Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Propovijed na blagoslovu Kapelice i uredskih prostorija

Srijeda, 07. 10. 2020.

msgr. Jure BOGDAN, vojni ordinarij u RH

Vinkovci, Vojarna 5. Gardijske brigade Slavonski sokolovi,

na blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice, 7. listopada 2020.

Post 3, 9-15.20; Lk 1, 26-38

Draga braćo i sestre,

1. Riječ je, u krilu Djevice Marije, tijelom postala. Sveto Evanđelje koje smo upravo čuli izvješćuje nas o događaju Isusova Utjelovljenja: događaju kada je Riječ tijelo postala i nastanila se među nama u krilu Bezgrješne Djevice Marije. Nju danas častimo kao Kraljicu sv. Krunice. Ona je svojim „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“ dala svoj slobodni i konačni ''Da'' Bogu. Crkva nas uči: »Vjera u istinsko Utjelovljenje Sina Božjega raspoznajni je znak kršćanske vjere: „Po ovome prepoznajete Duha Božjega; svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je“ (Iv 4, 2). To je radosno uvjerenje Crkve već od početka, kada kliče „velikom Otajstvu pobožnosti“: „On se očitovao u tijelu“ (1 Tim 3, 16).« (KKC, br. 463). Crkva stoga trajno ispovijeda »da je Isus nerazdvojivo pravi Bog i pravi čovjek. On je uistinu Sin Božji koji je postao čovjek, naš brat, a da time ne prestaje biti Bog, naš Gospodin (...)« (KKC, br. 469).  Bog je svome Sinu „pripravio tijelo“ u krilu Djevice Marije. Nju, kći Izraela, židovsku djevojku iz Nazareta u Galileji, „djevicu zaručenu s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova, a djevica se zvala Marija (Lk 1, 26-27), Bog je od sve vječnosti izabrao da bude majka njegova Sina. (Usp. KKC, br. 488).

2. Po ženi grijeh i smrt. Po ženi spasenje i život. U prvom čitanju iz Knjige Postanka čuli smo kako je prva žena, Eva, slobodno podlegla grešnoj ponudi Sotone, što je urodilo grijehom i smrću. Evanđelje nas pak izvješćuje kako je „nova Eva“ - Marija - slobodno pristala uz Božju ponudu spasenja, što je urodilo spasenjem i životom. To će Crkva lijepo izreći sljedećim riječima: „Otac milosrđa htio je da predodređena majka prije Utjelovljenja dade pristanak da kao što je žena sudjelovala u davanju smrti, tako žena sudjeluje i u davanju života« (II. Vatikanski sabor, Lumen Gentium, 56). Od toga časa »davši svoj pristanak Božjoj riječi, „Marija je postala Isusova majka i, prihvaćajući Božju spasiteljsku volju svim srcem i nezapriječena bilo kakvim grijehom, potpuno se kao Gospodinova službenica posvetila osobi i djelu svoga Sina, pod njime i s njime, milošću svemogućeg Boga“ (...)« (KKC, br. 494).

3. Majka Kristova, Majka onih koji su Kristovi - Majka Crkve. »Izgovarajući svoj „Da“ pri Navještenju i dajući pristanak na otajstvo Utjelovljenja, Marija već surađuje u čitavom djelu koje će njezin Sin izvršiti. Ona je svagdje Majka gdje je on Spasitelj i Glava otajstvenog Tijela« (KKC, br. 973). Svi smo mi dionici toga Kristova djela spasenja. To se djelo spasenja na zemlji i u povijesti ostvaruje u i preko njegove Crkve: ona je u »Kristu sakrament najtješnjeg sjedinjenja ljudi s Bogom« (KKC, br. 775), i kao takva »u njegovim rukama ona je „Kristovo oruđe“, „oruđe otkupljenja svih ljudi“, „sveopći sakrament spasenja“, po kojemu Krist,“ očituje i ujedno ostvaruje otajstvo Božje ljubavi prema čovjeku“« (KKC, br. 776). To je Crkva – Božji narod, Tijelo Kristovo, Hram Duha Svetoga. Marija, Majka Kristova, majka je i svih vjernika, udova Krista Glave, koji se rađaju u Crkvi – ona je stoga Majka Crkve. (usp KKC, 963). Njezin se odnos prema Crkvi ne može odvojiti od njezina jedinstva s Kristom koji je njezin jedini sin, i on izravno iz njega proistječe (KKC, br. 964.): »Svojim potpunim pristajanjem uz volju Očevu, uz otkupiteljsko djelo njegova Sina, uz svaki poticaj Duha Svetoga, Djevica je Marija za crkvu uzor vjere i ljubavi. Zbog toga je ona „preodlični i sasvim osobiti ud Crkve“, ona je ''pralik Crkve'', tip Crkve.« (KKC, br. 967). Zbog svega toga i mi koji smo i koji želimo biti Kristovi zajedno s njezinim riječima koje smo molili i u pripjevnom Psalmu možemo klicati: »Velika nam djela učini Svesilni, sveto je Ime njegovo!« 

