Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Misa zadušnica povodom 100. obljetnice smrti don Marka Sikirića

Subota, 05. 10. 2019.

Don Marko Sikirić

(Bibinje, 19.X.1858.-Zagreb, 11. X. 1919.)

Propovijed Jure Bogdana, vojnog ordinarija u Zagrebu,

prvostolnica, subota 5. listopada 2019., 11.00 sati,

(Bar, 4, 5-12. 27-29; Mt 4, 4 b)

Poštovani prijatelji i poštovatelji lika i djela don Marka Sikirića,

               Dragi hodočasnici iz župe sv. Roka,

               Braćo svećenici,

               Draga braćo i sestre u Kristu Isusu

1. Sve vas srdačno pozdravljam, okupljene u zagrebačkoj prvostolnicina euharistijskome slavlju, u prigodi obilježavanja stote obljetnice smrti znamenitog čovjeka, svećenika, bibinjskog župnika don Marka Sikirića. Ovome spomenu u molitvenom slavlju kod oltara Gospodnjeg, pridružuje se u duhu i sve Vas srdačno pozdravlja iz Rima zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

„Ohrabri se narode moj, spomene Izraelov!“(Bar 4, 5) riječi su proroka Baruha, vjernog pratitelja proroka Jeremije kojima  tješi Izraelce u Babilonskom progonstvu. U teškim vremenima Izraelskog naroda i povijesti, kad malodušje obuzima dušu i srce, kad su nevolje goleme za pojedince i cijeli narod, križevi preveliki i preteški, proroci i svi Božji ljudi, imali su uvijek veliku i nezamjenjivu ulogu: ohrabriti svoje sunarodnjake, čuvati ljudski, nacionalni, duhovni i religijski identitet; U danima sivila, kolektivne depresije i beznađa buditi nadu, i najvažnije, stalno se brinuti da narod bude vjeran – da ostane uz Boga-Jahvu. Premda je izraelski narod u sužanjstu bio izložen ondašnjim globalizacijskim procesima i nezaustavljivoj babilonskoj asimilaciji, polagano je gubio svoj identitet, rekli bismo „svoju dušu“, Bog ga ne zaboravlja jer, prema starozavjetnom obećanju, Bog se nikada ne odriče „svoje drage svojine“. Bog ostaje trajno vjeran savezu sklopljenom s izraelskim ocima. I u vrijeme proroka Jeremije i Baruha, u teškim godinama babilonskog sužanjstva Bog budno pazi na svoj narod, šalje mu pobožne i moralne ljude, neustrašive svjedoke, proroke koji su bili znak nade, svjetionici u olujama nametnute im tuđine, putokazi izbavljenja i izlaska iz ropstva, „Božji prst“ u njegovoj teškoj povijesti. „Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja, neću se pokolebati“(Ps. 62,22-3.) lapidarno će izreći psalmista duhovnu konstantu Božjih ljudi u povijesti izabranog naroda.

2. Poštovani i dragi župljani sv. Roka, prijatelji i poštovatelji života i djela, don Marka Sikirića. Iz bogate i još uvijek dovoljno neistražene povjesnice Vašeg mjesta i Vašeg kraja, znademo da je povijest Bibinja, sve tamo od rimskih vremena kroz stoljeća sve do naših dana Domovinskoga rata, bila teška, puna mnogih izazova. Njegovi stanovnici poput Izraelaca prolazili su kroz brojna i raznovrsna iskušenja. Sukobi velikih sila, na međunarodnoj i lokalnoj razini, strane i „domaće“ politike, gospodarski i drugi problemi, redovito su se odražavali i na svakodnevni život i ovog našeg hrvatskog mjesta. Ovdje ne možemo ne spomenuti, višestoljetnu tradiciju i živi spomen  na slavnog sina Bibinja don Stipana Sorića koji je za „krst časni i slobodu zlatnu“ pod Ribnikom 1648. položio svoj život. Iz Vaše župe, Vašega mjesta, potekao je i u njemu izrastao značajan broj muškaraca i žena, anonimnih i poznatih, težaka, pomoraca, radnika, ratnika, kulturnih i javnih djelatnika…, koji su ostavili duboki trag u povijesti Vašeg mjesta ali i izvan njegovih granica, kako na Domovinskoj društvenoj tako i na crkvenoj i kulturnoj razini. Kako nekad tako i danas! Među njima ovdje posebice ističemo svećenike Bibinjce i bibinjske župnike, osobe čvrste vjere, vrijedne radnike - zauzete apostole u Gospodnjem vinogradu, karakterne i samozatajne duhovne pastire, odgojitelje i prosvjetitelje svoga naroda, čuvare i promicatelje zdravog, naravnog ljudskog, crkvenog, katoličkog i nacionalnog identiteta i ponosa.

