Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Propovijed biskupa Jurja Jezerinca

Petak, 24. 05. 2013.

Propovijed u bazlici Svete Krunice na 21. hodočašću vojske i policije u Lourdes

Velika mi je radost danas biti ovdje u bazilici Sv. Krunice u Lurdu. Biti hodočasnik s hodočasnicima hrvatske vojske, policije i branitelja.

Ovdje je zapovjednik hodočašća, general Fuzul, visoki časnici, invalidi Domovinskog rata i dragi branitelji.

S nama su i hrvatski vojnici – hodočasnici iz Bosne i Hercegovine sa svojim vojnim biskupom mons. Tomom Vukšićem, njegovim generalnim vikarom i generalom Tomom Kolenda.

Ovdje smou prekrasnom, i za vjeru važnom svetištu koje je postalo snagom poruke Gospe Lurdske svetištem svijeta. Ovu baziliku obilježava krunica, slično kao i vas, dragi branitelji, koje je u Domovinskom ratu obilježavala krunica s križem kojeg ste ljubili u rovovima i na poprištima vaše izloženosti smrti.

Ovdje smo, draga braćo i sestre, kako bismo uputili svoje molitve onoj koja se ovdje nazvala „Bezgrešnim začećem“, imenom i osobom nutarnje čistoće kakvu samo Bog može stvoriti.

Ovdje smoda pronađemo mir srca, snagu volje kako bismo odgovorno izvršili svoje profesionalne i životne obveze.

Biti u Bazilicisvete krunice potiče nas da razmišljamo o toj laganoj i lijepoj molitvi koja je pratila generacije i generacije kršćana; to je duboko voljena molitva. Veliki su je sveci i pape preporučivali vjernicima svih vremena.

Molitva jednostavna i učinkovita, puna biblijskih i teoloških poruka i sadržaja. Ona ništa nije izgubila od svoje vrijednosti, pa ni u vremenu našega današnjeg tehnološkog društva. I u Trećem tisućljeću ona ostaje molitva velikog značenja i sposobna je donijeti velike plodove duha. Ako je točno da među molitvama prvo mjesto pripada liturgiji (svetoj misi), izvoru i vrhuncu crkvenog života, nije manje istina da među pobožnostima naroda Božjega, upravo krunici pripada prvo mjesto. Jedan blaženik reče: „krunica je dražesna nizaljka zrnaca koja nas spajaju s Bogom“, „ona je stazica ljubavi koja nas povezuje s anđelima“, „ona je toranj spasa“ i „sigurna luka utočišta“ (blaženi Bartol Longo).

Povijest krunice pokazuje da se Crkva u svojim teškim časovima, utjecala ovoj molitvi; očito ona ima neku posebnu snagu kojom uspijeva izmoliti Božju pomoć zagovorom Bogorodice. Riječ je o molitvi koja hrani našu duhovnost i omogućuje nam da kao kršćani rastemo, jer po Mariji ona nas dovodi do dublje spoznaje Krista Isusa i njegovih svetih otajstava. Krunica nas vodi k srcu kršćanskog života i pomaže nam da gledamo i produbljujemo Tajnu Krista i mjesto blažene Djevice Marije u otajstvu Krista i Crkve.

Krunica sa svojim otajstvima izražava vjeru Crkve jednostavno i svakom vjerniku dostupno. Pomaže nam steći povjerenje u Boga i prepustiti se njemu u svojem ljudskom i kršćanskom životu.

Ukazujući se ovdje u Lourdesu i u Fatimi, Bogorodica se pokazala s krunicom u ruci i preporučila je svima koji će ovdje dolaziti da mole molitvu krunice.

Poznato je kako je blaženi papa Ivan Pavao II već od svoje rane mladosti davao važno mjesto krunici u svojem životu. U svojem Apostolskom Pismu o Krunici, povodom Godine krunice, (Rosarium Virginis Mariae, 16. X. 2002.), blaženik napisa: „Krunica me je pratila u trenutcima radosti i kušnje. Tolike sam joj brige povjerio i u njoj sam uvijek našao okrepu“ (br. 2).

