Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Blagdan Uzvišenja sv. Križa i Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta

Četvrtak, 14. 09. 2023.

Propovijed vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

povodom blagdana Uzvišenja sv. Križa i Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta

Crkva sv. Marije, Biskupija kod Knina, 12. rujna 2023.

Ez 37,1-14;Ps: 23 (22),1-2a.2-3.5,6;Otk 12, 1-3.7-12 ab.7;Lk 1, 39-55

Draga braćo i sestre,

1. Prorok Ezekijel, nadahnut Božjim Duhom naviješta zarobljenom izraelskom narodu oslobođenje, slikom uskrsnuća mrtvih kostiju (Ez 37,1-14;). „Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat ćete da sam ja Gospodin kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, narode moj! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite i dovest ću vas u vašu zemlju i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim!“ (Ez 37, 12-14).

Malo mjesto Biskupija kod Knina u koje danas hodočastimo, najbogatije je i najpoznatije predromaničko arheološko nalazište u Hrvatskoj. Udaljeno nekoliko kilometara od Knina, smješteno na sjeveroistočnom rubu Kosova polja, bilo je veliko crkveno i kulturno sjedište stare hrvatske kneževine i potom kraljevine. U prošlosti se nazivalo „Pet crikvah na Kosovi“, i to se ime spominje i u Ljetopisu popa Dukljanina. Na relativno malome prostoru arheologija je potvrdila postojanje pet crkava: na Lopuškoj glavici, na Bukorovića podvornici, na mjestu današnje parohijske crkve svete Trojice, trobrodna crkva svete Cecilije na brežuljku Stupovi i katedralna crkva svete Marije.

Tijekom prve polovine 9. stoljeća ovdje u Biskupiji, na lokalitetu poznatom po imenu Crkvina, podignuta je bazilika posvećena svetoj Mariji. Služila je kao mauzolej hrvatske vladarske obitelji, 9. stoljeća, a u 11. stoljeću i kao sjedište hrvatskog dvorskog biskupa (episcopus Chroatensis) koji se oko 1140. godine javlja u pratnji hrvatskoga kralja.

Na ovome području znanstvenici su istražili oko tisuću srednjevjekovnih hrvatskih grobova. Dok slušamo Ezekijela i gledamo Vas ovdje sabrane, pripadnike hrvatske vojske i druge vjernike, i mi danas na svoj način proživljavamo onaj čudesni Božji zahvat. Oživjele su kosti a oko Božjeg oltara okupljen je narod, iste krvi, jezika, kulture i vjere koji je ovdje sagradio baziliku Svete Marije i druge četiri crkve podignute na Kosovu polju. Taj isti narod je prije četrnaest stoljeća započeo svoje kršćansko hodočašće kroz povijest.

Godine 1938. istočno od arheoloških ostataka ove srednjovjekovne bazilike, na staroj zadužbini hrvatskoga kralja Zvonimira sagrađena je prema nacrtu kipara Ivana Meštrovića nova kamena crkva svete Marije kao zadužbina cijelog hrvatskog naroda. Na oltaru se nalazila Meštrovićeva naša Gospa, a umjetničkim freskama s temom saborovanja kralja Zvonimira uresio ju je slikar Jozo Kljaković. Tu je crkvu 18. rujna 1938. svečano posvetio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Citirajući riječi proroka „Milosrđe je Božje što ne izgibosmo“, pred okupljenim mnoštvom od oko deset tisuća hodočasnika, nadbiskup je rekao: „Minulo je 860 ljeta, otkako je Dimitar Zvonimir, kralj iz naše hrvatske narodne dinastije, dao na ovome mjestu sagraditi katedralu u čast Majci Božjoj Blaženoj Djevici Mariji. Mnogo je bura i oluja prohujalo od toga doba do današnjega dana preko stabla našega narodnog organizma. One su polomile toliko njegovih grana, da se činilo da će na koncu iščupati i samo stablo sa korjenom i da će našega naroda i hrvatskoga imena nestati s lica zemlje.”

