Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Homilija msgr. Jurja Jezerinca, biskupa u miru

Petak, 02. 04. 2021.

msgr. Juraj JEZERINAC, biskup u miru

Kapela Vojnog ordinarijata u RH, Zagreb, 1. travnja 2021.

Misa večere Gospodnje na Veliki četvrtak

Draga braćo i sestre!

Danas prije podne bila je svečana sv. Misa u našoj kapeli, u kojoj su koncelebrirali naši vojni i policijski svećenici i obnovili svoja obećanja, koja su dali na dan svoga ređenja. Za vrijeme sv. Mise bilo je blagoslovljeno katekumensko i bolesničko ulje. Tako je jutarnja sv. Misa najbolje očitovala zajedništvo biskupa sa svojim svećenicima, koji vrše službu liturga, učitelja vjere i upravitelja vjerničke zajednice.

Ovom večernjom sv. Misom započinje vazmeno trodnevlje proslave muke smrti i Isusovog uskrsnuća. Crkva se večeras posebno spominje Posljednje večere koja je značajna po tri stvari: ustanovi euharistije, svećeničkog reda i zapovijedi ljubavi, kad je rekao: “ Dao sam vam primjer da i vi tako činite“. To je razlog zašto Crkva slavi na Veliki četvrtak svečano sv. Misu u zajednici vjernika.

Nalazimo se u Velikom tjednu. Nazvan je „velikim“ jer su se u njemu dogodili veliki događaji za spas ljudskog roda. Isus Krist, druga božanska osoba Presvetog Trojstva, svojom je mukom, smrću i uskrsnućem spasio ljudski rod, natrag uspostavio vezu koju su prekinuli naši praroditelji na početku ljudskog roda. Rekao sam da je ovaj tjedan nazvan Velikim. Zato se današnji četvrtak zove velikim. Nad gradom Jeruzalemom pomalo se spuštala noć. Već su bile pripremljene 2 drvene grede i skovani čavli, kojima će biti pribijen Isus na križ. Isus se uoči svoje smrti još jednom želi susresti sa svojim najbližim suradnicima, učenicima, i uputiti im svoju toplu božansku riječ. Evanđelist Ivan, sudionik večere i najbliži Isusov suradnik, opisao je tu večer riječima: "Bijaše blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas, da prijeđe s ovog svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio" (Iv 13,1). Ivan spominje PASHU, ne bez razloga. Pasha je bila najveći židovski blagdan, koju Židovi i danas slave. Taj ih je blagdan podsjećao na njihov izlazak iz egipatskog ropstva.

U prvom čitanju slušali smo odlomak knjige Izlaska, kako je Mojsije sazvao sve starješine naroda i rekao: “Idite i pribavite janje za svoje obitelji i žrtvujte Pashu. Onda krvlju jaganjca poškropite nadvratnike i dovratnike. Tamo gdje će biti krv na nadvratniku i na oba dovratnika tu nitko neće umrijeti. Ovu uredbu držite u svim vremenima kao zakon za se i djecu svoju. I kad vas djeca budu pitala što taj obred označuje recite djeci: To je Pasha u čast Gospodinu”. Ta se Pasha u Isusovo vrijeme slavila isljučivo u obitelji. Židovi su se svake godine o blagdanu Pashe uputili prema Jeruzalemu kako bi je mogli zajedno slaviti. I tako ponovno pokazati svoje korjene, tko su i što su, i obnovili svoju vjeru.

Braćo i sestre! Isus je, kako vidimo, slavio Pashu i njom se poslužio kao slikom što će on učiniti sa svojim životom u želji da uspostavi novu Pashu, u kojoj se on kao Jaganjac žrtvuje i dovršava spasenje svijeta. Žrtvujući se za nas pokazao je koliko nas voli. Ljubio nas je do kraja. Kako nas je Isus ljubio? Ne samo da je umro za nas najstrašnijom smrću, smrću na križu, radi nas i našeg spasenja, nego je želio i dalje ostati s nama. Isus je želio biti sa svojim Ocem nebeskim, ali i s nama. Isus, jer je Bog, pronašao je način da i dalje bude s nama, kad je ustanovio euharistiju. O tome više piše apostol Pavao u 2. čitanju. Apostol Pavao je uputio svoju Poslanicu sredinom prvog stoljeća godine 57. Adresirao je na kršćane grada Efeza. Između ostalog piše: "Ja od Gospodina primih, što vam predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: "Ovo je tijelo moje - za vas" (1 Kor, 11,23) Slično je postupio i s vinom, rekavši: "Ova čaša novi je savez u mojoj krvi" (1 Kor 11, 25). Da bi se Isusova žrtva nastavila, Isus ustanovljuje svećenički red riječima: " Ovo činite meni na spomen" (usp. 1 Kor 11, 24-25).

