim uskrsnućem ne povlači se u svoju samodostatnost nego ide u susret drugima iskazujući im blizinu koja ne mora biti nužno fizička nego i duhovna. Snagom vjere u pobjedu života nad smrću, kršćanin uzdiže svoj pogled sa zemlje križu u raspetoga i uskrsloga! Upravlja ga prema trpećem Kristu u bolesnima, patnicima, potrebitima... „Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće meni ste učinili“.

U ovakvoj životnoj realnosti otkriva se vrijednost života, svakog ljudskog života mladog i starog, bolesnog i zdravog. Svjesni tog neizmjernog Božjeg dara mnoge osobe izlažu svoj život za život druge osobe. U tim brojnim požrtvovnim ljudima koji ovaj svijet čine boljim i kojima dugujemo zahvalnost što se svakodnevno brinu oko našeg fizičkog zdravlja i života općenito, pridružujemo se i mi pod ovom svetom misom, sa svojim molitvama i zahvalnošću. Gledamo, mislimo i molimo za naše obitelji, roditelje i djecu, naše pastire i svećenike koji se također iz svojih domova svakodnevno brinu i mole za duhovnu stvarnost. Svi smo tu ujedinjeni za dobro svijeta u kojem živimo.

Radujemo se da su se i kod nas stvorili uvjeti za donošenje mjera za ponovno pokretanje gospodarskih i drugih aktivnosti. Kolika je naša radost da ćemo uskoro opet moći dolaziti na misna i druga slavlja, primati sakramente u svojim vjerničkim zajednicama. Sasvim je razumljivo da ćemo se pridržavati pravila nadležnih ustanova, upravo jer jedni druge volimo, štitimo i poštujemo. A kao zajednica Kristovih vjernika disat ćemo punim plućima.

Draga braćo i sestre, Isus i nama danas govori tako snažno „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom”. Nasljedovanje Krista prihvaća se dragovoljno i u njega se ulazi cijelim bićem bez pridržaja. Ići za Isusom znači ići za Bogom koji je uvijek išao prema čovjeku i za čovjeka. Koji je uvijek pronalazio načina da se približi čovjeku i iskaže mu svoju blizinu i ljubav. Ne zaboravimo da je i sam Bog postao  čovjekom u potpunosti!

Po primjeru Isusa Krista čovjek se ostvaruje, samo onda kuša puninu života kada se predaje drugome i za drugoga. To je logika ljubavi Isusa Krista: biti za drugoga do te mjere da se odriče samoga sebe i predaje svoj život za spas svakog čovjeka.

„Tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti”. Taj evanđeoski „spasonosni gubitak” želi nas osloboditi od smrtonosne samodostatnosti kojoj smo svi podložni. Život koji se ne dariva izgubljen je život jer ne donosi ploda.

Braćo i sestre, danas nam liturgija Crkve stavlja za uzor sv. Jurja,  koji je za Ime Isusovo podnio mučeništvo u vrijeme Dioklecijanova progona 303. godine u Kapadociji. Štovanje ovog sveca ujedinjuje i Istočnu i Zapadnu Crkvu. U umjetnosti se prikazuje na konju s kopljem u ruci kojim ubija zmaja. I mi danas poput ovog sveca pozvani smo prepoznati zlo koje treba uništiti ponajprije u nama samima. Zlo sebičnosti, gramzivosti, nebrige, neodgovornosti, prokazivanja i razdijeljenosti. Snagom Kristova križa pobijeđujemo zmaja u sebi. Sveti Juraj uspio je nadvladati smrtonosni žalac grijeha. Kao pravi vojnik izvojevao je dobar boj za Krista ne pokleknuvši pred zlom koje je u to vrijeme tražilo da se zaniječe vjera apostola.

Braćo i sestre, svako vrijeme ima svoje prilike za ispovijest vjere i davanje svjedočanstva za Isusa raspetog i uskrslog. Danas je naša prilika.

Danas u ovom vremenu i povijesnom trenutku dajmo svjedočanstvo za Evanđelje u koje smo ukorijenjeni po kojem smo preporođeni za vječni život. Podajmo svjedočanstvo nade i zajedništva koje se temelji na ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Moleći svakodnevno Boga u svojim obiteljima, našim kućnim Crkvama, ne zaboravimo na druge koji su potrebni naše pažnje, vremena i ljubavi. Dok ostajemo u svojim kućama imamo priliku čuti potrebe svojih bližnjih i u duhu Evanđelja na njih odgovoriti. Imamo priliku, životnu i sudbonosnu, pomiriti se sa svima koji naš oprost očekuju kao sudbonosni lijek od zaraze naših nesređenih odnosa. Zar nije to i smisao pobjede Uskrslog Krista koji se ukazuje svojima i pozdravlja ih “Mir vama“? Bez obzira na vrijeme, prilike i okolnosti, On naš Bog zna da nam je uvijek najpotrebniji mir u nutrini i dubini našega bića. Pobijediti „osobnog zmaja“ znači oprostiti, dati i primiti mir!  Svjesni smo da, je ovo vrijeme i okolnosti u kojima se nalazimo, puno opasnosti za širenje nemira i sijanje sjemena podjela čemu se želimo odhrvati.

Podignimo svoj pogled u Pobjednika nad smrću, Krista uskrslog i „Ne bojmo se”. Sveti Jure moli za sve nas!