2. U prigodi devetstote obljetnice izgradnje Zvonimirove bazilike Svete Marije, zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić predvodio je na ovome mjestu 17. rujna 1978. velebno slavlje sv. mise. Kroničari događaja zabilježili su da je na misi bilo tridesetak tisuća vjernika. Nadbiskup Kuharić je govorio: „Kada čitamo našu dugu povijest, možemo i danas ustanoviti:Milosrđe je Božje što ne izgibosmo. Kroz prošle vjekove dolazile su na ovo tlo naše lijepe domovine tolike vojske: vojske s Istoka i Zapada, vojske sa Sjevera i Juga. Bile su tu i unutrašnje borbe naše nesloge. Naša povijesna situacija bila je često slična onoj izraelskog naroda. Prorok Ezekijel je zapisao da je taj narod u vrijeme svojih velikih stradanja govorio: Kosti su naše presahnule; nada je naša prošla; nema ništa od nas (Ez 37,11). Naša kršćanska povijest se piše već 1300 godina. Milosrđe je Gospodnje da smo tu“.

Svaki je narod kao jedno biće povezan tlom svoje domovine, jezikom, kulturom, sviješću svog zajedništva. On je baštinik jedne povijesti, nosilac zajedničkih patnja i zajedničkih nada. Narod je biće koje živi vjekove. On uvijek nalazi u svojim spomenicima, prošlim grobovima i krhkim ispravama svjedočanstvo starih nadahnuća, ali i poticaja za novu budućnost i za novo kročenje kroz mukotrpnu povijest čovječanstva.

„Mi smo danas ovdje okupljeni na svetom tlu gdje je prije 900 godina posvećena katedrala hrvatskog biskupa – crkva svete Marije. Pobožnost prema Majci Božjoj je baština naših pradjedova i naših kraljeva, baština pokoljenja vjernih sinova našeg naroda. Naše zajedništvo u Rimokatoličkoj Crkvi, kojoj predsjeda Petar i njegov nasljednik kao jamac da smo u jedinstvu Kristove Crkve, i to je baština koja prelazi iz pokoljenja u pokoljenje. To zajedništvo Katoličke Crkve okuplja nas ovdje danas“.

3. U trobrodnoj bazilici sv. Marije iz devetog stoljeća, na ovome lokalitetu Crkvina, pronađen je trokutni zabat oltarne pregrade s likom Bogorodice,u stavu adorantkinje – klanjateljice koja na prsima drži ruke s dlanovima okrenutim prema narodu. Crte njezina lica označene su jednostavnim urezima, oko glave je aureola, plašt joj je prebačen preko ramena, a nabori koso se spuštaju od lijevog ramena. Iznad glave je nad čelom urezan križ, a na luku, ispod poprsja Bogorodičina lika čita se natpis: Salve Regina Salve Virgo - Zdravo Kraljice, Zdravo Djevice. Među brojnim spomenicima starohrvatske umjetnosti za glavni simbol povijesnih nacionalnih slavlja pokrštavanja i kršćanstva u Hrvata (1976.-1984) izabran je ovaj Majčinski Gospin lik, najstariji u našoj marijanskoj skulpturi. U njemu su se na jedinstven način njegovim teološkim sadržajima priključili i oni stari povijesni i oni pastoralni novi. On u sebi uprisutnjuje sve vrijednosti i obilježja koja u našoj vjeri i kulturi imamo i osjećamo u Blaženoj Djevici Mariji. Ovaj Gospin pralik, kao najstariji lik Bogorodice u našoj hrvatskoj umjetnosti, pod imenom Gospe velikog hrvatskog krsnog zavjeta, odljeven je - izrađen u naravnoj veličini u zlatu i srebru, daru svih hrvatskih katolika iz Domovine i inozemstva. Taj dragi zlatno-srebreni Gospin lik blagoslovio je u Bazilici sv. Petra u Rimu, 30. rujna 1979. papa Ivan Pavao II. Ovaj lik, posebno je drag i prisutan u našoj vojno-redarstvenoj biskupiji. I Vi ste ga poštovani pripadnici Hrvatske vojske donijeli na svojim ramenima na svome hodočašću danas. Donijeli ste ga u njegovo izvorno sjedište, u njegovo ishodište, na njegov povijesni tron.

