Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Propovijed msgr. Jure Bogdana vojnog biskupa u RH

Petak, 30. 08. 2019.

Propovijed Vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana na Dvadesetom pokrajinskom hodočašću

u Svetištu predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu, petak, 30. kolovoza 2019.

Izl 12, 21-27; Ps 40 (39), 2 i 4 ab. 7-8a. 8b-9. 10; 1

Pt 1, 17-21; Mk 14, 12-16. 22-26;

1. Uvijek, a napose u ovakvim prigodama i na ovom svetom mjestu,  u zavjetnom svetištu Predragocjene Krvi Kristove, kad svojim hodočašćem, svojom molitvom, svojim pristupanjem sakramentu sv. Ispovijedi te svojim pobožnim sudjelovanjem na sv. Misi očitujemo i obnavljamo svoju vjeru u Isusa Krista našega Spasitelja, potrebno je dozvati si u pamet glavne naglaske onoga što nas Crkva uči o sakramentu svete Euharistije.

Euharistija je »izvor i vrhunac kršćanskoga života« (Katekizam Katoličke Crkve, br. 1324), ona »primjereno označuje i čudesno ostvaruje zajedništvo života s Bogom i jedinstvo Božjeg naroda, na čemu se temelji sama Crkva. U njoj jest vrhunac kako djelovanja kojim Bog u Kristu posvećuje svijet, tako i bogoštovlja koje ljudi iskazuju Kristu i po njemu Ocu u Duhu Svetom« (Katekizam Katoličke Crkve, br. 1325);  »Konačno, euharistijskim slavljem mi se već pridružujemo nebeskoj liturgiji i unaprijed kušamo vječni život kada ''Bog bude sve u svima'' (1 Kor 15, 18)« (Katekizam Katoličke Crkve, br. 1326). Divno je to Otajstvo! Neiscrpno u svom sadržaju i svojoj dubini! Njegovo neiscrpno bogatstvo izražava i različitost njegovih imena. Tako ga nazivamo Euharistijom - jer je čin zahvaljivanja Bogu, i Gospodnjom večerom – jer se radi o večeri koju je Gospodin blagovao s učenicima u predvečerje svoje muke, i o predokusu svadbene gozbe Jaganjčeve u nebeskom Jeruzalemu; nazivamo ga i Lomljenjem kruha – jer je taj obred, vlastit židovskoj gozbi, običavao vršiti Isus kada je kao predsjedatelj stola blagoslivljao i dijelio kruh, posebno na  Posljednjoj večeri, i Euharistijskim sastankom ili zborom – jer se euharistija slavi u skupu vjernika koji je vidljiv izraz Crkve. Nazivamo ga, također, i Spomen-činom Gospodnje smrti i uskrsnuća, i Svetom žrtvom, i Svetom Pričešću, i Svetom Misom (usp. Katekizam Katoličke Crkve, br. 1328-1332). Da, braćo i sestre, ne mogu naši ljudski izričaji, ma kako oni lijepi i duboki bili, izreći neiscrpno bogatstvo ovog Sakramenta! U njemu je sadržan sažetak i ukupnost naše vjere! (Katekizam Katoličke Crkve, br. 1327). On je najveći i najljepši dar kojega nam je Gospodin mogao i želio darovati! Jer, u njemu nam nije darovao tek ovo ili ono, tek nešto lijepo i privlačno, ali ipak ograničeno i prolazno. U njemu nam je Gospodin darovao samoga sebe, tajanstveno sakramentalno prisutna pod skromnim prilikama kruha i vina! To je mogao učiniti samo Bog!

2. »Ne shvaćamo, ne gledamo, al'po jakoj vjeri znamo što van reda biva tu« pjeva Posljednica na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Gospodnje. Doista, ono što se događa na oltaru u svakoj sv. Misnoj žrtvi van je reda kojega kontrolira i provodi čovjek; to nije plod njegova djelovanja, niti učinak njegova postupanja. Tu sam Bog na nadnaravan, samo njemu znani i mogući način djeluje i čini: »Što sam stvori ono veče, Krist to isto tvorit reče dovijeka na spomen svoj.« Sv. Marko u današnjem  sv. Evanđelju lijepo opisuje tu večer, večer u kojoj je Gospodin Isus blagovao Pashu sa svojim učenicima prije no što će biti predan: » I dok su blagovali. On uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: »Uzmite, ovo je tijelo moje.« I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče:''Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva''.« Od te večeri pa do danas, i sve do konca svijeta, u povijesti čovjeka i povijesti čovječanstva više ništa nije isto! Sve je drukčije, jer je sve obasjano svjetlom Euharistije koju svatko od nas koji smo u njegovo ime kršteni možemo blagovati. I blagujući ju možemo se sjediniti s Njime, ući u Njegov život, budući da On ulazi u naš, sjedinjuje nas sa sobom i međusobno, ispunja nas milošću i daje nam zalog buduće slave. U sv. Krštenju oprani smo od grijeha snagom Njegove Presvete Krvi za nas na križu prolivene; u sv. Euharistiji pak On nas  tom svojom Krvlju i svojim Tijelom hrani! Divne li ljubavi Božje prema nama! Tako je naš životni hod kao kršćana – vjernika obilježen Božjom beskrajnom ljubavlju. Ta je ljubav našla načina, nama ljudima neshvatljiva i nezamisliva – načina, svakako, „van reda“ –   da nam se daruje, i to u potpunosti i bez pridržaja! Ono što je, ljudski gledano, bila potpuna tragedija – njegova izdaja, njegova strašna muka i njegova grozna smrt na drvetu križa  – On je preobrazio u ponovnu uspostavu pomirenja Boga i čovjeka, i ljudi međusobno, preobrazio u neizrecivo sredstvo spasenja i u neprolaznu pobjedu! Krv koja je trebala biti prolivena kao plod saveza izdaje i grijeha, postaje krvlju Saveza, novoga i vječnoga, jer je plod neizmjerne Božje ljubavi prema čovjeku.

