Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Propovijed na 25. hodočašću Hrvatskih vatrogasaca u Mariju Bistricu

Nedjelja, 02. 06. 2024.

Propovijed vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

na 25. hodočašću Hrvatskih vatrogasaca u Mariju Bistricu

Marija Bistrica, Crkva na otvorenom bl. Alojzija Stepinca, 2. lipnja 2024.

Obrazac mise: IX. nedjelja kroz godinu B

Pnz 5, 12-15; Ps 81, 3-8a.10-11; 2 Kor 4, 6-11; Mk 2, 23 – 3,6.

Draga braćo i sestre,

Poštovani i dragi vatrogasci,

1. Hrvatski vatrogasci iz cijele domovine, dvadeset i peti put ove godine, hodočaste u naše nacionalno svetište Majke Božje Bistričke. U dan Gospodnji u nedjelju koja svoje ishodište ima u Kristovu uskrsnuću, povijesnom događaju koji se zbio „prvoga dana u tjednu“ (dakle u nedjelju), mi Kristovi vjernici, vatrogasci i svi vi ovdje sabrani oko oltara, izvršavamo Gospodinov nalog, slavimo spomen-čin njegove žrtve, svetu misu. U svakoj svetoj misi – Euharistiji, On - Krist prisutan je na otajstven način. U svakoj svetoj misi s Kristovom žrtvom na oltaru sjedinjuju se ne samo članovi Crkve na zemlji (danas i ovdje mi prisutni) nego i oni koji su već u nebeskoj slavi. Crkva uvijek euharistijsku žrtvu prinosi i slavi u zajedništvu sa Presvetom Djevicom Marijom, i svim svetcima i sveticama. U Euharistiji, Crkva je s Marijom, kao pod Križem, sjedinjena u Kristovu prinosu i zagovoru.[1] Mi smo zajedno s Kristom i Marijom. Krist Gospodin i Marija su, sada i danas s nama!

Želimo danas zahvaliti Bogu za svako dobro što ga od njega primamo. Želimo također ponizno i u vjeri moliti da On i dalje bude naš životni suputnik, naša uvijek živa i sigurna pomoć i zaštita.

2. Poštovani i dragi vatrogasci! Svjesni smo opasnosti, izazova i tegoba vašeg životnog poziva i poslanja. Biti vatrogasac doista znači biti trajno u stavu budnosti, pozornosti, raspoloživosti, pokreta, akcije, služenja, počesto i po cijenu vlastitog života i zdravlja. Biti vatrogasac znači biti u najizvrsnijem smislu riječi služitelj dobra pojedinca i zajednice, služitelj zaštite i pomoći u raznim pogibeljima, napose u pogibeljima od vatre i požara čijoj smo nepredvidivosti, silini i energiji počesto, nažalost, svi svjedoci. Vi pak napose! Izabrali ste duboko plemenit i častan poziv i obvezu.

3. Vaše poslanje i obveze ne poznaju odmora niti stanke kad je u pitanju dobro čovjeka i njegove imovine. To dobro - njegova zaštita i njegovo spašavanje, temeljni je zakon i načelo koje vas vodi. To je načelo koje upravlja sve vaše sposobnosti i energije, bez odmaka i bez odgode, te vas vodi često u pravi boj kojemu vaše znanje i vaše vještine, vaš znoj i trpljenje, vaši rizici i vaše izloženosti, vaše neprospavane noći i vaši umorom ispunjeni dani, hitaju i žure da zaštite, da priskoče, da pomognu, da spase, u tom trajnom suočavanju s raznim opasnostima pred kojima su ljudski život i njegovo dobro ranjivi, krhki, lomljivi i vape za pomoću koja će ublažiti bol i donijeti utjehu.