4. Trinaest (skoro već četrnaest) prohujalih vjekova su prošlost (641.-2041.). Mi živimo sadašnjost, a život smo primali od pokoljenja do pokoljenje u svetištu obitelji. Kralj Zvonimir se kao kralj i gospodar obvezao da će štititi obitelj da bude Bogom blagoslovljena čvrsta zajednica vjernosti i ljubavi kako bi se u njoj rađao Božji narod i ostvarivala blagoslovljena sadašnjost i blagoslovljena budućnost. Ponesimo tu poruku iz ovog susreta s ovom svetog tla.

Vjernički narod izlazi iz skrovišta obiteljske zajednice. Vjera se prima u obitelji. Prenosi se iz srca materina u srce djece, iz duše očeve u duše djece. Obitelj mora opet biti puna vjere da bi bila puna života.

Isus je rekao: „Riječi koje sam vam govorio duh su i život.“ (Iv 6, 63) Proživjeli smo teške dane i krvava stoljeća ali nas je milosrđe Božje sačuvalo da živimo i da se nadamo. Tu milost imamo zahvaliti našim kršćanskim očevima i majkama. Molimo danas u ovom zajedništvu nadahnuće i hrabrost.

 U ovoj svetoj misi obnovit ćemo svoju vjeru. Civilizacije se mijenjaju, politički sustavi prolaze, kraljevstva i carstva nestaju. Što se sve izmijenilo u devet stoljeća povijesti svijeta i ovog našeg podneblja! Ali kad bi danas došao kralj Zvonimir i oni biskupi i vjernici koji su prisustvovali posveti crkve Svete Marije u Biskupiji prije 945. godina, našli bi nešto što ne prolazi, što uvijek živi: istu Euharistiju, istu misu, istoga Isusa Spasitelja koji je među nama kao Uskrsnuli i stvarno prisutni. Našli bi istu pobožnost prema Majci Božjoj i zajedno s nama bi molili: Zdravo Marijo, milosti puna. Našli bi isto vjerovanje i zajedno s nama bi obnovili cjelovitost tog vjerovanja u kojem je sažeta sva Božja objava, Božja riječ koja vodi ljude čvrstim putovima istine, oslobođenja i spasenja. Našli bi iste zapovijedi Božje koje su istina života, zakon koji jedini ostvaruje sve ljudske odnose u pravednosti, istini i miru.

Obnovimo sada vjernost toj dragocjenoj baštini; obnovimo odluku da ćemo je prenijeti u budućnost i pretočiti u srca malenih i mladih. Naše svjetlo je baklja vjere koju pokoljenja hrvatskog naroda nose i prenose od prapočetka našeg krštenja. Taj plamen ne smijemo ugasiti nego ga moramo oživjeti i raspaliti da bude putokaz našoj savjesti.

Budućnost se svijeta ne kroji samo na političkim konferencijama, u razgovorima i ugovorima nego u ljudskim srcima i savjestima. Obraćeno srce je bolja budućnost; obraćena duša je sretnija budućnost; obraćen čovjek riječi Božje, je bolji svijet.

Molimo danas hrabrost vjere, vjernost zapovijedima Božjim, poslušnost nasljedniku Petrovom; molimo za naše međusobno zajedništvo. Jedno smo srce i jedna duša u istoj molitvi Gospodnjoj koju ćemo moliti i koju bi s nama sada ovdje molila sva prošla pokoljenja. Tu smo po istom zajedništvu vjere i ljubavi. Ustrajmo u tome i s tim svjetlom pođimo u buduće vjekove. Amen.