Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Blagoslov kapele sv. Jeronima – PU osječko-baranjska

Četvrtak, 28. 06. 2012.

Homilija vojnog ordinarija mons. Jurja Jezerinca

Vaš zemljak i Osječanin kardinal Franjo Šeper rekao je da je crkva, u kojoj se slavi Euharistija i sluša Riječ Božja, dodirna točka između neba i zemlje. To također vrijedi i za ovu kapelu u Policijskoj Upravi, koju je podiglo vaše zajedništvo i vaša ljubav. Stoga nas veseli što je njezina gradnja danas okrunjena blagoslovom. Od sada ćete imati dostojan prostor za molitvu, a posebno za misno slavlje.

Ova je kapela je posvećena sv. Jeronimu. U kapeli, osim križa i oltara, dominira kip što ga je izradila naša poznata umjetnica i gospođa Marija Rizvić. Slikari i kipari prikazuju sv. Jeronima s Biblijom u ruci. Završio je prijevod Sv. Pisma na latinski jezik i tako je postao slavan u Crkvi upravo po tom prijevodu, zvanom Vulgata, što znači "opća", "opće poznata" ili u "općoj uporabi" (pučka).

Sveti Jeronim je i crkveni naučitelj i crkveni otac. Filozof, govornik, poznavalac grčkoga, hebrejskog i latinskog jezika, a vladao je još i aramejskim, sirijskim i arapskim jezikom. Na prijevodima Starog zavjeta radio je 15 godina.

Sv. Jeronim se rodio u gradu Stridonu, koji se nalazi na granici Dalmacije i Panonije (današnje Slavonije). Neki misle da je Stridon bio na području današnjeg Tomislavgrada, a vjeruje se da je to današnje Grahovo. No prepustimo to povjesničarima.

Sv. Jeronim je bio veoma nadaren, ali kažu i teške naravi. Posjedovao je živahnu inteligenciju, dobro pamćenje, kao karakter izvanredno osjetljiv i ljubomoran. U vrijeme rasprava znao je podići glas, ali se odmah i ispričati, rekavši: "Ja sam Dalmatinac". On nije bio Hrvat jer će se Hrvati doseliti u Hrvatsku početkom 7. stoljeća. Rodio se između 340. i 345. godine.

Studirao je u Rimu i rado je posjećivao katakombe, u kojima su bili pokopani kršćani i mnogi mučenici. Vraća sa zatim u Galiju i Antiohiju, u današnji Carigrad, gdje produbljuje svoje znanje iz Biblije te židovski jezik.

U Crkvi su često postojali sporovi oko crkvenog nauka. Moramo znati da su to počeci Crkve i da su se javljala mnoga pitanja, kao na primjer, da li je Isus Krist doista Bog koji je postao čovjekom te mnoštvo drugih pitanja. Ta se i slična crkvena pitanja javljaju i danas. Trebalo je na vrijeme odgovarati i tumačiti, kako bi se vjernici mogli učvrstiti u svojoj vjeri. Stoga je papa Damaz pozvao sv. Jeronima i sazvao je crkveni sabor. Jeronim je bio pratilac svoga biskupa Paulina.

Papa Damaz u mnogim je stvarima pitao sv. Jeronima za savjet. Bio je i Papin osobni tajnik. Bio je toliko popularan da su mnogi gledali u njemu budućeg papu. Potkraj života nastanio se u Betlehemu, u spilji. Osnovao je muški samostan i upravljao je njime. Dao se osim na prevođenje svetopisamskih knjiga također i na pisanje komentara pojedinih knjiga. Komentari su mu veoma vrijedni ne samo zbog povijesnih nego i zbog arheoloških podataka.

Kako se zdravlje sv. Jeronimu sve više pogoršavalo i vid slabio, umire iscrpljen i slijep 30. rujna 419. ili 420. godine.

Zapisao je: "Tko se predaje Kristu, može umrijeti; no pobijeđen, ne može biti".

Isticao se ljubavlju prema siromašnima i najpotrebnijima, osobito nakon provale Vandala 410. godine u Rim. Gajio je posebno ljubav prema Sv. Pismu i Crkvi, a svoje pak slabosti iskupio je pokorničkim životom i mnogim patnjama. Crkva ga ubraja među četvoricu velikih zapadnih Otaca, a on je svakako među njima najosebujnija osoba.

Danas smo slušali dijelove čitanja Sv. Pisma koja su sv. Jeronimu bila veoma draga i rado je o njima razmišljao.

Današnje evanđelje je završnica Isusovog govora u prispodobama. Isus se rado služio s njima, kako bi ga slušatelji mogli što bolje razumjeli, posebno poruku koju im želi prenijeti.

