Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

25. obljetnica pogibije branitelja u napadu na PP Dalj

Ponedjeljak, 01. 08. 2016.

Homilija msgr. Jure Bogdana, vojnog ordinarija u RH

Jer 28, 1-17; Ps 119; Lk 23, 44-49, 24.1-6a

Braćo i sestre

Ovaj potresni izvještaj evanđeliste Luke o Isusovoj muci i smrti potvrda je da su se na Isusu ispunile njegove riječi: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15, 13). Isus nije ostao samo na riječima nego ih je potvrdio i vlastitim životom.

Sveti Luka nas izvješćuje u ovome svetopisamskom ulomku, o temeljnoj istini naše vjere o Isusovome uskrsnuću. Nije to mit, nije legenda, nego stvarna povijesna činjenica. Isus je tri dana počivao u grobu, i po svim prirodnim zakonima njegovo tijelo se trebalo početi raspadati. Ali dogodilo se nešto neočekivano, dotad nečuveno. Isus je ustao od mrtvih u svome tijelu, u proslavljenome tijelu. Njegova smrt i uskrsnuće, za nas kršćane, temelj su i razlog naše nade da sve ono što se događa u ovome životu, gdje je sve prolazno, relativno i lagano zaboravljivo, ne propada, nego da ima svoj duboki smisao u Bogu. Isusovo uskrsnuće je temelj i razlog naše molitve za sve naše pokojne. On koji je Gospodar života i smrti poučava nas u svojoj riječi da će svaki čovjek uskrsnuti. Kad iza toga ne bi bio Božanski auktoritet i činjenica Isusova uskrsnuća, imali bismo razloga sumnjati i bili bismo bez nade u ovoj dolini suza gdje vladaju mnoge nepravde i gdje se događaju u nebo vapijući grijesi.

Kršćanska antropologija je vrlo jasna: ljudski život ima svoj početak u trenutku začeća, ali nema svoga kraja. Nakon zemaljskog života čovjek dolazi pred lice Božje gdje sa sobom nosi samo svoja dobra djela. Čovjek je stvoren za nebo, za Boga. Od dobra što ga je ovdje činio zavisi njegova sretna ili nesretna vječnost.

U svijetlu riječi iz Evanđelja, uz pokojne redarstvenike iz Dalja, promatramo u duhu i veliko mnoštvo onih, koji su u slavnoj hrvatskoj povijesti, od stoljeća sedmog pa sve do naših dana, žrtvu vlastitog života utkali u borbu „za krst časni i slobodu zlatnu“. Domovina za njih nije bila nešto sporedno, o čemu drugi trebaju voditi računa.

Redarstvenici iz Dalja pripadaju onoj skupini ljudi koji žive svoju vjeru, koji vole svoj narod i svoju Domovinu. Mi stariji se dobro sjećamo krvavog Uskrsa iz 1991. godine kad je pao prvi hrvatski redarstvenik Josip Jović, kad je njegova vrela krv natopila hladnu hrvatsku okupiranu zemlju, na Plitvicama. Sjećamo se itekako Okučana, Borova naselja, Struge Banske, Dalja i ostalih stratišta i ratišta na kojima su izgubili život „div junaci“, hrvatski redarstvenici u obrani Domovine. Da, braćo i prijatelji. Oni su branili svoj dom. Oni su branili svoju Domovinu. Kako vrijeme odmiče sve je jača opasnost da se zaboravi njihova ljubav i odanost prema hrvatskoj domovini i isto tako svih hrvatskih branitelja.

Svjesni smo da su upravo hrvatski branitelji svojom ljubavlju i žrtvom s Gospinom krunicom o vratu učinili veliko čudo: zaustavili su napadača. Svi oni, veliki su pred Bogom, pred Domovinom, pred svijetom.

Osnaženi vjerom u uskrsloga Krista, čvrsto vjerujemo u uskrsnuće tijela i život vječni, u svojim molitvama upućujemo svoje vapaje za pokoj duše naših redarstvenika i duše svih pokojnih branitelja. U svojim molitvama se sjećamo i svih nestalih u Domovinskom ratu, poglavito njihovih obitelji i rodbine jer je njihova bol golema. Kad bi makar znali gdje za njih mogu položiti cvijeće, upaliti svijeće, gdje im počivaju zemni ostatci…

Molimo također za sve nas žive da nam Isusovo uskrsnuće trajno bude izvor jakosti u životnoj borbi na našem hodu prema vječnosti.

Dakako, kad molimo za poginule redarstvenike, za sve poginule u Domovinskom ratu i od posljedica rata, mi koristimo dušama preminulih. Istovremeno molitvom produbljujemo sjećanje i ljubav prema našim pokojnicima. Nipošto ne želimo produbiti mržnju ili osvetu prema počiniteljima. To je opasnost i to je zamka Zloga koji bi htio od nas učiniti da siđemo na razinu počinitelja velikih zala koje ovdje danas komemoriramo. Amen.