4. Gospa znak pouzdane nade i utjehe Božje narodu kojoj se utječe.  Tu divnu Majku, Majku Kristovu i Majku Crkve doista »svi naraštaji zovu blaženom« (Lk 1, 48). Njoj se utječemo za zaštitu i utjehu. Ona – poučava nas Drugi Vatikanski sabor – koja je već „tijelom i dušom proslavljena, kao što je na nebu slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji, svijetli putujućem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe.« (II. Vatikanski Koncil, Lumen Gentium, 68). Božji narod joj izražava na različite načine svoju pobožnost tako svojstvenu kršćanskom kultu, i kroz to, svoju ljubav i privrženost. To štovanje nalazi svoj izražaj u svetkovinama posvećenim Bogorodici Mariji i u divnoj marijanskoj molitvi Svete Krunice koja je „sažetak cijelog Evanđelja“ (Pavao VI. , Ispovijest vjere naroda Božjega, u: KKC, br. 971.)  U toj molitvi razmatramo sva Otajstva neizmjerne Božje ljubavi prema nama ljudima koja je svoj vrhunac dosegla u Kristovu Djelu spasenja, u kojemu je Marija aktivno i vjerno sudjelovala. Sv. Ivan Pavao II. će nam poručiti: „Krunica Djevice Marije, koja se vođena Duhom Svetim postupno širila u drugom tisućljeću, molitva je koju su voljeli mnogi sveci i na koju je poticalo crkveno učiteljstvo. Jednostavna i duboka, i u osvit ovoga trećeg tisućljeća ostaje jako važna molitva, namijenjena da donese plodove svetosti. Krunica se s lakoćom uklapa u duhovni put kršćanstva koje, nakon dvije tisuće godina, nije ništa izgubilo od svježine svojih početaka i koje se osjeća potaknuto od Duha Svetog da »izveze na pučinu« (»Ducinaltum!«) kako bi svijetu ponovno navijestilo, štoviše, »glasno dozvalo« Krista kao Gospodina i Spasitelja, kao »Put i Istinu i Život« (Iv 14, 6), kao »cilj ljudske povijesti, točku prema kojoj smjeraju želje povijesti i civilizacije«. (Ivan Pavao II, Krunica Djevice Marije, Apostolsko pismo biskupima, svećenicima i vjernicima o Svetoj Krunici, KS, Zagreb, 2003., br. 1). Naglasimo ovdje još i ove riječi toga svetoga i velikog Pape: »Krunica je jedan od tradicionalnih putova kršćanske molitve posvećene razmatranju Kristova lica. (...)  Reći ćemo još i više: ponavljanje Zdravomarije tvori osnovu, na kojoj se razvija razmatranje otajstava: Isus svake zdravomarije jest onaj isti kojega nam otajstva jedno za drugim stavljaju pred oči, sad kao Sina Božjega sad kao sina Djevičina«.(Isto, br. 18).

5. Moleći krunicu izgrađujemo u sebi Krista - izgrađujemo Crkvu. Draga braćo i sestre, na današnji blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice ovdje smo blagoslovili ovu novu građevinu - kapelicu. »Te vidljive crkve nisu obična mjesta okupljanja, nego označuju i očituju živu Crkvu na dotičnom mjestu, boravište Boga s ljudima, pomirenim i sjedinjenim s Kristom« - poučava nas Katekizam Katoličke Crkve (KKC, br. 1180).  Mi smo ti ljudi »pomireni i sjedinjeni s Kristom«. To smo posvetom Krštenju. Svatko od nas je »Božja građevina« (1 Kor 3, 10) i kao takvi se okupljamo u ovu materijalnu građevinu – Crkvu, da u njoj svojim molitvama slavimo Boga. To napose činimo u svakom slavlju Euharistije koja je »izvor i vrhunac svakoga crkvenog i osobnog života (usp Drugi vatikanski sabor, Sacro sanctum Concilium, br. 10). Ali to ćemo ovdje činiti i po drugim našim pobožnostima, napose po molitvi sv. Krunice: Ovdje je dovoljno podsjetiti na ustrajnu molitvu krunice na svim razinama, cijele nacije i Domovinske Crkve u godinama Domovinskog rata. »Jedno je jasno: ako je ponavljanje Zdravomarije izravno upućeno Mariji, taj je čin ljubavi u konačnici, s njom i po njoj, upravljen Isusu. Ponavljanje je potaknuto željom za sve potpunijim suobličavanjem Kristu, istinskom »programu« kršćanskog života. Sveti je Pavao taj program izrazio gorljivim riječima: »Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!« (Fil 1, 21). I nadalje: »Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist« (Gal 2, 20). Krunica nam pomaže sve tješnje se suobličiti Kristu, sve dok ne postignemo istinsku svetost.« (Ivan Pavao II, Krunica Djevice Marije, br. 26.). Neka nam ona, kojoj se i danas puni zahvalnosti za ovaj blagoslovljeni događaj s tolikom ljubavlju obraćamo kao Kraljici sv. Krunice, pomogne na tom putu: da moleći sv. krunicu svatko od nas u svojem životu ostvari kršćanski ideal: postati drugim Kristom, tješnje se suobličiti Kristu - sve dok ne postignemo istinsku svetost. Tako ćemo na najbolji način izgrađivati i njegovo Tijelo koje je Crkva. Tako će i mjesta naših okupljanja - naše vidljive građevine – crkve - kapelice - pa i ova naša, ovdje, doista biti u punom smislu ono što trebaju biti: ne obična mjesta okupljanja, nego mjesta očitovanja žive Crkve na ovoj zemlji, mjesto boravišta Boga s ljudima, pomirenima i sjedinjenima s Kristom. Amen.