Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Propovijed na Dan OS i Dan HKOV-a

Nedjelja, 30. 05. 2021.

msgr. Jure Bogdan vojni ordinarij u RH

povodom obilježavanja Dana Hrvatske vojske,

Dana Hrvatske kopnene vojske i 30. obljetnice ustrojavanja Hrvatske vojske

Crkva „Sveta Mati Slobode“ Zagreb, 28. svibnja 2021.

Liturgijska čitanja: Sir 44. 1. 9-14; Ps 149,1-6a .9b; Iv 15,12-17

„Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje svoje.“ (Iv 15,13).

Draga braćo i sestre,

1. Starozavjetna Knjiga Sirahova, iz koje je uzeto prvo čitanje,  nastala je oko dvijestote godine prije Krista. Njezin autor Sirah, zalaže se svim silama za čuvanje kulturnog i svjetonazorskog identiteta svoga židovskog naroda. Bilo je to u vrijeme kad je Palestina pala pod Seleukoviće (198. g.) i dio vladajućeg sloja bio je sklon prihvaćanju stranih običaja, helenizaciji, religijskom, političkom, kulturnom i svjetonazorskom sinkretizmu. Bili su to ondašnji društveni procesi i tendencije koje su vodile u stapanje s drugima, većima i jačima, u polagano i sigurno gubljenje vlastitog identiteta i nestanak. Tako su mnogi narodi i kulture nestali s pozornice povijesti. Uskoro će to vladar Antioh Epifan (175.-163.) pokušati i silom nametnuti. Ben Sirah, pismoznanac, duboko ukorijenjen u kulturnu i duhovnu tradiciju svoga naroda, učen i mudar čovjek, bogobojazan - odan Božjem objavljenom Zakonu, čiste savjesti i uzdignuta čela pred Bogom i ljudima, svom snagom se tomu suprotstavlja. 

Njegov spis ili Knjiga Sirahova kako ju nazivamo, uz Joba, Mudre izreke, Propovjednika i Knjigu Mudrosti ubraja se u Mudrosne knjige Staroga Zavjeta. Iz svake Sirahove rečenice iz cijele njegove knjige progovara životno iskustvo  ali i Božja mudrost koje postaju  hrana i nadahnuće njegovim sunarodnjacima. Sirah je sličan velikome stablu zasađenu pored voda tekućica koje s dubokim korijenjem u plodnoj zemlji sakuplja i crpi životne sokove. To isto stablo svojim deblom i razgranatom krošnjom teži visinama, nebu, suncu koje mu daje život. Slika je ovo svakog ljudskog bića duboko ukorijenjena u vlastitu zemlju, obitelj, narod, zavičaj i domovinu ali istovremeno i trajno otvorena visinama, svjetlosti – Bogu svome, izvoru i darivatelju svakog života.

U čuvanju ljudskog, narodnog i kulturnog identiteta, Sirah poziva svoje sunarodnjake da živo čuvaju spomen na svoje slavne i zaslužne pretke.

„Opjevajmo slavne muževe, pretke naše po njihovim pokoljenjima“ poručuje Sirah. „A ima ih kojima nema spomena, iščezoše kao da nikad nisu ni postojali; … Ali ovi bijahu ljudi pobožni, kojih se pravednost ne zaboravlja; u potomcima njihovim ostade bogata baština što je oni namriješe. Djeca im se vjerno drže zavjeta, i potomstvo njihovo zbog njih; dovijeka njihova loza ostaje i ne briše se dika njihova“.

2. Poštovani sudionici misnoga slavlja, braćo i sestre u Kristu Isusu. Danas obilježavamo Dan Hrvatske vojske, Dan Hrvatske kopnene vojske, i tridesetu obljetnicu ustroja i svečane smotre Zbora narodne garde – Tridesetu obljetnicu ustrojavanja Hrvatske vojske. Objavljena Božja riječ o stvaranju čovjeka kaže nam da je čovjek stvoren iz čiste ljubavi Božje na sliku i priliku Božju. „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori“ (Post. 1,27). Ljudsko biće je uzvišeno, iznad svega stvorenoga, ima svoje dostojanstvo. Bog ga je tako zamislio, tako ga je stvorio, darovao mu je život. Život je velika tajna. Dah ljudskoga života je velika tajna. Ljudska sloboda i razum su velika tajna. Ne stvaraju ih ni tvornice, ni fizika ni kemija. Dariva ih Bog.