3. U godinama velikih političkih previranja, u nadasve složenim društvenim prilikama za naš narod i Crkvu, u drugoj polovici XIX. i prva dva desetljeća XX. stoljeća, Bog je u ovom malom primorskom mjestu zadarske nadbiskupije Bibinjama podigao i svome puku podario svećenika don Marka Sikirića. Svi Vi ovdje okupljeni, sigurno ste pod dojmom Mirogojskog groblja, don Markova zemaljskog počivališta, biografskih podataka ovog iznimnog Božjeg čovjeka. Mjesec listopad  zauzima posebno mjesto u don Markovu životu. Rođen je u Bibinjama 19. listopada 1858, za svećenika Zadarske nadbiskupije zaređen je 7. listopada 1883. (slijedeći ponedjeljak je 136. godina od svećeničkog ređenja don Marka), preminuo je u Zagrebu 11. listopada  1919. Don Marko nas je nakon stotinu godina, opet u mjesecu listopadu okupio na ovu spomen misu u glavnome gradu Hrvatske.

„Pokoljenja djela sude, što je čije daju svjema“reći će pjesnik. S određene vremenske distance, za don Marka Sikirića već je  rečeno i napisano da je bio „jedinstvena (je to) ličnost, pravi uzor značajnika, izniman vjernik i svećenik, brižni pastir i skrbnik, gorljiv rodoljub, te na kraju mučenik. Bibinjski puk i dan danas gaji živo sjećanje na svog velikog sina i župnika o kojem se govori s dužnim poštovanjem i dostojanstvom. Kao dugogodišnji župnik Bibinja iskazao se kao vjeran služitelj odgajajući narod u duhu bogoljublja i domoljublja. Bog, vjera i Hrvatska bili su mu glavno i jedino“[1].

Osim župa Radovina i Visočana (1883.-1884.), najveći dio svoga župnikovanja proveo je u rodnim Bibinjama, od 1884. pa sve do prisilnog bijega 1919. (punih 36. godina pastoralnog djelovanja). Iz ovog razdoblja iščitavamo teške društvene i političke okolnosti u kojima je djelovao kao svećenik, a to su prije svega odlazak s povijesne pozornice Otomanskog carstva, Balkanski ratovi, Prvi svjetski rat, propast Austro-ugarske monarhije, stvaranje Kraljevine Jugoslavije, talijansko zauzeće Zadra i Hrvatskog primorja. To su godine prisilnog iseljavanja hrvatskoga življa i odnarođivanje hrvatskoga puka. Ostati na vlastitome ognjištu, biti katolik i Hrvat, don Markove su odrednice u svem pastoralnom djelovanju. Njegovo pastoralno djelovanje doživljava procvat na svim područjima. Brine se za kulturnu i materijalnu skrb svoga  mjesta što pokazuju i konkretni postupci izgradnje župne kuće, obnove župne crkve sv. Roka i pučke škole. Kroz otvaranje pučke kuhinje skrbi za najpotrebitije. Njegovim je zalaganjem 1904. otvorena i pučka knjižnica u Bibinjama.

