Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Homilija vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana povodom 30. obljetnice VRO Maslenica

Subota, 21. 01. 2023.

Homilija u prigodi 30. obljetnice oslobodilačke akcije Maslenica i spomendana

sv. Agneze,

Crkva sv. Šimuna, Zadar, 21. siječnja 2023.,subota

Sir 51, 1-8, str. 236., br. 6

Ps 23 (22), 1-3a. 3b-4.5.6 str. 333., br. 4

Aleluja Iv 15, 9b.5b, str. 350., br. 5

Mt 13, 44-46, str. 354., br 5.

Draga braćo i sestre,

1. Nedavno smo završili liturgijski ciklus božićnog vremena, ali ta božićna radost i stalni vjernički hod kroz cijelu godinu produbljuje smisao kršćanskog slavlja i života, trajno ujedinjujući nadu i realnost svakodnevnice, povezujući sadašnji život s budućim. Božićna je poruka iznad vremenskih okvira jer je Dijete iz Betlehema ljudima otvorilo nebo, povezalo anđele s pastirima, osvijetlilo meridijane i paralele ljudskih putova i traženja, donijelo nebesku stvarnost Zemljanima. Božić nas trajno povezuje s Bogom i jedne sa drugima! Betlehemsku Božju intervenciju možemo slobodno nazvati spasonosnom akcijom oslobođenja čovjeka od zla i grijeha. Bila je to uvodna Božja akcija za temelj naše vjere koju slavimo u Uskrsu.

Prepoznao je to među prvima „pravedan i bogobojazan“ starac pred čijim očuvanim tijelom danas ovdje stojimo, sveti Šimun, kada je držeći Isusa uskliknuo: „Svjetlost na prosvjetljenje naroda“ (Lk 2, 22-35).  Prepoznala je to i sveta Janja – Agneza, čiji spomendan danas častimo, čije je svetačko ime postalo sastavni dio rimskog Kanona i Litanija svih svetih. Poput svete Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije, sveta Janja još je kao djevojčica prezirala materijalno bogatstvo neustrašivo predajući ljubav Isusu Kristu, premda je to bilo protivno poganskom poretku. U njezinoj ljubavi prema Djetetu iz Betlehema nije ju pokolebala niti oštrica mača 304. godine kada je pogubljena zbog svoje vjere sa samo 12 godina. Goloruko dijete, sveta Janja, pred nadmoćnim krvnikom hrabro korača, ali ne u smrt, već u Božji zagrljaj! Kako nam je ovaj mučenički prizor blizak i poznat iz ne tako davne prošlosti našega naroda?a

2. Draga braćo i sestre, obilježavamo 30-godišnjicu slavne davidovske borbe našega naroda, naših branitelja i zapovjednika koja se zbila koncem mjeseca siječnja 1993. nazvana akcijom Maslenica. Riječ je o oslobodilačkoj operaciji Oružanih snaga Republike Hrvatske i pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova protiv okupatora u tzv. Republici Srpskoj Krajini, izvornog imena Gusar. Kada se danas 30 godina kasnije na radijskim valovima čuje informacija da je lokalitet Maslenica otvoren za promet u oba smjera, svakom vozaču, putniku, pa i hodočasniku, zaigra srce od radosti. Neusporedivo više zaigralo je srce hrvatskog jedinstva diljem domovine i svijeta te sad već davne 1993. godine kada je preko istog medija objavljena vijest da je akcija Maslenica povezala sjever i jug naše domovine. Tada smo prvi puta čuli kako je velik dio zadarskog zaleđa oslobođen i da nema više barijera, balvana i granica u središnjem dijelu Jadrana, srcu naše domovine. Tim događajem koji se pamti kao jedan od najvećih ratnih podviga naše novije povijesti započeo je put slobode, pobjede i teritorijalnog jedinstva mlade međunarodno priznate države Republike Hrvatske. Iza tog veličanstvenog junaštva stoji žrtva poginulih i preživjelih branitelja koji su na čelu sa svojim zapovjednicima imali dvostruku borbu: s okupatorom na terenu, ali i s djelom međunarodne zajednice koja nije blagonaklono gledala na taj hrvatski oslobodilački uspjeh. Stoga su tih dana još snažnije odjekivale riječi mudrog Siraha iz prvog čitanja: „Duša moja bijaše blizu smrti i život moj na pragu Podzemlja. Okruživahu me sa svih strana i nije bilo nikoga da mi pomogne, pogledom sam pomoć ljudi tražio, ali uzalud. Tad se sjetih milosrđa tvojega, o Gospode, i djela tvojih još od iskona, kako izbavljaš one koji te strpljivo čekaju i spašavaš ih iz ruku neprijateljskih“ (Sir 51, 7-8).

