Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

„…O brizi za zajedničku kuću“

Srijeda, 08. 07. 2015.

Poruka vojnog biskupa mons. Jurja Jezerinca povodom blagdana Gospe velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, zaštitnice Vojnog ordinarijata, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja

Poštovana braćo svećenici, vojni i policijski kapelani, dragi pomoćnici vojnih i policijskih kapelana, svi vi, cijenjeni vjernici Vojne biskupije, ovih dana je sveti otac Franjo svima nama omogućio pristup svojoj enciklici „Budi hvaljen“- O brizi za zajedničku kuću. Na predstavljanju enciklike u novoj sinodalnoj auli u Vatikanu (18. 06. 2015.), govorilo je pet međunarodno uvaženih stručnjaka: kard. Peter Kodwo Appiah Turkson, predsjednik Papinskog vijeća Justitia et Pax, metropolit John Zizioulas, predstavnik Ekumenskog patrijarhata i Istočne Crkve, profesor John Schnellenuber, utemeljitelj i direktor Instituta za Climate Impact Research u Potsdamu, profesorica Carolyn Woo, CEO Catholic Relief Services, te svojim svjedočenjem dr. Valeria Martano, nastavnica s rimske periferije.

Sastav predstavljača govori kako je Enciklika već od svojeg početka usmjerena na dijalog s čovjekom, sa strukom, s institucijama i organizacijama radi podjele zajedničke odgovornosti. U svojem interventu kard. Turkson naglasio je kako nam „svjetska situacija otkriva sve veću složenost i umreženost, ali i komplementarnost bogatstva vjere i duhovnih tradicija, ozbiljnost znanstvenog pristupa, konkretni ulog na različitim područjima u svrhu jednakomjernog i održivog razvitka“.

 Svojim naslovom „Laudato si“ (Budi hvaljen!), enciklika se izričito oslanja na lik i djelo svetog Franje Asiškoga i time poziva čovjeka da na njega gleda kao na „izvor nadahnuća“, jer Franjo je „najvrsniji primjer brige za sve što je slabo i za cjelovitu ekologiju, koju treba živjeti radosno i vjerodostojno (…) U njemu se prepoznaje do koje mjere su neodvojive briga za prirodu, pravda prema siromasima, ulog u društvu i nutarnji mir“ (br. 10).

Središnje pitanje enciklike, ističe kard. Turkson, nalazi se u br. 160: „Kakav svijet kanimo predati onima koji iza nas dolaze, djeci koja sada rastu?“ Enciklika u tom istom broju sugerira crte odgovora: „Ovo se pitanje odnosi ne samo na okoliš kao takav, jer ne može se pitanje samo djelomično postaviti. S kojim smo ciljem ovdje? Za kakve ciljeve radimo i borimo se? Zašto nas ova zemlja treba? Ovo je naša drama…“

Oslanjajući se na Učiteljstvo Crkve, i mi, draga braćo i sestre, pripadnici Vojne biskupije, moramo osjetiti težinu postavljenih pitanja i konstatacija, ali u onim razmjerima u kojima su ona postavljena. Odgovor na njih ne iscrpljuje se povremenim „ekološkim akcijama“, osobito ne onim obučenim u dvoličnu političku promidžbu, u kojima ponetko može pokatkad sudjelovati. Problem je mnogo dublji, iako ni jedna plemenita ekološka akcija nije bezvrijedna sa stajališta „brige za zajedničku kuću“. Temeljno pitanje Enciklike i naše je pitanje: „Kakav svijet kanimo predati onima koji iza nas dolaze, djeci koja sada rastu?“ Sa stajališta Vojne biskupije važnost problema je još veća, jer je vojno dušobrižništvo neposredno povezano s osobama i aktivnostima koje mogu ne samo zagaditi nego i uništiti zemlju, tu „zajedničku kuću“ svih ljudi. Ističemo stoga neodgodivu potrebu etičkog i moralnog odgoja i promišljanja vlastite odgovornosti, svijesti i udjela svih odgovornih u Ministarstvu obrane, Ministarstvu unutarnjih poslova, u Oružanim snagama i u policiji. Kao prvi korak potrebno nam je osvješćenje o narušivosti „zdravlja“ naše zemlje, a ono se događa uvijek kada stvari nisu na svojem mjestu: pamet u glavi, ljubav u srcu, savjest u duši, pravda, poštenje i poštovanje u odnosu itd.

