Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Govor pape Franje o međunarodnom humanitarnom pravu

Četvrtak, 31. 10. 2019.

Govor pape FRANJE sudionicima 5. međunarodnog tečaja formacije

katoličkih vojnih kapelana o međunarodnom humanitarnom pravu

Sala Clementina, četvrtak, 31. listopada 2019.

Draga braćo i sestre,

Zadovoljstvo mi je što vas mogu primiti povodom 5. međunarodnog tečaja formacije katoličkih vojnih kapelana o međunarodnom humanitarnom pravu, posvećenom temi "Lišavanje osobne slobode u kontekstu oružanih sukoba. Poslanje vojnog kapelana". Zahvaljujem kardinalu Peteru Turksonu na ljubaznim riječima koje mi je uputio u vaše ime, srdačno pozdravljam kardinala Fernanda Filonija i zahvalan sam Kongregaciji za biskupe na organizaciji Tečaja.

Prije četiri godine, primajući sudionike istog ovakvog tečaja, naglasio sam da je potrebno odbiti napast da drugog smatramo neprijateljem kojeg treba uništiti, a ne osobom obdarenom unutarnjim dostojanstvom, koju je Bog stvorio na vlastitu sliku. Osim toga sam vas potaknuo da se uvijek sjećate, čak i usred ratnog razaranja, da je svako ljudsko biće neizmjerno sveto[1].

Ovaj poziv, koji danas želim obnoviti, poprima još jači značaj u odnosu na osobe lišene slobode iz razloga povezanih s oružanim sukobima s obzirom na to da je ranjivost zbog uvjeta pritvora pogoršana činjenicom da su u rukama suprotstavljenih borbenih snaga. Osobe zatočene u kontekstu oružanih sukoba su nerijetko žrtve kršenja temeljnih ljudskih prava, uključujući zlostavljanja, nasilja i različitih oblika mučenja i okrutnog, neljudskog i ponižavajućeg postupanja.

Koliki li su, pak, civili žrtve otmica, prisilnih nestanaka i ubojstava! Među njima su i brojni muškarci i žene posvećenog života, o kojima više nema vijesti ili koji su svojim životom platili posvećenost Bogu i službi ljudima, bez predrasuda prema zastavama i nacionalnostima.

Uvjeravam vas da su svi ti ljudi i njihove obitelji u mojim molitvama kako bi uvijek imali hrabrosti ići naprijed i ne gubiti nadu.

Međunarodno humanitarno pravo sadrži brojne odredbe o zaštiti dostojanstva zatvorenika, posebno u pogledu zakona koji se primjenjuje na međunarodne oružane sukobe. Etički temelj i presudna važnost ovih normi za očuvanje ljudskog dostojanstva u tragičnom kontekstu oružanih sukoba znači da ih se mora ispravno i strogo poštovati i primjenjivati. To vrijedi i u odnosu prema zatočenicima, bez obzira na prirodu i težinu zločina koji su mogli počiniti. Poštivanje dostojanstva i fizičkog integriteta ljudske osobe, ne može, naime, proizlaziti iz učinjenih djela, već je moralna dužnost na koju je pozvana svaka osoba i svaki autoritet.

Poštovani ordinariji i vojni kapelani, pozivam vas da u ispunjenju vaše zadaće oblikovanja savjesti pripadnika oružanih snaga ne štedite napore kako bi norme međunarodnog humanitarnog prava bile prihvaćene u srcima onih koji su povjereni vašoj pastoralnoj skrbi. Neka vas vode riječi Evanđelja sadržane u velikom "protokolu" ili velikom pravilu: "U tamnici bijah i dođoste k meni" (Mt 25, 36).

Riječ je o pomoći onom određenom dijelu Božjeg naroda koji je povjeren vašoj skrbi da prepozna u zajedničkoj baštini koja veže sve ljude, i koja proizlazi iz prirodnog zakona, one elemente koji mogu postati most i mjesto susreta sa svima. Kristovi službenici u vojnom svijetu su također prvi službenici čovjeka i njegovih temeljnih prava. Mislim na one od vas koji su blizu vojnicima u situacijama međunarodnog sukoba, i stoga pozvani na usmjeravanje njihove savjesti prema univerzalnom dobročinstvu koje približava čovjeka čovjeku, bez obzira na rasu, nacionalnost, kulturu ili vjeru drugoga.

Ali prije toga dolazi preventivni rad, odnosno odgojno-obrazovni rad u skladu s odgojem u obiteljima i kršćanskim zajednicama. Radi se o oblikovanju osobnosti otvorenih za prijateljstvo, razumijevanje, toleranciju, dobrotu, poštovanje svih; mladi otvoreni za upoznavanje kulturne baštine naroda, zauzeti za univerzalno građanstvo kako bi potaknuli rast velike ljudske obitelji. Drugi vatikanski Sabor vojnike naziva "služiteljima sigurnosti i slobode naroda" (Gaudium et spes, 79): vi ste među njima jer ove riječi, koje rat vrijeđa i poništava, mogu biti stvarnost, mogu dati smisao životima tolikih mladih i manje mladih ljudi koji, kao vojnici, ne žele biti lišeni ljudskih i kršćanskih vrijednosti.

Draga braćo i sestre, 12. kolovoza 1949. godine u Ženevi su potpisane Konvencije o zaštiti žrtava rata. Na ovu 70. obljetnicu želim ponovno potvrditi važnost koju Sveta Stolica pridaje međunarodnom humanitarnom pravu i izraziti nadu da će pravila koja razmatra u svim okolnostima biti poštovana. Prema potrebi, potrebno ih je dalje pojasniti i ojačati, posebno u pogledu međunarodnih oružanih sukoba, i još više u pogledu zaštite dostojanstva osoba lišenih osobne slobode iz razloga povezanih s tim sukobima.

Uvjeravam vas da će Sveta Stolica i nadalje nastaviti davati svoj doprinos u raspravama i pregovorima unutar obitelji Naroda. Povjeravam vas zagovoru Djevice Marije, Majke Milosrđa, i od srca udjeljujem svoj blagoslov vama i vašim voljenima. A vi, molim vas, molite za mene. Hvala!