3. Nad takvim ishodom drame našega spasenja  svatko od nas može i treba sebi samome reći i uvijek iznova ponavljati: Pristupajući sv. sakramentu Euharistije, hraneći se Njegovim Tijelom i Krvi ja mogu, na otajstven način združen s Isusom, sve tamne trenutke mojega života obasjati svjetlom Božjim. Samo to mi svjetlo daje prava rješenja i ispravne putokaze; i ja mogu, na otajstven način združen s Isusom,  zadobiti snagu da sva moja i velika i mala zatajenja i zastranjenja u odnosu prema Bogu, i bližnjemu i samome sebi Njegovom svetom milošću preobrazim u nove početke mojega dosljednog, vjernog, autentičnog ljudskoga i kršćanskog života; i ja mogu, obasjan – još više! –  nahranjen Euharistijom – pobijediti grijeh i iz dana ga u dan iznova  pobjeđivati i hoditi zajedno s Isusom u ovom životu, kao čestit čovjek i pravi Isusov učenik i tako postići vječno spasenje svoje duše. A tako onda i pomoći drugima, svojom riječju i svojim primjerom, svima onima koji me okružuju u mojoj obitelji i na mome radnom mjestu, na njihovu putu vjere, pa da se i oni spase, da budu sretni u ovom i u budućem životu. Svatko od nas ovdje okupljenih može s pravom i s punim uvjerenjem reći: I za mene koji kao policajac, vojnik, građanin – član hrvatskoga društva, tu gdje jesam i gdje je moj životni i radni prostor, služim svojoj Domovini, gdje se trudim živjeti ljudski čestito i vjernički dosljedno, više ništa nije isto počevši od one večeri kada je Isus uzeo kruh i podijelio ga svojim učenicima i jednako tako i kalež s vinom, kako smo čuli u današnjem sv. Evanđelju. To je Tijelo predano i za me; ta je Krv prolivena i za me! Njome je označen i nadvratnik kuće mojega života; ona me jača, ona mi daje snagu, ona me čuva od smrti, dapače, ona mi daruje vječni život! Zbog svega toga, draga braćo i sestre, nema razloga za bilo kakav strah. Nema razloga za bilo kakvo zdvajanje. Nema razloga za beznađe. A ima razloga za radost, za nadu, za mir i za životni optimizam. Naravno, ima razloga, i te kakva, i za ozbiljan trud da živim kao čovjek i kao vjernik zauzeto, bez kalkulacije i bez podvojenosti, kloneći se grijeha i grešnih stanja, koji me mogu samo udaljiti i od Boga i od mene samoga i od moga bližnjega. Ima razloga, zaista, da se svaki dan iznova pitamo: slaže li se, u momu konkretnom životu, moj način mišljenja s Euharistijom, s onim što ona doista jest i što je njezina poruka i sadržaj za mene osobno i za sve nas zajedno? I, također, potvrđuje li Euharistija sa svoje strane naš konkretni način mišljenja (usp. Katekizam Katoličke Crkve, br. 1327.)? I ne samo mišljenja, nego i mojeg postupanja, i mojeg djelovanja! Ukratko: slaže li se moj život s Euharistijom, i potvrđuje li ga, takvog kakav on stvarno jest, Euharistija? I može li ga ona uopće potvrdit, jer možda od nje i onoga što ona sadrži - a to je sažetak i ukupnost naše vjere! - ja i svojim mišljenjem i svojim življenjem odstupam? Ako odstupam, u čemu god to bilo, prigoda je ovo naše slavlje danas, da to uočim, da to priznam i da to, s Božjom pomoću, popravim.

4. Draga braćo i sestre! Pred neizrecivom Tajnom Kristova Tijela i Krvi, mi ljudi ostajemo bez riječi. Ali, našem neznanju i našoj šutnji, našemu divljenju nad Božjom ljubavlju koja nam se na oltaru daruje, ali i našem poniznom priznanju kako ga zbog naše grešnosti nimalo nismo dostojni, hita u pomoć svjetlo i mudrost Božje Riječi koja nam preko sv. Petra u današnjem drugom čitanju šalje snažnu poruku ohrabrenja: »Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane!« Znamo, Gospodine, da je to doista tako! Vjerujem da je to tako! Čvrsto želimo živjeti kao Tvoji sinovi i kćeri, koje si tako i toliko ljubio i ljubiš! Hvala Ti što si nam u Presvetoj Euharistiji dao svoje presveto Tijelo i svoju predragocjenu Krv, hvala Ti što si nam u Euharistiji dao samoga sebe. Ostani s nama i dalje, Gospodine, i ne napuštaj nas! I pomozi nam da i mi uvijek ostanemo s Tobom. Amen.