Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Govor na misi biskupskog ređenja

Subota, 27. 02. 2016.

Riječ zahvalnosti apostolskog administratora msgr. Jurja Jezerinca na misi ređenja msgr. Jure Bogdana za vojnog ordinarija u RH

Dragi vojni biskupe mons. Bogdane, uzoriti Nadbiskupe (Nadbiskupi), poštovani nadbiskupi, biskupi, braćo svećenici, redovnici i redovnice, časni Narode Božji!

Ovo je trenutak milosti kojom dragi Bog dodiruje jednu svoju ljubljenu zajednicu, Crkvu koja se nalazi u Hrvatskoj vojsci i policiji.

Ova milost je njegov dodir, a dodir je vidljiv po izboru, imenovanju, posvećenju i postavljanju novog vojnog ordinarija mons. Jure Bogdana.

Zahvaljujem dragom Bogu što je preko Svetog Oca zapovjedio glavnom zareditelju mons. Marinu Barišiću te suzarediteljima: uzoritom ocu nadbiskupu Josipu Bozaniću i meni kao bivšem vojnom ordinariju, rekavši: „pomaži njega“.

Vrijeme mojeg služenja je vrijeme početaka Vojne biskupije, mnogih pitanja, dilema, promišljanja i traženja. Vrijeme oblikovanja Vojnog ordinarijata, stvaranja suodnosa s redovitim crkvenim dijecezama i mjesnim biskupima, vrijeme prvih sustavno pastoralnih dodira s vojnicima, časnicima i dočasnicima, policajcima, osobljem osobito dvaju ministarstava (obrane i unutarnjih poslova); to je vrijeme nade, posrtaja, optimizma i osobito velikog pouzdanja u ljudsku dobrotu i duboku potrebu Boga u onima zbog kojih je ustanovljena i postoji Vojna biskupija.

Vrijeme je to kada se kao duboka bol osjećala rana naših hrvatskih branitelja, rana koja je krvarila toliko i tako da joj kraja nismo vidjeli. Ipak, sve ovo bilo je meni i mojim suradnicima izvor nade, govor o smislu postojanja ove biskupije kao i prostor u kojemu smo smjeli i mogli zagrliti toplinom Božjeg srca sve što je kruta stvarnost Domovinskog rata prouzročenog srpskom agresijom i hladnim ljudskim srcima učinila.

Poštovana braćo i sestre, neću vrednovati svoje vrijeme, svoj rad, a niti rad Vojne biskupije. Ovdje mogu ponoviti Isusove riječi: „Sluge smo neznatne, učinismo samo svoju dužnost“ (Lk 17, 10). To će mnogo objektivnije jednog dana učiniti povjesničari. Ono što oni možda ipak neće zamijetiti to je nutarnji mir i nemir, strepnja i briga koje su ispunjale moje srce i srce svih mojih suradnika za svakog vojnika i policajca, hrvatskog branitelja i njegove mnogostruke rane koje su posljedica njihove beskrajne ljubavi prema Domovini i slobodi.

Napominjem da su ispočetka branitelji bili sva pastoralna briga Vojne biskupije, a ministarstvo kao struktura kasnije je nastalo i povjereno je HBK.

Želim, braćo i sestre, vama koji ste danas ovdje, i svi vi koji pratite ovaj događaj putem elektroničkih medija,

• zahvaliti Bogu Ocu onako kako to čini čovjek koji mu sve duguje;
• zahvaliti Isusu Kristu kao svojem suputniku i osobi koja me nastanjuje dublje od mene samoga;
• zahvaliti Duhu koji mi je davao preko svake mjere ljubav prema slabima;
• zahvaliti Gospi onako kako dijete doživljava majku;
• zahvaliti Crkvi onako kako odrasla i svjesna osoba doživljava mjesto i snagu svoje sveukupne novosti u Kristu Isusu;
• zahvaliti mojim dragim nadbiskupima, Njegovoj ekscelenciji Nunciju, biskupima, redovničkim provincijalima i provincijalkama, svojim dragim suradnicima, a posebno kapelanima i pomoćnicima vojnih i policijskih kapelana;
• zahvaliti Samostalnom odjelu za potporu MORH-a i Samostalnoj službi MUP-a za suradnju;
• zahvaliti svim vojnicima i policajcima, djelatnicima Ministarstava obrane i unutarnjih poslova;
• zahvaliti gospodi zapovjednicima, načelnicima Glavnog stožera OS, načelnicima policijskih uprava i postaja;
• zahvaliti mojim najbližim suradnicima (generalnom vikaru i vikaru za pastoral);
• zahvaliti svima vama koji ste sa mnom molili i za mene molili.

Zahvaljujem Narodu Božjem koji me je pratio, ponekad se možda ljutio radi mojih stavova ili se zbog njih radovao. Moja zahvalnost svim medijima koji imaju neprocjenjivu ulogu u govoru istine i stvaranju slobode koju istina rađa. Ostaje mi na kraju poželjeti i moliti da novi Vojni ordinarij bude vidljiva prisutnost Božjega milosrđa, kako Bog ljubi svoju Crkvu. Znam da će ga dragi Bog u tome pomagati, oblikovati i podržavati. A moje je moliti i zahvaljivati, ostati povezan i na raspolaganju za sve dobro, ako još negdje mogu nešto dobro učiniti. Hvala vam svima!