4.U Kristovim riječima „Slavim te Oče, gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“ (Lk 10, 21) koje smo čuli u današnjem evanđelju pronalazimo aktualizaciju u djelovanju ovog svećenika i župnika Bibinja. Briga don Marka za „malog čovjeka“ iskazivala se svakodnevno kroz njegov čvrsti stav svećenika odgojitelja koji je ponajprije svojim primjerom i cjelokupnošću svećeničkog života bio blizak svome narodu u najtežim vremenima. Kako smo vidjeli na primjeru starozavjetnog proroka Baruha, prorok uvijek mora biti spreman i za mučeništvo. Ne dopustivši ni u jednom trenutku nasilnoj talijanizaciji – odnarođivanju svoga mjesta, da preuzme rodno Bibinje don Marko do zadnjega ostaje bedem, zaštitnik hrvatske kulture i tradicije. Pod prijetnjom smrti don Marko je morao prihvatiti svoje „babilonsko sužanjstvo“ u Zagreb gdje je preminuo 11. listopada 1919. u zakladnoj bolnici milosrdne braće.[2] Nevjerojatan je podatak i taj da je svoj zemaljski život završio upravo u Zagrebu, gradu kojeg je iznimno cijenio i isticao kao središte hrvatskog naroda riječima „držite se Zagreba“.

5. Promatrajući iz današnje perspektive župu sv. Roka i sve njene mještane zanimljivo je pogledati demografsku sliku ovog mjesta koji ne zna za bijelu kugu, vjersku jasnoću žive crkvene zajednice koja i danas daje brojne svećenike te nepromjenjivi stabilni domoljubni duh. Nisu li upravo spomenuti župnici poput uzornog lika don Marka Sikirića utkali u ovaj bibinjski narod iste te vrijednosti koje 100 godina nakon njegove smrti još uvijek žive i nose ne samo mjesto nego i cijelu našu domovinu Hrvatsku!? Nije li ovo mjesto upravo na primjeru don Markova mučeništva i otpora „babilonskoj okupaciji“ oblikovalo kroz stoljeće današnji identitet i kulturu!? Koliko je važan odgoj i primjer dobrog svećenika svjedoči nam i ova obljetnica.

Svakako ne smijemo zaboraviti i najvažniju don Markovu odliku a to je vjernost Isusu Kristu, pravom Bogu i čovjeku, u čijoj je službi i po čijem je duhu pastoralno djelovao za vrijeme svog svećeničkog života. Don Markovo pastoralno djelovanje u duhu današnjeg evanđelja poprima Isusov poticaj kako se Isusovi učenici – sljedbenici ne trebaju radovati što im se duhovi pokoravaju nego što su im imena zapisana na nebesima Lk 10,20. 

Bibinjski je narod kao i cijeli hrvatski narod opstao između ostalog kroz svoju povijest zahvaljujući Božjim poslanicima, iznimnim svećenicima koji su u teškim vremenima znali i umjeli Božjim duhom voditi povjereno im stado. Upravo molitva, koju je don Marko utkao u bibinjske obitelji na kraju 19. i početkom 20. stoljeća, očuvala je ovo mjesto od najvećih zala 20. stoljeća. Katehizacija i vjerske upute kojima je don Marko brižljivo i u duhu evanđelja odgajao generacije s početka 20 st. rezultirale su da je i dan danas nedjelja sveti Božji dan kada se vjernici okupljaju oko euharistijskog stola Isusa Krista. Imam osjećaj da ovaj veliki svećenik vašega roda i dalje s nebesa vodi molitvom vaše mjesto kao župnik kojem je nasilno prekinut dekret na zemlji ali ne i na nebu.

Dragi vjernici!

Ostanite vjerni vrijednostima don Marka Sikirića u odgoju svoje djece i mladeži i nećete imati straha za svoju budućnost i budućnost Vašega mjesta i Crkve u njemu!Zahvalan Bogu a i vama dragi vjernici Bibinja što kao vojni ordinarij mogu molitveno sudjelovati u stotoj obljetnici smrti svećenika i rodoljuba don Marka Sikirića molim zajedno s vama riječima koje već godinama spominjete i pjevate poznatim stihovima „Bože čuvaj nam Bibinje to naše milinje s Tobom smo silni ko'grom“ Amen.