Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Propovijed biskupa Jurja Jezerinca

Srijeda, 10. 10. 2012.

Marija Bistrica, 7. listopada 2012.

Braćo i sestre, znamo sigurno da je briga Crkve za vojnike i policajce na području Republike Hrvatske započela već 1991. godine, početkom agresije na Hrvatsku, kada Predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman (24. rujna 1991) upućuje zamolbu Predsjedniku BK da bi se pobrinuo za duhovnu skrb branitelja koji su u tim danima kao dragovoljci s krunicom u ruci krenuli na prvu crtu braniti Domovinu. Te godine, 7. listopada, Predsjednik biskupske konferencije (upravo danas je tome 21 godina) odgovara da su „hrvatski biskupi zaključili da se imenuje Ravnateljem dušobrižništva vojnika u Republici Hrvatskoj pomoćni biskup zagrebački mons. Juraj Jezerinac“. Naše saznanje je da je za vrijeme Domovinskog rata (1991-1995) oko 160 svećenika uključeno u pastoral branitelja.

Ipak, kako je država postajala sve konzistentnija, a Crkva sve potrebnija hrvatskoj vojsci i policiji, pristupilo se sustavnom rješavanju pastoralne skrbi vojske i policije u Republici Hrvatskoj. Tako, nakon uspješno završenih pregovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o Ugovoru o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga i Redarstvenih službi Republike Hrvatske (1996 godine) te nakon razmjene ratifikacijskih instrumenata 9. travnja 1997. godine u Vatikanu, Sveta Stolica je dekretom Qui successimus Zbora za biskupe od 25. travnja 1997. godine osnovala Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj. Te iste godine (1997) Bulom „Venerabili fratri“ Sveti Otac Ivan Pavao II. imenuje prvog „Vojnog biskupa ordinarija za Hrvatsku“. Već slijedeće godine Zbor za biskupe dekretom „Omnium Ecclesiarum sollicitudine“ odobrava Statut Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj. Istodobno je Vojni ordinarijat Zboru za biskupe prikazao Pravilnik o ustrojstvu i djelovanju Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj, koji je potpisan u Zagrebu 3. prosinca 1998. godine od predsjednika HBK i ministara MORH-a i MUP-a. A 4. prosinca 1998. godine u Ministarstvu obrane potpisan je dokument Ustroj Vojnog ordinarijata za MORH. Isti takav dokument za MUP potpisan je u Ministarstvu unutarnjih poslova 13. prosinca 1999. godine. Tim dokumentima Vojni ordinarijat u RH ispunio je sve uvjete za svoje osamostaljenje u kabinetima ministara obrane i unutarnjih poslova.

Ovim dokumentima određeno je da Vojnu biskupiju u RH sačinjavaju: a) vojnici i pripadnici redarstvenih službi kao i osobe stalno zaposlene u oružanim snagama i redarstvenim službama RH; b) članovi njihovih obitelji i svi oni koji s njima žive u istom domu; c) kadeti vojnih škola i redarstvenih službi kao i oni koji obavljaju svoju službu u tim ustanovama; d) svi vjernici koji stalno obavljaju službu koju im je povjerio Vojni biskup.

Braćo i sestre, u proteklih 15. godina djelovanja Vojnog ordinarijata, bilo je poteškoća, ima ih sada i bit će ih. Vremena nikome nisu laka, ljudi su izloženi naglim i složenim promjenama, potrebe su nam veće od mogućnosti, volja ne nalazi adekvatnu potporu u mogućnostima. Ali, moramo biti realni. Valja razumjeti vrijeme i njegove zahtjeve. Valja znati da križ nikad nije proklet ako je s ljubavlju prihvaćen. Vojni ordinarijat se trsi da svima navijesti mir, pouzdanje u Boga gospodara povijesti i potrebu odgovornosti svakog djelatnika i naše biskupije u cjelini. Potrebno nam je oživjeti međusobno povjerenje i s njime ući u budućnost koju moramo ponuditi onima kojima smo poslani. 

Slaveći 15. godina uspostave Vojne biskupije u Republici Hrvatskoj, slavimo ustvari djela Božja u Crkvi vojne i policijske biskupije, djela koja Bog čini po mojim rukama i rukama mojih suradnika vojnih i policijskih kapelana te njihovih pomoćnika. Slavimo preporod mnogih građanki i građana ove države koji snagom krštenja po evangelizaciji pripadnika Vojnog ordinarijata postadoše članovi Katoličke crkve, okusiše ljepotu Krista prijatelja, otkrivši novost Evanđelja i njegovu snagu u svojem životu i životu društva. Slavimo 15. godina izvrsne suradnje sa svim biskupima, svećenicima i župnicima, ministarstvima, zapovjednicima i Vrhovnim zapovjednikom hrvatske vojske. Riječ je o 15 godina sijanja Riječi, izrastanja Riječi i branja plodova Riječi. Osjećamo duboku potrebu prignutih koljena pred Bogom tvorcem svega dobra što ga izvodi u dušama naše braće i sestara, ali i zahvalnost odgovornim ljudima za dosadašnju suradnju očekujući da će se ona plodno nastaviti i u budućnosti.

