Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Propovijed na blagdan svetog Florijana

Srijeda, 05. 05. 2021.

msgr. Jure BOGDAN, vojni ordinarij u RH

Kapelica Vojnog ordinarijata, Zagreb, 4. svibnja 2021., 11.00 sati

Liturgijska čitanja: 2 Mak 6, 21.24-31; 2 Kor 4, 7-15; Iv 12, 24-26;

Poštovani sudionici misnoga slavlja iz Hrvatske vatrogasne zajednice[1],

Draga braćo i sestre,

1. Svjetski poznato djelo „Bibliotheca Sanctorum“ Enciclopedia dei Santi u kojoj su znanstveno obrađeni i objavljeni životopisi svetaca i blaženika Katoličke Crkve i Istočnih Crkava[2], u petome svesku donosi popis šestorice svetaca koji su nosili ime Florijan[3]. Biografije su im uglavnom oskudne što znači da nemamo previše povijesnih zagarantirah podataka iz njihova života. To nas također upućuje i na prilike u kakvima su živjeli, djelovali, i koliko je bilo zabranjeno i opasno po život pisati, govoriti ili čuvati bilo kakav spomen na njih. A ponekad su razaranja osvajača svjesno uništavala svaki spomen na njih. Mi to osobito razumijemo jer su nam svježa sjećanja i bolne uspomene iz domovinskog rata: rušenje sakralnih objekata, vađenje i zatiranje i samih temelja crkava i svetišta i spomena na njih itd.

Svi sveti Florijani životno su stradali, smaknuti su iz mržnje prema vjeri (in odium fidei): sveti Florijan koji se posebice časti u Bolonji 17. prosinca u Italiji, po svoj prilici mučenik iz Dioklecijanova razdoblja; sveti Florijan i Flor, mučenici u Alžiru u Africi[4]; sveti Florijan i drugovi (šezdesetorica vojnika) mučeni u Gazi u Eleuteropoliju vjerojatno sedmo stoljeće[5]; sveti Florijan iz Sirmiuma (Srijemska Mitrovica)[6]; Florijan i Filistino mučenici[7]. Među ovom šestoricom je i naš sveti Florijan iz Lorcha[8], nebeski zaštitnik vatrogasaca, kojega štujemo danas na osobit način.

Poštovani sudionici misnoga slavlja! Poštovani vatrogasci! Za današnje slavlje, pripremali ste se i slavite ga na različitim razinama. Čestitam Vam blagdan sv. Florijana sa željom da njegov primjer postojanosti u kršćanskoj vjeri „sve do prolijevanja krvi“ bude trajni izvor nadahnuća za krjeposni život, svim vatrogascima u Hrvatskoj.

2. O životu sv. Florijana mučenika, zaštitnika vatrogasaca znademo malo. Obično uz ranokršćanske mučenike i svece o kojima nemamo zapisa iz vremena kada su živjeli, tradicija i pučka mašta su dodali mnogo toga pa nam je počesto teško razlučiti zbilju, povijesnu istinu od onoga što je mašta ispreplela kasnije. Ipak zrnce povijesne istine – os oko koje se sve vrti sačuvano je i kod sv. Florijana u svim predajama i tradicijama. Florijan je bio kršćanski mučenik. U gradiću Enns-Lorch u Gornjoj Austriji, u kompleksu crkve svetoga Lovre, napravljena su arheološka iskapanja (1960.-1966.). Potvrđena je duga graditeljska i kulturna tradicija na tome mjestu. Iskopine ispod današnje župne crkve sv. Lovre pokazuju u kontinuitetu 1700 godina povijesti i duhovnosti na tome mjestu. Na tomu lokalitetu bio je podignut oko 200. godine naše ere rimsko-keltski hram, pogansko svetište u gradu Lauriacumu. Nakon milanskog edikta 313. godine kad je kršćanstvo dobilo slobodu, oko 350. godine izgrađena je na temeljima ovog rimsko-keltskog hrama prva ranokršćanska bazilika, koja je oko 800. godine pregrađena, u X. stoljeću nadograđena, a oko g. 1300. podignuta je lijepa gotska crkva koja je sačuvana i do danas.

U vrijeme rimskog cara Dioklecijana, u vrijeme žestokih progonstva kršćana, u poganskome svetištu rimsko-keltskome hramu - na tome mjestu, pred suca Akvilina izveli su svetog Florijana. Florijan je bio veteran rimske vojske, visoki carski službenik u obližnjem gradu Cetium (danas Zeisselmauer). Bio je kršćanin. Od njega se tražilo da žrtvuje poganskim božanstvima na žrtveniku koji je i danas vidljiv te da se javno odreče svoga kršćanskoga svjetonazora. Metoda progonitelja je uvijek ista. Florijan je skladna osobnost, obrazovan, kompetentan u struci, autoritet u kojega mnogi gledaju i kojeg respektiraju. Ima jednu manu, kršćanin je, praktični vjernik, a to je državnim zakonima zabranjeno. Još i više! Okrivljen je što je kršćanin, što je u Lauriacumu posjećivao i bodrio na ustrajnost u vjeri tamošnje progonjene kršćane. Ako slome Florijana, mislili su, pokazat će svima kako je Florijan slab, neiskren, kako u nevolji odstupa od svojih načela i svoga uvjerenja. Božji čovjek koji temelji svoju vjeru na Isusovome uskrsnuću, stvarnome povijesnome događaju, koji svakodnevno komunicira sa svojim Bogom u osobnoj molitvi, razmatranju, i njemu želi služiti čista i nepodijeljena srca od njega prima i nutarnju snagu, milost postojanosti, krepost ustrajnosti … Florijan je vojnik, časnik rimskoga carstva! Florijan je miles Christi! Kristov vojnik, karakter, postojan u vjeri. Časna osoba! Obiluje vrlinama. Obiluje kršćanskim krepostima! I kad se nije htio odreći svoje vjere podvrgnut je teškim maltretiranjima i strašnim mučenjima. Mislili su progonitelji, „kad nećeš milom onda ćeš silom“! Florijan je postojan, nepopustljiv! Potom je osuđen na smrt. Bacili su ga u rijeku Enns sa zavezanim kamenom. Bilo je to 4. svibnja 304. godine. Kasnije mu je tijelo pronađeno, a pokopala ga je neka udovica po imenu Valerija. Grob Florijana je bio nedaleko od grada Lauriacuma današnjeg Ennsa. Nad grobom je kasnije izgrađena glasovita opatija svetog Florijana.

