Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Propovijed na 23. obljetnicu smrti ministra obrane RH Gojka Šuška

Ponedjeljak, 03. 05. 2021.

msgr. Jure BOGDAN, vojni ordinariji u RH

Crkva hercegovačkih franjevaca u Dubravi, Zagreb, 3. svibnja 2021.

Liturgijska čitanja: 1Kor 15, 1 – 8;Ps 19, 2 – 5;Iv 14, 6 – 14;

Braćo i sestre u vjeri u uskrsnuloga Krista!

1. U jučerašnjemu nedjeljnome misnom slavlju razmišljali smo o odlomku iz Ivanova Evanđelja koji govori o snažnoj, zapravo neraskidivoj povezanosti između Isusa i njegovih učenika. Slika trsa i loze uzeta je iz svakodnevnoga života i pogodna da se njome prenese temeljna poruka, s jasnim upozorenjem da loza ne može donijeti roda ako nije na trsu: «Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa!» Učenici svoj identitet čuvaju samo u zajedništvu s Isusom, ukoliko ostanu nacijepljeni na Njega. Jedino tako donose plodove i prijeko potrebnu preobrazbu svijeta.

2. Riječi iz svetoga Evanđelja današnjega spomendana svetih apostola Filipa i Jakova s pravom se razumiju samo u skladnoj povezanoj cjelini onoga što prethodi. Četrnaesto poglavlje Ivanova Evanđelja nastavak je Isusova oproštajnog govora. Ova je književna vrsta poznata i zanimljiva u mnogim kulturama, osobito u grčko-rimskome svijetu, ali i u židovstvu. Velike i važne poruke, izjave velikih ljudi izgovorene u posljednjim trenutcima imale su posebnu težinu i snažan odjek. U njima je srž, ono najvažnije, upute, opomene, upozorenja na ono što će se događati, blagoslovi i zapovijedi, kratko sažeta mudrost i istina.

Isusov je oproštajni govor izgovoren u krugu učenika s dominantnom temom njegova odlaska s ovoga svijeta Ocu. Najprije im napominje da u kući njegova Oca ima mnogo stanova i da ide pripraviti im mjesto. Učenicima bi to trebalo pomoći prepoznati smisao i cilj odlaska, ali s upozorenjem da se ne uznemiruju, nego da vjeruju: «Vjerujte u Boga i u mene vjerujte» (Iv 14, 1). Samo sjedinjeni s Njim po vjeri mogu ostvariti cilj svojega odabira i poslanja, po Isusu doći Ocu.

Time Ivan izriče da je Isus jedini posrednik spasenja, što je vrhunac njegove teologije. Vjera će učenike snažno povezivati s Učiteljem i biti snagom u vremenu njihove izvanjske odvojenosti do ponovnoga Isusova dolaska.

3. Sporost u razumijevanju očituje se u Tominu pitanju: «Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?» Ovakvo pitanje izazivlje jedinstven odgovor i trostruku metaforu: «Ja sam Put i Istina i Život», kojom se naglasak s cilja premješta na put. Svi koji žele doći Ocu, ostvariti cilj, mogu naći put jedino po Isusu Kristu: «Nitko ne dolazi Ocu osim po meni.» Spasenje se u potpunosti temelji na Isusu Kristu i u njemu se ujedno otkriva i Istina i Život, tako da svi koji po vjeri prihvaćaju Krista mogu dospjeti i do cilja svojega postojanja, biti dionicima božanskoga zajedništva. U Ivanovu poimanju Istina se ne odnosi na božansku stvarnost koja se otkriva, nego na stvarnost spasenja koju otkriva Isus. Iz zajedništva s Isusom mora se jasno prepoznavati Očevo milosno lice, na što upućuje Isusov odgovor Filipu: «Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš? Tko je vidio mene, vidio je i Oca» (Iv 14, 9).

4. Tomino i Filipovo nerazumijevanje i traženje vidljivih dokaza pogodno je za rasvjetljivanje nedostatka vjere i razumijevanja Božje objave izvan Isusa Krista u svakome vremenu. Isus je objava Očeva, poslan je od Oca i po njemu vidljivo očitovan svijetu. Svatko tko je vidio i upoznao Isusa, vidio je i upoznao Oca. Sva Isusova obećanja učenicima nakon njegova odlaska traže vjeru. Iz vjere će moći činiti velika djela kakva je i On činio i biti uslišani u svemu što budu molili Oca u njegovo ime. U Isusovu je imenu silna moć posredništva, tako da ostaje učinkovit po svojim učenicima snagom vjere i vjernosti. Vjera otklanja mnoštvo sumnja i pokreće čudesna djela, a molitva izrasla iz vjere uvijek nalazi uslišanje.

5. Okupili smo se na svetome misnom slavlju u vjeri u Isusovu otkupiteljsku žrtvu, kao trajni nalog činiti Njemu na spomen. S dubokom vjerom i sa zahvalnosti spominjemo se danas i 23. obljetnice smrti pokojnoga ministra Obrane Gojka Šuška. U Isusovo ime molimo za njegovo spasenje i život vječni, kao i za sve naše drage i bliske koji su nesebično založili svoje živote za slobodu i samostalnost drage nam domovine Hrvatske. Neizreciva je vrijednost njihove žrtve koja traži zahvalnost i čuvanje od zaborava.

Ponosni smo na svoju Domovinu i na sve koji su odlučno i spremno stali u obranu ideala slobode i mira, pa i kada je to tražilo najveće žrtve. Molimo da i u naše vrijeme neoslabljenim žarom plamti ideal bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublja, da znadnemo sačuvati ono što nam je predano i ljubiti sveto hrvatsko tlo natopljeno krvlju i suzama. Svetoga i dobroga Boga, puna smilovanja i sućuti, molimo neka našim dragim pokojnim braniteljima, na čelu s prvim predsjednikom Franjom Tuđmanom i ratnim ministrom Gojkom Šuškom, koji su nas zadužili da im spomen ne zaboravimo nikada, daruje vječni pokoj u nebeskoj domovini. Nama neka udijeli duha razboritosti i mudrosti da možemo prepoznati i slijediti Put, otkriti i prihvatiti Istinu i ostvariti Život u punini.