Blaženi papa znao je reći da moliti krunicu znači „moliti s Marijom i biti u školi Marijinoj“. I dodaje: „Krunica, iako je obilježene marijanskim izgledom, ona je puna Krista. U njoj je trijezno sažeta sva poruka Evanđelja. U njoj odzvanja Marijina vječna molitva „Veliča duša moja Gospodina“ – Magnificat – zbog Utjelovljenja Sina Božjega  u Djevičinom krilu. S krunicom se kršćanski puk upisuje u Marijinu školu kako bi dopustio da ga Bog uvede prostranstva u kojima će motriti ljepotu lica Kristova u teškim trenutcima svoga života i doživjeti iskustvo dubine ljubavi kojom nas Bog ljubi. Kroz krunicu  mi vjernici dodirujemo obilje milosti te gotovo da ih primamo iz samih ruku Otkupiteljeve Majke“ (Rosarium, br. 1.).

Glasoviti i sveti Padre Pio iz Italije povjerio je jednom svojem penitentu (osobi koju je ispovijedao), kako mu Gospa po molitvi krunice nikada nije odbila molbu (Giovanni Bardazzi, Un discepolo di Padre Pio, Prato 2003, str. 92). Kad su svetog patra Pija nešto prije njegove smrti upitali: „Što nam ostavljaš“? odgovorio je: „Ostavljam vam krunicu“.

Veliki Michelangeloslikajući Posljednji sud u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu  (1536 i 1541), naslikao je i jedan detalj na kojem vidimo kako jedan uskrsnuli vjernik stavlja krunicu u ruke muškarca i žene kako bi im pomogao, držeći se za nju, uzići u Raj.

Dragi hodočasnici!

Povijest Crkve pozna velike vojskovođe koji se nisu sramili svete krunice, kao što je Radetsky; ona pozna velike muzičare kao što je Haydn koji priznaje da mu je molitva krunice dala najviše poticaja za stvaranje; ona pozna velike učenjake kao što je Ampere, koji se nije stidio poput malog djeteta klečati s krunicom u ruci pred oltarom; ona poznaje velike govornike, političare i borce za slobodu svoga naroda, kao što je 0,Conell koji je u najtežim trenucima držao krunicu u ruci, smatrajući je većim sredstvom za slobodu Irske, nego ikoje druge sredstvo, kojim se ljudi služe.; ona poznaje tisuće jednostavnih ljudi kojima je krunica najjača podrška mukotrpnog života.

Papa Benedikt XVI  veli da su njegovi roditelji veoma voljeli krunicu. " I što su bivali stariji, to su je više voljeli. Što je čovjek stariji, to je manje sposoban za velike duhovne napore i to mu je potrebniji unutarnji mir. I tako ja molim kao što su molili moji roditelji" (usp. Ratzinger: Bog i svijet, str 268).

Braćo i sestre!

Otkrijmo ponovno, važnost i snagu moljenja krunice, znaka naše vjere u Domovinskom ratu.  Jer vjera se može izgubiti ako se molimo samo kad nas je volja.

Sjetimo seda je naš Marijanski narod snagom krunice imao hrabrost i snagu oduprijeti se zlu koje je nosilo ropstvo.

Sjetimo seda su naši mladići i djevojke, očevi i majke, muževi i žene, u najtežim časovima svoga života i života nacije, prepoznali snagu krunice po kojoj su se penjali u slobodu Domovine.

Danas su srca i duše mnogih branitelja, mnogih invalida, mnogih obitelji, puna gorčine i pucaju od boli, ranjeni valom zaborava i nečije želje stvaranja povijesti koja nije povijest branitelja, stvaranja „vrednota“ koje nisu vrednote naroda, ponudom sadržaja koji se nerijetko protive zdravoj pameti svakog kršćanina i čovjeka kojeg je hranila hrana mukotrpne vjere i ustrajnosti hrvatskog bića.

Danas nam je potrebna krunica: ne toliko kao dio našega nakita, nego kao mjesto povratka našega povjerenja u sebe i u Boga, kao mjesto snage za izazove koji su pred nama i neće biti laki. Uzmimo krunicu i penjimo se u slobodu. Amen.