Riječ je dakle o potrebi higijene pameti, srca i duše kako bi se stvarao ispravan odnos prema prirodi zemlje, ljudi, bilja i životinja. Zagađenost uvijek odnekle dolazi i nekamo ide. Nije zagađivač samo CO2 kojeg dobivamo kao ispušni materijal naših prometala. Čovjekova antropološka struktura (pamet – ideje, osjećaji – nagnuća, srce – sebične ljubavi…) veliki je proizvođač zagađenosti „zajedničke kuće“: začetom i nikad rođenom djetetu svojom odlukom uskraćujemo mogućnost i pravo na njegov dio zemlje; psovkom, nekulturom govora, neurotičnim i nekontroliranim ispadima, osudama i prijezirom, verbalnim i drugim oblicima maltretiranja i nasilja sustavno sijemo otrov stravične zagadljivosti, osobito onih koji tek uče slušanjem i razlučivanjem zvukova oko sebe; neodgovornim korištenjem elektroničkih medija nudimo „jalove i zatrovane uzore“ onima koji ih još nemaju, a očekuju od nas da ih nećemo prevariti; najobičnijom nepažnjom ili ignoriranjem kulture razvrstavanja otpada ne samo da sami zagađujemo prirodu, nego što je još opasnije dalekosežno gledajući, kršimo pozitivne propise i zakone te drugima šaljemo tako zatrovanu poruku i ostavljamo im u naslijeđe duhovnu bahatost i neodgovornost.

Ovo je čas da se sinovima i kćerima ove Vojne biskupije, pripadnicima oružanih snaga, policije i civilnog društva, svima koji su u dodiru s materijalima koji mogu zagaditi prirodu, bilo da ih proizvode ili koriste, skrene pozornost na potrebu pojačane svijesti o odgovornosti prema prirodi i njezinim „sugrađanima“, kako u morskim i zemaljskim dubinama, tako i na površini zemlje i u zraku. Naša savjesnost je pokazatelj naše odgovornosti, a odgovornost je pokazatelj zrelosti i društvene osjetljivosti svih nas za „zajedničku kuću“.

Poštovani pripadnici Vojne biskupije, želim vas ohrabriti za izgradnju odgovornog odnosa prema našoj „zajedničkoj kući“. Razumijmo „kuću“ ne samo kao mjesto našeg obitavanja, nego i povlašteno mjesto naše intimnosti, naše istine i međusobne povezanosti i suodgovornosti. Ova „kuća“ svakako je svaka vaša obitelj, svaka vaša radna sredina, svaka vaša kapelanija, postrojba ili policijska postaja. Ova „kuća“ je naša domovina, njezina povijest, njezino sada i njezina budućnost. Ovih dana ćemo proslaviti značajnu memoriju onih događaja koji su nam omogućili biti slobodni u slobodnoj zemlji. Slobodna zemlja je ona koja ničim nije vezana ni uvjetovana, a primarna joj je briga sačuvati tu slobodu i stvarati prostor za njezina djela. I potrebu zahvalnosti „kuće“ ne smijemo zanemariti, osobito ako je ulog onih koji su stvarali ovu „kuću“ takav da „kuće“ ne bi bilo da njezini sinovi i kćeri nisu uložili sve što su imali. Učinimo sve da Božji blagoslov može počivati na plodnom tlu naše savjesti i odgovornosti za „zajedničku kuću“.

Želim vam obilje Božjeg blagoslova, ugodnog odmora i svakog mira. Čestitam vam svima Dan pobjede i domovinske zahvalnosti - Dan „Oluje“, Dan hrvatskih branitelja i blagdan Zaštitnice Vojne biskupije Gospe velikoga hrvatskog krsnog zavjeta.

Mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u RH

U Zagrebu 8. srpnja 2015.