Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Propovijed biskupa Jurja Jezerinca

Ponedjeljak, 10. 12. 2012.

O 13. godišnjici smrti predsjednika Tuđmana

Ako hoćemo čuti Boga, neophodno nam je čuti njegovu Riječ, jer njegova riječ iznosi misli uma Božjega i osjećaje srca Božjega. Ne možemo ostati hladni na poruku koju nam ta njegova riječ šalje danas, a ima jaku vezu s ovim vremenom i osobito s osobom za čiju dušu prikazujemo ovu svetu misnu žrtvu.

Prorok Izaija, čiji smo odlomak riječi slušali u Prvom čitanju danas, pozvan je u proročku službu 740. godine prije Krista. Vrijeme kada tuđinci Resin i Pekah opsjedaju Jeruzalem, a Salmanasar Samariju, čije stanovništvo odvodi u sužanjstvo, useljava strance i uvodi vjerski sinkretizam.

Bog šalje svojeg čovjeka Izaiju i nalaže mu da progovori o Božjem odnosu prema novoj situaciji. Izaija to sluša i Božju poruku za narod prenosi ovako: „Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! Recite preplašenim srcima: Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega. Sljepačke će oči progledati, uši se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemakov će jezik klicati… Sažgana će zemlja postati jezero, a tlo žedno – izvori“.

Očito je, draga braćo i sestre, da Bog vidi “klonule“ i „klecave“. Vidi ljude čija su srca izgubila mir. To su ljudi bez oslonca i samopouzdanja. Prepušteni su svojoj nemoći. Njima Bog poručuje: ukrijepite klonulo, budite jaki i ne bojte se. Ja sam s vama.

Osim Božjeg zahvata na klonulima i klecavima, zapažamo veliku novost Božje poruke na hendikepiranima: na slijepima – oni će progledati; na gluhima – njima će se uši otvoriti; na nijemima – jezik će im se odvezati; na hromima – skakat će ko jelen.

Vidi Bog i ugroženu prirodu. I za nju ima svoju poruku: „Nek se uzraduje pustinja i zemlja sasušena, neka kliče stepa i neka procvjeta!...U pustinji će provreti vode, u stepi potoci, sažgana će zemlja postati jezero, a tlo žedno – izvori“.

Sve je, braćo i sestre, Bog povjerio ljudskom srcu i čovjek smije upravljati djelima Božjim samo za dobrobit života. Djela Božja čovjek ne smije sebično iskorištavati, jer je to zao način upravljanja. Bog ljubi sve što je stvorio: najprije čovjeka, a potom žive stvorove i prirodu.

Bogoubojice su ljudi koji obespravljuju i ubijaju čovjeka;

bogoubojice su ljudi koji ugrožavaju život;

bogoubojice su ljudi koji ubijaju prirodu.

Draga braćo i sestre, danas slavimo svetu misu za pokojnog Prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana. Dok sam čitao riječi proroka Izaije, navirala mi je misao kako je i naš hrvatski narod devedesetih godina proživljavao tragediju Jeruzalema i Samarije Izaijinog vremena. Došli su neki bahati ljudi, zauzeli zemlju, potjerali živalj i rekli da je to njihovo. Uveli su svoje zakone i oskvrnuli naše hramove. Zatvorili putove i spalili zemlju. Pustoš i beznađe.

Mnoštvo je onih čije su ruke „klonule“ i koljena „klecava“. Mnoštvo je onih „preplašenog srca“. Trebao se oglasiti Bog slobode i ljubitelj ljudi i uputiti riječ koja će biti svjetlo: Ne bojte se!

U kriznim i teškim vremenima za narod i zemlju Bog redovito govori po ljudima. To smo vidjeli i u slučaju proroka Izaije. Stoga, ne trebamo se vjernički ispričavati ako u Prvom predsjedniku Republike Hrvatske prepoznamo ono što je on doista i bio: erudit duha, vrsni intelektualac, ljubitelj povijesti, hrabri i mudri vojnik, priznati državnik. S vjerničkog stajališta, smijem dodati, čovjek koji je svojim činima omogućio narodu da oslobodi svoju zemlju i da čuva mir, da vrati dostojanstvo čovjeku i zemlji i da vrati svetinje svoje.

Ne bih, draga braćo i sestre, htio reći da pokojni Predsjednik nije imao grijeha. Kad bi tako bilo, tada ova sv. misa ne bi se ni trebala slaviti. Nitko od nas nije bez grijeha. Svi smo mi baštinici grijeha, pa zato i baštinici otkupljenja i milosti koja nam dolazi po Spasitelju našemu Isusu Kristu. U svima nama, kaže Isus u današnjem Evanđelju“ grijeh ima snagu „paralize“ duše, on od zdravog čovjeka čini „uzetog“. Zato nam je svima potreban Onaj koji smije reći: “Čovječe, otpušteni su ti grijesi“.

Istovremeno, braćo i sestre, dok vam govorim o prisutnosti grijeha u svima, ne bih htio zatajiti veliku istinu naše novije povijesti koju vam prenosim kao svoje uvjerenje: hrvatski narod i hrvatska država su u dr. Franji Tuđmanu u tom i takvom vremenu imali pravog sina koji je znao objediniti suprotstavljene, unijeti nadu u beznadne, ohrabriti malodušne, jamčiti pravo svakome čovjeku u državi da ispovijeda svoju vjeru i da razvija svoju kulturu.

U tom smislu, zaslužuje našu ljudsku i kršćansku pažnju i poštovanje.

U tom smislu smijemo kazati da je bio „oruđe“ u ruci Božjoj kako bi hrvatski narod doživio svoju slobodu i mogao konačno graditi svoju državu. Ovo nije politika, nego kršćansko čitanje povijesti.

Braćo i sestre!

Danas, nakon dva decenija od uspostave samostalne države, nalazimo se u novim mukama koje na svoj način unose strah, klonuće i klecavost u dušu Crkve i naroda. Danas nam je potreban Božji glas: Ne bojte se!

Neka Isus koji je sada na „putu“ svojeg dolaska k nama donese nadu u prazna srca ovoga naroda.

Neka Isus kojeg ćemo slaviti kao Boga među nama na Božić donese jakosti, izdržljivosti i vjere svojoj Crkvi koja je na neviđenim kušnjama svoje autentičnosti.

Molite za Crkvu. Molite za narod. Molite da ovo vrijeme ne ostavi u dušama beznađe. Molite da Vlada ove države dobije svjetlo od Boga kako bi pomogla čovjeku i zemlji. Pokušajmo nadići ono što nas razdvaja, a njegujmo ono što nas spaja.

Neka pred našim očima bude stalno prisutno opće dobro našega naroda i svih građana ove zemlje. Amen.