3. Akcija Maslenica postala je simbolom hrvatske povezanosti, konačne pobjede i teritorijalnog jedinstva ne samo u okviru Domovinskog rata nego i svih onih događaja naše daleke prošlosti. Baš ovdje u Zadru, stoljetnom glavnom gradu Dalmacije, stizale su uredbe različitih carskih kancelarija koje ni pod kakvim uvjetima nisu dopuštale teritorijalno jedinstvo hrvatskoga sjevera i juga, pa tako i zajedništvo hrvatskog naroda. Kada nisu uspijevali represijom, tada su diplomatskim konvencijama činili sve da sjever i jug Hrvatske ostane udaljen i nepovezan po poznatom rimskom načelu: Podijeli pa vladaj!

Ipak, akcija Maslenica prije 30 godina pomrsila je okupatorske namjere i nepravedne povijesne spletke svjetskih moćnika konačno donoseći povezanost hrvatskog narodnog bića. Ne mogu se danas, na ovu obljetnicu, ne prepustiti prekrasnim stihovima jedne naše glazbene skupine: „Ovi komad stine šta iz mora viri,/ di se bura s jugom svadi pa se miri,/ to su stare kuće od tri brata:/ Duje, Vlaha i Donata,/ koje tamo stoje vjekovima.// Di na listu loze spava žensko dite,/ brižno pazi na nju, stari Velebite,/ njeno plavo more krv je plava/ našeg kralja Tomislava,/ naših knezova i vitezova.“[1]

Te vjekovima „stare kuće Duje, Vlaha i Donata“ baš akcijom Maslenica povezane su s „kućom Sv. Marka“, maticom kojoj su oduvijek i pripadale, Božjom kućom čija vidljiva šahovnica ujedinjuje hrvatske zemlje i s Gornjega grada jamči trajan pečat zajedništva. A krv je plava naših knezova i vitezova za to jedinstvo i povezanost tekla u našim braniteljima. Hvala vam za to junaštvo i nadu koju ste nam u 1993. godini probudili! Hvala vam, dragi branitelji, što ste otvorili vrata naših skloništa, otvorili puteve i razmaknuli cestovne i ljudske balvane unutar domovine! Hvala vam za slobodu i povezanost koju ste nam donijeli! Hvala vam što smo danas, iako maleni, ponosni narod koji slobodno živi u cjelovitoj domovini!

4. U današnjoj kratkoj prispodobi iz Matejeva Evanđelja Isus govori o čovjeku koji je pronašao skriveno blago na njivi i sav radostan prodao sve što je imao kako bi dobio cijelu njivu (Mt 13, 44-46). Naši branitelji ponudili su ono najvrjednije što su imali, svoj vlastiti život, kako bi nama ostavili ovu dragocjenu njivu koju nazivamo domom i domovinom. Hrvatski branitelji su vlastitim primjerom pokazali kako se isplati život izložiti za onim dragocjenim biserom koji simbolizira vrijednost žrtve.

Draga braćo i sestre, dok vam danas čestitam 30. obljetnicu oslobodilačke akcije Maslenica, koja je povezala našu domovinu, moram posvijestiti i činjenicu da smo svi mi dužni baštinici stečene povezanosti. Iz odgovornosti prema poginulim braniteljima, ali i ovdje živim svjedocima koji su sudjelovali u obrani domovine, imamo zadaću dalje, više, bolje i jače sudjelovati na povezanosti našega naroda. Naši su nas sportaši nedavno uvjerili kako je zaista malo potrebno da to naše zajedništvo i povezanost prekriju svakodnevna razilaženja i prepreke. Čak i oni koji ulažu silnu energiju u revizionizam naše prošlosti ostaju nemoćni i zbunjeni pred jedinstvom hrvatskog naroda, kako nekoć u ratu tako i danas u miru. Svjedoci smo da je za tu povezanost hrvatskog naroda potrebno jako malo osobnog angažmana i dobre volje.