Čovjeku je ponuđeno da iz stvarateljske Božje ljubavi prihvati samoga sebe i da na veliku Božju ljubav odgovori svojom ljubavlju prema Bogu i prema čovjeku. Čovjek je stvoren slobodan. To znači da može svojom vlastitom odlukom i svojim vlastitim izborom graditi svoj život, svoj svijet, svoju budućnost i svoju povijest. Ali na čemu? Na istini ili laži; na ljubavi ili mržnji, na pravdi ili nepravdi. I tu se dogodila tragedija bez koje ne možemo razumjeti povijest. Dogodio se i događa grijeh. Grijeh je čin kojim slobodno i razumno stvorenje svjesno odbaci Boga i na Božje mjesto postavlja sebe. Taj se grijeh dogodio najprije u svijetu duhova. Oni su bili najsličniji Bogu svojom čistom duhovnom naravi, svojom razumnošću, svojom slobodom, svojom moći. I oni su trebali prihvatiti sebe kao dar stvaralačke ljubavi Božje i prihvatiti Boga ljubavi, kao svoju istinu i svoju sreću. I mnogi rekoše NE. Non serviam! Neću služiti! Neću slušati. I tako ti, pali anđeli, postadoše duhovi mržnje, neprijatelji Božji, neprijatelji Božjega poretka, neprijatelji čovjeka! Grijeh palih anđela, grijeh palog Adama odjekuje u cijeloj povijesti čovječanstva sve do eshatona, do kraja ljudske povijesti.

Božji plan s čovjekom je bio drugačiji svijet odnosa među ljudima, drugačiji od onoga koji se dogodio i događa nakon pada, nakon grijeha. Sveto pismo nam kaže da se prvo ubojstvo dogodilo kad je Kajin ubio brata Abela. Iz grijeha je poteklo svako neprijateljstvo, nepravda, nasilje i smrt. Grijeh je taj prokleti korijen iz kojeg se rađaju sve nesreće svijeta, umnaža zlo i zloća.

Sve države svijeta imaju svoje vojske. A zašto su vojske potrebne? Da ljudska narav nije okaljana grijehom, da je je čovjek ostao izvorno čist ne bi bilo potrebno vojničko i policijsko zvanje. Grijehom je čovjek čovjeku postao vuk „Homo homini lupus“. Grijeh je unio sukobe među ljudima. Zato su se neki naoružavali da bi druge osvojili, podredili sebi, ugnjetavali njihovu slobodu. A svaki čovjek, mali i veliki, bogati i siromašni, školovani i neuki, ima isto, jednako ljudsko dostojanstvo, pravo na život u miru i skladu vlastitoga društva, obitelji, naroda, zemlje! Nitko nema pravo osvajati tuđe zemlje, pokoravati ljude i narode, osvajati tuđe zemlje i krajeve. Onda su se svi počeli naoružavati da obrane svoja prava, obitelj, zemlju, narod. Zato su nastala vojnička zvanja: za obranu. Braniti mir, braniti svoju domovinu, braniti slobodu, to je pravo. Vojničko zvanje je stvarnost ljudske povijesti i ljudske zbilje, ranjene povijesti u kojoj se događaju nasilja i nepravde.

„Poštivanje i razvoj ljudskoga života zahtijevaju mir. Mir nije tek odsutnost rata i ne može se svesti na osiguranje ravnoteže među suprotstavljenim silama. Mir se na zemlji ne može postići bez zaštite osobnih dobara, bez slobodne komunikacije među ljudima, bez poštivanja dostojanstva osoba i naroda, bez postojano življena bratstva Mir je spokoj poretka. On je plod pravednosti i učinak ljubavi (KKC 2304)“.

Katekizam Katoličke Crkve o vojničkoj službi kaže: „Oni koji se posvećuju službi domovini u vojničkome životu služitelji su sigurnosti i slobode naroda. Ako svoje dužnosti vrše ispravno, istinski pridonose zajedničkom dobru nacije i održanju mira“ (KKC 2310).

3. Poštovani sudionici misnoga slavlja, braćo i sestre u Kristu Isusu. U ovoj misnoj žrtvi, u crkvi koja posebice čuva memoriju Domovinskoga rata, popis urezan u tvrdome kamenu svih poginulih i nestalih, čiji su životi ugrađeni u našu slobodu i demokraciju još snažnije odzvanjaju riječi: „Opjevajmo slavne muževe, pretke naše po njihovim pokoljenjima“. „A ima ih kojima nema spomena, iščezoše kao da nikad nisu ni postojali; … Ali ovi bijahu ljudi pobožni, kojih se pravednost ne zaboravlja; u potomcima njihovim ostade bogata baština što je oni namriješe. Djeca im se vjerno drže zavjeta, i potomstvo njihovo zbog njih; dovijeka njihova loza ostaje i ne briše se dika njihova“.

Žrtva njihova života, ljubav prinesena na oltaru Domovine sve nas žive obvezuje.

Čestitam Vam Dan Hrvatske vojske, Dan Hrvatske kopnene vojske, i tridesetu obljetnicu ustroja i svečane smotre Zbora narodne garde – Tridesetu obljetnicu ustrojavanja Hrvatske vojske. Čestitam Vam svima Dan državnosti Republike Hrvatske.