U svim Isusovim prispodobama glavni je sadržaj " kraljevstvo Božje". Što znači kraljevstvo Božje?'' Ono ima mnogostruko značenje. Možemo ga prevesti kao svijet s novim međuljudskim odnosima, kojega donosi Isus Krist, u kojeg se uključuju Isusovi učenici. Ivan u Knjizi Otkrivenja opisuje viđenje: " i vidjeh novo nebo i novu zemlju jer- prvo nebo i prava zemlja uminu.. Tada Onaj koji sjedi na prijestolju reče: "Evo, sve činim novo!" (Otk 21, 5).

Eto, taj novi Božji svijet jest kraljevstvo Božje u koje su pozvani svi ljudi da ga izgrađuju. Isus predstavlja kraljevstvo Božje kao nešto najdragocjenije, da se isplati čak i sve prodati kako bi ga čovjek zadobio.

U današnjem evanđelju Isus uspoređuje kraljevstvo Božje s mrežom koja se baca u more i hvata svakovrsne ribe. Evanđeoski navještaj okuplja sve, dobre i zle. Dijeljenje će biti na kraju povijesti. Anđeli će biti izvršitelji suda koji će odijeliti zle od pravednika. Zle će baciti u peć ognjenu.

Tim je riječima Isus dao odgovor onima koji su mu prigovarali da se dao okružiti ljudima, koji bi trebali prema farizejskom učenju biti isključeni poput Mateja carinika i drugih. Što to znači? Dok smo na svijetu moguć je prijelaz s jedne na drugu stranu. Dobri mogu postati grešnici, a grešnici mogu postati dobri. Između dobrih i zlih nema provalije, jer je moguć prijelaz s jedne na drugu stranu.

"Jeste li sve ovo razumjeli?" pita ih Isus učenike. To znači da li žele prihvatiti Riječ Božju ili ne. Onoga koji prihvaća riječ Božju, Isus takvog uspoređuje s domaćinom koji iz svoje riznice iznosi "staro" i "novo"; koji dobro razumije riječ Božju kako Starog tako i Novog Zavjeta. On zna da zemaljska sreća ne vrijedi ništa u usporedbi s vječnim životom, da "Bog u svemu surađuje s onima koji ga ljube".

U svemu ovome najozbiljnija je Isusova riječ kada kaže da će na kraju svijeta anđeli podijeliti zle od pravednih i baciti ih u ognjenu peć, gdje će biti plač i škrgut zubi" ( Mt 13,59). E, tada više povratka nema. Sudbina će biti zauvijek zapečaćena. Dok smo na svijetu postoji mogućnost povratka, a zato je i Isus došao jer ne želi smrt grešnika, nego da se čovjek obrati i da živi. I ta je Isusova Riječ zapisana u evanđelju.

Sv. Jeronim je zacijelo bio oduševljen riječima Druge poslanice apostola Pavla, koju je napisao svom učeniku Timoteju. Pavao potiče ljubljenog učenika Timoteja da ostane vjeran u čemu je poučen od bake Loide i majke Eunuke, o i od samoga Pavla, a to je snaga Sv. Pisma, koje nas čini "mudrim na spasenje po vjeri u Krista Isusa. On nas čini za svako dobro djelo prikladnima".

Pavao potiče Timoteja da bude uza sve nevolje, koje ga prate, ustrajan. Tu nam može pomoći Sv. Pismo koje nas čini mudrima. Pavao kaže da je "ono "bogoduho", a to znači da je božanskog porijekla. Ono je prema riječima apostola Pavla " korisno za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban" (Tim 3, 16-17).

Kršćanin postaje zreo samo po vjernosti i druženjem s Biblijom. Stoga apostol Pavao zaklinje Timoteja pred Bogom i Isusom Kristom koji će suditi živima i mrtvima da propovijeda riječ Božju, bilo zgodno ili nezgodno.

Sv. Jeronim je rekao: "Moliš li ? Ti si koji govoriš Zaručniku. Slušaš li? Zaručnik je koji ti govori. Uvijek je to razgovor ljubavi s Bogom, Ocem našim".

Biblija je napisana po nadahnuću Duha Svetoga Ona je pismo Oca nebeskoga nama koje nam je donio Isus Krist. Tu Riječ slušamo u našim crkvama i kapelama u vrijeme dok se slavi sveta Misa i drugi sakramenti.

Neka nam ova kapela, koja je podignuta u čast sv. Jeronima, bude drago mjesto sabranosti, tišine, molitve i donošenja velikih životnih odluka. Sve velike i životne odluke donesene su u sabranosti srca i duše.

Još jednom čestitam i zahvaljujem načelniku i suradnicima. Posebno patru Rakošecu, vašem kapelanu. Amen.