Od tada pa sve do danas svaka sv. Misa podsjeća nas na taj Veliki četvrtak. Od tada pa sve do danas kod svake sv. Mise, ma gdje se ona slavi, prisutan je Isus Krist. Od tada pa sve do danas, svaki put kad svećenik izgovara riječi "Ovo je tijelo moje. Ovo je krv moja", Isus je prisutan među nama u liku male hostije i u znaku vina. Zamislite duše koje u to vjeruju! Kakvu samo snagu primaju!

Draga braćo i sestre! Znam da postoje razumske teškoće u shvaćanju Isusove prisutnosti u euharistiji. Kako je moguće da je Isus i dalje prisutan među nama u znaku hostije? Mnogi su, poput sv. Tome Akvinskog, pokušali svojim umom dokučiti Isusovu prisutnost u Euharistiji. Unatoč svih pokušaja da shvati Isusovu prisutnost u euharistiji, sv. Toma nije zbog toga posumnjao i napustio vjeru već ju je ispovjedio u onoj poznatoj pjesmi, koju naš vjernički hrvatski katolički puk rado pjeva: "Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš što pod prilikama tim se sakrivaš".

Sumnje su se o Isusovoj prisutnosti u euharistiji javljale i kod Isusovih učenika. Neki su ga i napustili. Isus se nakon toga obratio apostolima pitanjem: "Da možda i vi ne kanite otići?" (Iv 6, 67). Petar se zagledao u te divne i drage Isusove oči i ispovjedio vjeru u ime učenika: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi vječnoga života"(Iv 6, 68).

U svojem apostolskom pismu "Ostani s nama Gospodine" sv. Papa Ivan Pavao II je rekao: "Euharistijski sakrament je u punom smislu riječi "mysterium fidei" - tajna vjere. Ipak, upravo po tom otajstvu svoje potpune skrivenosti Krist postaje otajstvom svjetla. Zahvaljujući tom svjetlu vjernik je uveden u dubine božanskog života" (broj 11).

Stoga sv. Otac poručuje vjernicima: "Vi svi, vjernici, iznova otkrijte dar euharistije kao svjetlo i snagu za vaš svakodnevni život u svijetu, u obavljanju svojih službi i u najrazličitijim situacijama. Otkrijte ga osobito zato da bi u potpunosti mogli živjeti ljepotu i poslanje obitelji". Već je blaženi kardinal Stepinac poticao vjernike riječima: "Ako se sav svijet pokoleba u svom vjerovanju u euharistijskog Boga, kao i njegovi učenici, mi ćemo ostati uz njega i govoriti sa sv. Petrom: "Gospodine, kome da idemo, Ti imaš riječi vječnoga života. Ti budi jedini gospodar naših srdaca, jedini Gospodar naše Domovine, jer ti si jedina naša nada i sreća. Kako si bio naša nada i sreća u svoj našoj povijesti, tako budi naša nada i sreća u našoj budućnosti"

Na kraju, glede Isusove zapovijedi ljubavi, valja uočiti da Isus govori i nama kao ono apostolima, dok je prao učenicima noge: "Razumijete li što sam vam učinio. Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer ja to jesam! ( A to znači Bog koji je postao čovjekom) „Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja učinih" (Iv 13,12- 15).

Blaženi kardinal Stepinac je napisao u svojoj Duhovnoj oporuci: "Predragi sinci, jer je Bog ljubav, kako veli Apostol, ljubite se međusobno. Vazda se bratski ljubite! Budite samo jedno srce i jedna duša, ali ljubite i svoje neprijatelje, jer je Božja zapovijed. Neka vas od ljubavi prema neprijateljima ne odvraća njihova zloća, jer jedno je čovjek, a drugo je njegova zloća". Tako je postupao Blaženik. Da se za vrijeme procesa beatifikacije našla u njegovim pismima i jedna rečenica mržnje, posebno prema onima koji su ga mučili, ne bi nikad bio proglašen blaženim. A ovako je postao nadahnuće svima nama.

Da sv. Ivan evanđelist nije zapisao riječi, koje je Isus izgovorio na Posljednjoj večeri, ostali bismo prikraćeni za najljepše i najuzvišenije Isusove poruke. Svoje pak obrazloženje pisanja evanđelja evanđelist Ivan tumači riječima: „I mnoga druga čudesa učini Isus pred svojim učenicima koja nisu napisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji, i da vjerujući imate život u njegovo ime (Iv 20,31). To i ja svima vama želim, slaveći Večeru Gospodnju, na kojoj je Isus ustanovio euharistiju, svećenički red i dao nam zapovijed ljubavi. Amen.