Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Posljednji ispraćaj stožernog generala Petra Stipetića

Utorak, 20. 03. 2018.

Homilija msgr. Jurja Jezerinca, biskupa u miru

Zagreb, 20. ožujka 2018.

Poštovana suprugo i kćeri, poštovana braćo te članovi obitelji Stipetić, preminulog našega brata, stožernog generala Petra Stipetića, poštovana rodbino, cijenjeni suborci, kolege i prijatelji, Ministre obrane i Hrvatskih branitelja, dužnosnici Glavnog Stožera Oružanih snaga, i svi koji ste bili povezani s preminulim bratom, generalom Stipetićem, primite moju sućut, kao i sućut odsutnog Vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana, koji se trenutno nalazi u Poljskoj i Litvi u posjeti našim vojnicima.

Riječ koju ste upravo čuli, izgovorio je dragi Bog za nas, a zabilježio je sveti Pavao za sve ljude, ima svoje poruke za svakog čovjeka, pa ih u tom svjetlu i danas primjenjujemo:

Prva poruka je: „Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duh posinstva u kojem kličemo: „Aba! Oče!“

Ova Božja riječ odlično ocrtava i osmišljava egzistenciju ovog vrlog čovjeka. Njegov život sav je duboko prožet tom borbom da „ne robuje“; kao dijete da ne robuje neimaštini, nego se propinje da dođe do svoje slobode izrastanja; kao mladić da ne robuje neznanju, te se bori na sebi dostupan način da dođe do izobrazbe; kao vojnik i osoba odgovornih dužnosti bori se da i drugi okuse snagu slobode. To se očitovalo u svakom njegovom obliku izgradnje Domovine, kako na materijalnom tako i na stručno - moralnom i etičnom području. Kao zreli čovjek, koji je iskusio i snagu zla i nehumane ideologije; čini konačno svoj korak k slobodi svoje osobe, koju će staviti u funkciju slobode naroda. Na taj način pridružio se hrvatskim braniteljima kojima je sloboda bila blago koje treba osvojiti, čuvati i širiti.

Braćo i sestre!

Na primjeru stožernog generala Stipetića, vidljiva je i druga poruka Božje riječi: „Sve patnje sadašnjeg vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama…“ Očevidno je svima da našega brata nisu zaobilazile velike muke i nutarnje patnje. Samo on znade kako je to proživljavao i s kime ih je u svojoj ljudskoj nutrini  rješavao. Napokon, iskusio je i posljedicu zrelog i odgovornog odnosa prema ozbiljnosti i zahtjevnosti vlastitog života: nutarnju slobodu koju je stekao, s kojom se sprijateljio i koju je čuvao kao zjenicu oka. Nije bio čovjek – trska koju vjetar ljulja, nego je doista bio ono što mu ime znači “Stijena“ i na tom imenu kao da je gradio svoju osobnost i svoje odnose.

U prelistavanju i zbrajanju svojih i društvenih previranja, dilema i protivština, nužnih odluka i njihovih posljedica, naš preminuli brat jasno je zamijetio i treću poruku Božje riječi, kako „Sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada“.

Njegova životna borba bila je doista da sve što živi osjeti ljepotu slobode i nije se dao u tom omesti ni od autoriteta, ni od ucjena, ni od straha koji nije bio ni umišljen ni izmišljen, nego realan i krut. Znao je da mu je poslanje čovjeka kojeg „vodi Duh Božji“, a to su „sinovi Božji“ koji „nisu primili duh robovanja…, nego duh posinstva“.

I odista, braćo i sestre, i moje iskustvo kao vojnog biskupa, koji je imao čast i dužnost komunicirati s ovim pokojnim bratom, svjedoči o toj „duši pravičnost“, duši koja je uvažavala znanje i struku, a da nije prezirala one koji manje znaju, duši koja je bila nepotkupljiva, duši koja je imala u sebi opravdanje svojih postupaka.

Bilo je vremena kada su određena događanja bila uvjetovana čudnim pristupima, general se nije pokolebao, i znao mi je reći: Biskupe, moja je uloga da imate i koristite sva svoja prava“. Hvala Ti generale i prijatelju. Hvala Ti čovječe, što si nam pokazao kako je doista velika poruka biti čovjek.

I završavam četvrtom porukom: nije moguće da je ovaj čovjek, koji je uložio sve da svi osjete ljepotu i snagu slobode, ostao bez nade koju u sebi krije istina o nama da smo „sinovi“ (djeca) Boga živoga te da i sami očekujemo „otkupljenje svoga tijela“.

Da, braćo i sestre, ova nada bila je pohranjena u njegovoj duši,  a očitovala se kao smisao njegovog života i dinamička snaga njegovog djelovanja kako bi čovjek bio slobodan.

Dragi generale i prijatelju. Bog Te ljubi, a ljubi Te jer si uložio da ugroženom čovjeku i bespomoćnom narodu bude bolje. Ta Božja ljubav prema Tebi daje ti pravo da kao sin Božji očekuješ onaj Dan u kojemu će Bog živih sve što je sada mrtvo ponovno oživjeti i učiniti da nikada više ne umre.

Rastajemo se od Tebe generale, s tom vjerom i zahvalnošću. Počivaj u miru Božjem! Amen.