Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Misno slavlje pred Spiljom ukazanja

Četvrtak, 18. 05. 2017.

Homilija msgr. Jure Bogdana, vojnog ordinarija u RH

Obrazac mise: Blažena Djevica Marija, Slika i Majka Crkve, (I); Post 3, 9-15.20; Ps Jud 13, 18 bcde, 1 Pt 15, 9d; Iv 19, 25-27;

Poštovani i dragi vjernici, draga braćo i sestre

1. Petak je poslije podne. Skoro je 15 sati. Golgotska drama je na svome vrhuncu. Posljednje su minute Isusova zemaljskog života. U posljednjim trzajima života visi na križu, njegovo tijelo, puno modrica, krvi i znoja. Gotovo da ga se ne može ni prepoznati… Snažan muškarac u naponu životne snage – sa svoje 33 godine, hrve se s teškim bolima i smrću koja neminovno dolazi… Borba života i smrti! Za mnoge jedan je od tolikih koji se borio za visoke ideale ali ga je nemilosrdna ruka onih kojima je mrsio krugove odvela na križ. Za neke je, jedincati i neponovljivi čovjek s kojim su se identificirali i sad ne razumiju što se ovo zbiva. Tama sve više obuzima horizonte svjetla. Uskoro će i sunce pomrčati! S lijeve i desne njegove vise osuđeni razbojnici a tik uz njegov križ priljubila se Gospa - njegova majka, i sestra njegove majke - njegova tetka, Marija Kleofina, Marija Magdalena i Ivan. Izdaljega sve promatraju pobožne žene i svjetina. Smrknuti i nemilosrdni vojnici, egzekutori, nakon što su razdijelili njegove haljine budno stražare da sve bude izvršeno po rimskoj pravdi i zakonu, ali priželjkuju da se sve čim prije završi, jer se događa uoči Pashe pa bi i oni malo odmorili. Svjestan svega Isus gleda svoju majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, i upućuje im posljednje riječi, kazuje svoju posljednju želju, izručuje oporuku. Majci: „Ženo! Evo ti sina!“ I zatim reče učeniku: “Evo ti majke!”(Iv 19, 27). Riječi su ovo koje su se duboko usjekle u memoriju Crkve i trajno je prate do danas i tako će biti do svršetka ljudske povijesti… Ivan je ovdje predstavnik Crkve i od toga časa (Mariju), “uze je k sebi” (Iv 19, 27).

2. U evanđeoskim izvješćima Blažena Djevica Marija je u prvome redu predstavljena kao “Isusova majka”. Evanđelisti Marko, Luka i Ivan nazivaju je tim jednostavnim naslovom (Mk 3, 31; Lk 2, 48; Iv 2, 1-12; 19, 25). Time je određena – definirana njezina uloga u djelu spasenja.

Njezino majčinstvo – Bogomajčinstvo je dragovoljno. To jasno proizlazi iz izvješća o navještenju u Nazaretu (Lk 1, 26-38). Kad je prosvijetljena vjerom i Božjim Duhom shvatila da je Božjim promislom i planom ona odabrana za materinstvo Božjega Sina, u potpunoj slobodi prihvaća Božji plan. Ona je službenica Gospodnja poput Abrahama, Mojsija i proroka. Njezino je služenje u slobodi kao i njihovo, samo još u većoj mjeri.

A kad je rodila Isusa u Betlehemu, uloga majke i odgojiteljice Isusove dolazi do punog izražaja. Zajedno s Josipom brine se za dijete, nosi ga u hram na prikazanje Gospodinu, da izrazi ono predanje za koje nije još sposobna njegova ljudska svijest. Sveti Luka i Ivan daju nam u svojim izvješćima naslutiti njezinu ulogu u procesu Isusova ljudskog sazrijevanja. U dvanaestoj godini, kao punopravan Izraelac, Isus jasno obznanjuje Mariji i Josipu da on pripada štovanju svoga nebeskog Oca.