O 10. obljetnici Vojnog ordinarijata 5. lipnja 2007. Predsjednik države u svojoj čestitci napisa: „Imamo iste ciljeve, a svatko od nas ima svoju misiju…Uvjerio sam se da je duhovna skrb za hrvatske branitelje katoličke vjere, uz ostalo, znatno pridonosila njihovu humanom postupanju te samim tim očuvanju pravednog karaktera obrane od agresije. Uvjerio sam se da je duhovna skrb nad pripadnicima katoličke vjere koji su u sastavu Oružanih snaga i Ministarstva unutarnjih poslova RH, kao i nad članovima njihovih obitelji, uz ispunjenje vjerskih potreba, velika i u izgradnji etičkih načela koja na prvo mjesto stavljaju ljudski život i opće dobro zajednice… Želim naglasiti da je Vojni ordinarijat stekao veliki ugled u međunarodnim okvirima, posebice aktivnim prepoznatljivim sudjelovanjem na međunarodnom vojnom hodočašću u Lurd, ali i brojnim kontaktima s vojnim ordinarijatima širom svijeta“

Braćo i sestre, drugi veliki razlog naše radosti je jubilej 20-og vojno-redarstvenog hodočašćenja u Mariju Bistricu. Ovdje već 20 godina ranjeni i ožalošćeni nalaze utjehu, zdravi i radosni izriču svoju zahvalnost, neodlučni i smeteni nalaze snagu odlučnog koraka u drugačiji život. Povijest prisutnosti lika Gospe Bistričke ovdje, sinteza je povijesti naroda: ona je najprije ovdje ponosno stajala kao znak nade, potom se „skrila“ u vremenima tuđinskih najezda i rušenja kako bi u svojoj i našoj skrovitosti ostala s nama, da bi se potom ponovno vratila da ovdje bude znakom našeg pouzdanja. 

Hrvatski branitelji, živi i mrtvi, znali su za čudotvornu snagu ove svete žene; znali su da je Njezina povijest slična svakoj gorkoj povijesti ljudskog života; svjesni su bili da će upravo Ona znat sačuvati vrijednosti za koje se gine. Dragi hrvatski vojnici i policajci, hrvatski branitelji, hrvatski vatrogasci, dragi roditelji i supruge, muževi i djeco poginulih branitelja, svi vi ovdje okupljeni vjernici, ne bojte se budućnosti! Oslonite se na izdržljivu povijest svoje Domovine, na vjeru poput Marije, stavite se na službu drugih poput Gospe, njegujte odnos s Bogom i čovjekom na njezin način povjerenja, predanja, radosti i mira. 

Ovdje smo već 20 godina. Ona vidi vaše odore, raspoznaje vaša lica, prodire u vaša srca i govori vam: učinite što vam rekne Isus. Ostavite ovdje svoje dileme i vratite se u svoje obitelji, vojarne i postaje kao ljudi koji su danas čuli riječ koja zaslužuje povjerenje, okusili toplu ruku Majke koja život daje i čuva.

Na četvrtom vojno-redarstvenom hodočašću u Mariju Bistricu (1996), blagopokojni kardinal Franjo Kuharić u propovijedi je rekao: “Kažu da hrvatski vojnik mora imati hrabro srce kad je u obrani izložen opasnostima. Ali vojnik mora imati i dobro srce. Da bude zaštitnik slaboga, pomoćnik ugroženome, pa bio to i neprijatelj. Zato vojnik s kršćanskim srcem poštuje i zarobljenika. Nikada neće prekoračiti granice obrane da bi činio nasilje…Vaše hodočašće, nastavlja kardinal Kuharić, nije parada, nego svjedočanstvo da u Hrvatskoj vojsci (i policiji) Isus Krist ima svoj prostor, da bi došao u srce vojnika (i policajca), svojom istinom, otkupljenjem i spasenjem. S tim ste motivom danas ovdje, da molite i slušate Božju Riječ i ispitujete svoju savjest, da se vratite u svoje jedinice obnovljeni“.

Neka ovo hodočašće bude događaj naše promjene, dan naše radosti, slavlje naše novosti. Ostanimo duboko povezani međusobno molitvom, čuvajmo se podjela, njegujmo vrijednost drugoga, poštujmo prava života i čovjeka, čuvajmo dobro koje je omogućilo našem narodu da opstane. Zahvaljujmo Bogu za sve naše branitelje, molimo za poginule, a optuženim hrvatskim generalima kao i svim braniteljima neka udijeli svoju snagu da izdrže sadašnje teškoće. Molimo za ucviljene i hrabrimo klonule. Sve nam je Bog predao i odgovorni smo za djela njegova. On u nas ima povjerenja, prenesimo taj osjećaj jedni na druge. Ponesimo radost našeg kršćanskoga i ljudskog druženja s Marijom u naše obitelji i na radna mjesta. Neka nam Ona bude uzor u stvaranju međuljudskih odnosa, ali i pomoć da ih na Isusov način ostvarimo. Amen.