Mučeništvo sv. Florijana svjedoči o snazi i čvrstoći vjere kršćanske zajednice iz trećeg stoljeća u gradu Lauriacumu. Sve to podsjeća nas na prvu evangelizaciju u Srednjoj Europi i unašim krajevima, u susretu antičke filozofije i rimske religije s kršćanskom evanđeoskom porukom. Bio je to susret svjetonazora  koji u mnogočemu imaju različite poglede o svijetu, životu i čovjeku. Antički pogled na svijet prožimao je zakonodavstvo i dominirao je u svim strukturama vlasti. Kršćanski pogled na svijet, ima svoja načela koja promiče i kršćani ih primjenjuju u svakidašnjici. Kršćanska poruka je imala snagu u sebi i bila je snažna ukoliko je bila utjelovljena u svakodnevni život kršćana. Kako nekad tako i danas! Pred tim se zaustavljaju i nemoćni su i najljući neprijatelji! I pakao dršće!

Mučeništvo sv. Florijana podsjeća nas na brojne ranokršćanske svjedoke vjere iz naših krajeva, Panonije i Ilirika: Siscie (Siska), Cibalae (Vinkovci), Sirmiuma (Srijemska Mitrovica), Salone (Solin), Istre, itd.

Suđenjem Florijanu osuđeno je daleko više od jednoga čovjeka. Osuđena je misao, ideja, poruka, sloboda izbora… Osuđen je kršćanski svjetonazor. Osuđena je jedna Crkva! Kako li je to i danas aktualno. U zakonodavstvima mnogih zemalja donose se zakoni koji su suprotstavljeni i ljudskoj naravi i objavljenoj Božjoj istini o Bogu, čovjeku svijetu. To generira sukobima, ali i otvorenim progonima kršćana i to je u velikom porastu.

4. U prvom misnome čitanju današnjeg blagdana, iz Druge knjige o Makabejcima, starac Eleazar, jedan od prvaka među pismoznancima, čovjek „poodmakle dobi, ali otmjene vanjštine“ prisiljavan je jelom prekršiti svoje religiozne propise. A kad nije htio, nasamo su ga nagovarali „da sa sobom donese mesa koje smije uživati i koje je sam pripravio“(2 Mak 21). Prijedlog je da hini, odglumi, da poštuje naredbu. Eleazar hrabro izjavljuje: „Ne dolikuje našoj dobi pretvarati se, pa da mnogi mladići pomisle kako je Eleazar sa devedeset godina prešao na tuđinske običaje. Zbog mog pretvaranja da spasim ono malo prolaznog života, mogli bi i sami zastraniti, a ja bih tako na svoju starost navukao ljagu i sramotu. Jer sve kad bih sada i umaknuo ljudskoj kazni, ni živ ni mrtav neću izbjeći rukama Svemogućega. A sada, junački se odričući života, pokazat ću se dostojnim svoje starosti i mladićima ostaviti plemenit primjer kako se za časne i svete zakone valja spremno i velikodušno izložiti smrti“ (2 Mak 6, 25-28). Divni biblijski lik koji inspirira život kršćana i danas. Biti Isusov učenik, dosljedan kršćanin ne znači suobličenje ovome svijetu. Biti Isusov učenik, znači biti poput pšeničnog zrna koje pada na zemlju, umire sebi, klica novog života ga razara i ono raste i u klasu donosi rod. Ono pšenično zrno koje ne umre, koje ne proklija, ostaje samo sebi svrha i iz njega ništa, nikakve koristi!

Štovanje sv. Florijana nekadašnjeg časnika u rimskoj vojsci i visokog državnog činovnika rašireno je u Austriji, Bavarskoj i po našim krajevima. Narod zaziva njegovu zaštitu protiv požara i poplava, a kao svoga zaštitnika štuju ga vatrogasci.

Poštovani i dragi vatrogasci. Hvala Vam na Vašoj žrtvi, naporima, ljubavi u službi općega dobra na mnogim razinama. Osnovni pokretač Vašeg djelovanja je ljubav i žrtva za druge. Umirete sebi, svojim radom, žrtvom, znojem, trudom poput pšeničnog zrna da bi drugi živjeli. Neka Vas u Vašem poslu štiti zagovor svetog Florijana. Amen.