Tko vam u svemu tome, u takvom odlučnom i duboko humanom - čovjekoljubivom djelovanju, može biti i jest najbolji i najveći uzorom? Odgovor na to pitanje daje nam današnje Evanđelje: Krist Gospodin koji liječi, koji sanira, koji uspravlja i daruje novi život. On je onaj koji se na najizvrsniji način sagiba nad našim ugroženostima, nad lomljivostima i stradanjima našeg duhovnog i materijalnog dobra, nad ukupnost našega življenja na ovoj zemlji te nas, poput onog Dobrog Samaritanca, privija i povija naše rane i naše ranjenosti, ispunja ih blagotvornim uljem svoje ljubavi te nas - spašava. I On to radi trajno. On to radi bez stanke i predaha, u trajnom stanju pripravnosti koja, vođena bezuvjetnom ljubavlju prema nama ljudima, ne pozna ni stanke, ni odmora, ni odgode, ni čekanja. On spremno gasi vatre naših pogibelji duhovnih i materijalnih, zalijevajući ih vodom svoje milosti koja nas je ljubila, i ljubi nas – do kraja. On je divni i nenadmašni primjer predanja svoga vlastita života za brata čovjeka, za čovjeka stvorena na sliku i priliku Božju, čovjeka dragocjena u očima Božjim, čovjeka neizmjerna dostojanstva, kojemu je sve stvoreno podložio da njime upravlja – pokazavši nam u svom ljudskom tijelu, u svom ljudskom životu što to znači biti služitelj, što znači biti ponizan, što to znači biti trajno u službi brata čovjeka i njegova dobra - uvijek s nama, uz nas i za nas – „postavši poslušan do smrti, do smrti na križu.“ (Fil 2,8).

4. Draga braćo i sestre, u Evanđelju koje smo danas čuli Gospodin, nema teškoća s time što njegovi učenici baš subotom trgaju klasje. S time imaju problema farizeji. Oni na izvanjski i formalistički način gledaju na subotu i propise subotnje. Krist Gospodin gleda više i dublje, i zna da ispravno opsluživanje subote znači također ublažiti ljudsku glad i bijedu, i to bez oklijevanja i distance… Jer učenici su mu i gladni i umorni. Gospodin nema dilema oko ozdravljenja čovjeka usahle ruke. Ljudska bijeda je tu, nadohvat Gospodinove ruke. Njemu je ljudska patnja uvijek u središtu pozornosti, uvijek „u sredini“. Tom ugroženom bolesniku kaže: „Stani na sredinu!“ (Mk 3, 3) Stani u središte. Isusu je čovjek u središtu! I ozdravlja ga subotom. Ozdravlja ga čak u sinagogi. Gospodin s time zaista nema problema. S time imaju problema farizeji i pismoznanci. Gospodin zna da je sinagoga mjesto molitve Onomu koji je izvor svakog dobra i svake utjehe, i da stoga baš tu, u tom mjestu Božje utjehe, valja pomoći i utješiti, valja ublažiti ljudsku patnju i ozdraviti čovjeka. Odmah i bez odgode! Gospodinu je uvijek stalo do nas i do našeg dobra. Uvijek, svakoga časa i svakoga dana, pa i subotom. Tada, napose, jer subota je njegov dan - „Sin Čovječji gospodar je subote!“ (Mk 2, 28), ijer je „subota stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote“ (Mk 2, 27), i jer, konačno: Gospodin zna da je i subotom dopušteno činiti dobro, a ne činiti zlo, život spasiti, a ne pogubiti.

5. Gospodin ovakvim svojim postupanjem opominje farizeje da se ne skrivaju iza formalnog i izvanjskog opsluživanja propisa, koliko god oni bili važni, kako ne bi propustili živjeti onaj temeljni propis, propis koji sažima cijeli zakon, a koji glasi: ljubite Boga svim srcem i ljubite bližnjega kao samoga sebe. (usp. Mk 12, 30-31) Ako ljubimo Boga svim svojim srcem, s radošću ćemo živjeti sve propise i zapovijedi i shvatiti njihovo ispravno značenje. Gospodin od svakog od nas tako traži da iskreno volimo ono što živimo i radimo, i da nismo samo izvanjski usklađeni s našim vjerskim i profesionalnim propisima i zahtjevima. A iskreno ljubiti i predano služiti, svi to znamo, nije lako, jer iskreno ljubiti znači uključiti se cijelom svojom osobom, svim svojim bićem u predmet naše ljubavi, odnosno staviti se posve u službu Gospodinu koji „nije došao da bude služen, nego da služi" (Mt 20, 28), a onda i u službu našem bližnjemu. Pa i onda kad nas to možda košta nerazumijevanja, neshvaćanja, ili pak krivog shvaćanja!

Draga braćo i sestre, neka vam svima Gospodin i njegova briga za čovjeka i njegovo duhovno i materijalno dobro, bude trajnim uzorom i nadahnućem u vašem odgovornom i teškom, a tako plemenitom poslanju i pozivu vatrogasaca, te vas u tomu vašem služenju svima nama povjeravam majčinskom zagovoru i pomoći Gospodinove i naše Majke Blažene Djevice Marije. Majko Božja Bistrička, moli za nas! Amen.

____________________________________

[1] Katekizam Katoličke Crkve (KKC), br. 1370.