I kad je Isus odrastao ona uvijek ostaje Majkom i nadasve vjernicom koja slijedi njegovo djelo. Diskretna, svjesna njegove uloge i poslanja, prati ga majčinskom brigom i ljubavlju. I u Kani Galilejskoj na Marijinu molbu da su gosti ostali bez vina ona diskretno i izravno majčinski intervenira. Sve do Golgote ona Isusa prati majčinskim srcem kao Božja vjernica i podanica. Ona je biblijska žena naviještena u Genezi - u prvim redcima Svetoga pisma koju Bog otima nasrtajima Zmije – Sotone (Otk 12, 13-16). Ona je protuslika Eve prevarene od Zmije i njezina je uloga nezamjenjiva u povijesti spasenja.

3. Od Golgotskog križa Kristovi vjernici, osim Isusove majke u njoj očima vjere i srca gledaju i osjećaju svoju majku kojoj se utječu nazivajući je različitim imenima. Dovoljno je samo pomisliti na lauretanske litanije i nazivlje koja joj Crkva pridaje…

Drugi vatikanski sabor nije eksplicitno Mariju proklamirao kao Majku Crkve ali je slijedom učenja pape Benedikta XIV. iz 1748. godine očito prihvatio sadržaj o Marijinome majčinstvu Crkve. I papa Leon XIII. tvrdi da je Marija u punini istine Majka Crkve. Pavao VI. je 21. studenoga 1964. godine, nakon završetka treće sjednice II. vatikanskoga sabora, u misnome slavlju ustvrdio da je Marija “Majka Crkve, tj. svega kršćanskoga naroda, i vjernika i pastira, koji je nazivaju ljubljenom majkom. Isti papa je odredio da je tim imenom “Majkom Crkve” vjernički puk časti još više kao Bogorodicu. Od tada sveopća Crkva s još većim žarom i zamahom ističe Marijinu majčinsku ulogu u životu kršćanskih vjernika, u životu Crkve.

U povijesti je naziv Marije majke Crkve bio rijedak. Vjernici su je zazivali nadasve kao Majku Božju, Majku vjernika, Majku našu… Upravo svi ti izrazi u sebi izriču majčinski odnos Djevice s Crkvom što je već ilustrirano i u nekim epizodama iz Novoga zavjeta.

Sveti Luka evanđelist nas izvješćuje o prisutnosti Majke Božje u zajednici Isusovih učenika u Jeruzalemu (Dj 1, 14). Podcrtava majčinsku ulogu u Crkvi koja nastaje s Marijinom ulogom koju je imala kod rođenja Spasitelja. Dimenzija materinstva postaje tako temeljni element odnosa Marije prema novome narodu otkupljenih.

Otačka literatura obilno govori o ulozi Blažene Djevice Marije u povijesti spasenja. Prema svetome Ireneju Marija je postala uzrok spasenja za sav ljudski rod i čista utroba Djevice “obnavlja čovječanstvo u Bogu”. Sveti Ambrozije tvrdi: “Jedna djevica je rodila spasenje svijeta, jedna djevica je dala život svim stvarima”. Drugi je oci nazivaju Majkom spasenja. A sveti Anselmo će se kasnije obratiti Mariji: “Ti si majka opravdanja i opravdanih, majka pomirenja i pomirenih, majka spasenja i spašenih”. Drugi pak autori ju nazivlju: “Majka milosti” i “Majka života”.

Naziv Majka Crkve očituje duboko uvjerenje vjernika da u Mariji gledaju ne samo Majku Kristovu, nego Majku svih vjernika. Ona koja je prepoznata i priznata kao majka spasenja, majka života, majka milosti, majka spašenih i majka svih živih, s pravom je nazvana Majkom Crkve!

4. Povijest lurdske špilje, povijest lurdskog fenomena od 1858. godine do danas, nije ništa drugo nego majčinski odnos ljubavi i pažnje Blažene Djevice Marije prema svojoj djeci, živim članovima Kristove Crkve. Božjim promislom i dobrotom, ovdje su se na osobit način susreli nebo i zemlja kad se je Bezgrješna Djevica ukazala maloj Bernardici Soubirous. I taj proces nezaustavljivo traje. Ona, Majka spasitelja, Majka Crkve, nezaustavljivo privlači ljude k sebi kako bi ih odvela k Srcu svoga sina, Bogu koji je ljubav, koji ih prihvaća. Amen.