Kako je i danas važno u odgovornosti doprinositi jedinstvu i povezanosti hrvatskog naroda! Započinje to ponajprije u okružju naših obitelji. Tu se rađa ona prva škola ljubavi prema Bogu i domovini, tu se čovjek odgaja za vrijednosti zajedništva i povezanosti, tu se prenosi znanje da je Sotona onaj koji dijeli, razdjeljuje, diabolus, a kako nasuprot njega stoji Krist koji povezuje i ujedinjuje. Sve se to uči, što smo i nedavno mogli vidjeti na primjeru naših muškaraca na koljenima u molitvi! Sve se to vidjelo devedesetih godina u našim gradovima i selima, skloništima i podrumima, crkvama, svetištima i stolnim crkvama u korskoj molitvi Gospine krunice, koju smo s vjerom molili i sa sobom uvijek nosili.   Svaka čast onim današnjim kršćanima koji sve čine da bi u svojem domu i susjedstvu, gradu i selu, županiji i kraju bili mirotvorci, donositelji toliko potrebnog Kristova mira. Lako je po staroj latinskoj mudrosti zavaditi pa vladati, ali to nije ljudski, najmanje kršćanski duh. Bog nas odgaja u Svetom pismu kako su u kratkoći ovoga zemaljskog mosta kojim hodimo pravi i istinski junaci samo oni što rade na jedinstvu, ne na razaranju: obitelji, zajednice i cijeloga društva. Pa i „bure, juga“, nevolje i križevi kojima nam je hoditi ništa su kada čovjek radi na jedinstvu svoga doma i obitelji. Kao i u Domovinskom ratu, koji put se zaista čini da su valovi nevolja baš u obiteljskom životu puno veći od naših snaga, ali upravo primjer Maslenice, kao i Oluje, pokazuje i svjedoči da je ponekad potrebno više strpljenja i molitve. Oslobodilačka Akcija Maslenica je i izmoljena. “Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer si ti sa mnom“ (PS 23 (22), 4).  Pravi i istinski kršćani sve će učiniti da svoj obiteljski život i  djelovanje prije svega stave u molitvu Bogu. Kako je snažna molitva, jača od svakog oružja - ona očvršćuje duh i srce, povezuje Boga s čovjekom i ljude međusobno!

5. Akcija Maslenica bila je golub mira koji je podno velebitske strane i svih oslobođenih mjesta otvorio put prema mirnom suživotu današnjih stanovnika ovoga našeg kraja. Tom ostvarenom snu naših velikana i branitelja možemo i osobno doprinijeti ako zauzmemo aktivan stav: Nikad više podijeljenosti između sjevera i juga Hrvatske! Nikad više granice između različitih međa jedne djedovine - naše domovine! Nikad više čovjek protiv čovjeka, susjed protiv susjeda! Neka most koji spaja dvije strane iste Božje njive bude i nama danas putokaz povjerenja i povezanosti u našim odnosima.

Znakovito je i ime Akcije Maslenica, koja nosi naziv poznatog nam lokaliteta, a sama je dobila ime po maslini, simbolu Dalmacije, biljci koja se naziva nebeskom stabljikom. Maslina je znamen mira. U knjizi Postanka zapisan je slikoviti događaj u kojem je golub donio Noi „zeleni list masline“ kao znak novog početka i Božjeg obećanja da Zemlja neće više biti u njegovoj nemilosti (Post 8, 1-22). Stoga, zahvalni Bogu, molimo prije svega „dabogda više ne čula oružja zvuk“[2] i molimo Boga „nek'nam blagoslovi crvenicu, kamen, more i ravnicu,/ s dlana pusti bilu golubicu,/ da na svaku našu ljutu ranu, stavi maslinovu granu“.[3] Amen!