Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Propovijed na dvanaestoj postaji u Mariji Bistrici

Nedjelja, 06. 10. 2019.

Homilija don Ivice Horvata,vojnog i policijskog kapelana  

na 12. postaji Križnog puta u Mariji Bistrici, 06.listopada 2019.

Zašto smo došli na hodočašće, što bismo htjeli ovdje pronaći,  što nam govori pobožnost Križnog puta o našem životnom putu, što nam govori Marija? To je ono o čemu želim promišljati s vama.

Okupili smo se u našem Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke iz svih krajeva naše domovine. I ovo hodočašće je prilika koja potiče nas vjernike na obraćenje, podržava kršćanski život i promiče apostolsku revnost.

U ovoj veličanstvenoj procesiji križnoga puta stigli smo do dvanaeste postaje i stojimo pod Križem na kojem visi Spasitelj svijeta. Uronjeni u molitvi, hodajući, proživljavamo patnju i bol Kristova raspeća i naših stradanja.

Osjetili smo gorčinu osude Nevinoga, težinu križa na ramenima Ranjenoga, snagu u podizanju iz ljubavi prema palima, ljubav Majke u stradavanju Sina, nevoljkost u pomaganju i radost zbog istoga - Cirenca, Veronikino izlaganje osudi zbog pomaganja i nagradu Božjega lica u rupcu, sram izrugivanja zbog golog tijela, podbadanja i probadanja, Kristov blag pogled na suze majki koje pate.

Sada drugih više nema, oni koji su osuđivali i osudili su otišli prestrašeni, pokunjeni, zabrinuti – s mišlju što će se sada dogoditi. Pobjegli su svaki u svoju samoću, svaki u svoj mrak, svaki u svoj sram.

Ostali su i uvijek ostaju oni koji ljube, apostol Ivan i Majka Marija, oni kojima je stalo!

Ovdje smo i mi, pobožnici – hodočasnici, vojnici, policajci, hrvatski branitelji i civili, stradalnici Domovinskoga rata, roditelji i udovice – očevi i majke, djeca, djedovi i bake, udovice  - i nama je stalo!

Svima nam odjekuju u srcima riječi koje smo čuli iz Njegovih usta – poslijednje riječi što želimo do kraja upamtiti, koje su urezane u naša srca. One usmjeravaju naše životno opredjeljenje.

„Oče, oprosti im, ne znaju što čine“ (Lk 23,34) „Danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Lk 23,43); „Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Mk 15,35); „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ (Lk 23,46)

Isusove riječi Mariji i apostolu Ivanu - „Sine, evo ti majke!“ i „Majko, evo ti sina!“(Iv19,27) toliko im znače da od toga trenutka postaju jedno drugome sve. Poslije smrti, poslije ovozemnog rastanka potrebni su jedno drugome na putu života, do konačnog ispunjenja i sastanka u vječnosti. Gdje smrti više nema i gdje je radost vječna. Prepoznajemo kao braća i sestre u vjeri te riječi kao poziv i kao nadahnuće.

Marija postaje i jest i naša majka. Ovdje na Mariji Bistrici, i u svim drugim Marijinim svetištima u domovini i svijetu, osjećamo da je onmajka koja razumije i koja tješi; majka koja se raduje našim uspjesima; majka koja nas podiže u našim padovima;majka koja nas podupire u nastojanjima oko dobra; majka koja nas potiče činiti dobro; majka koja nam daje snage u našim životnim borbama, majka koja daje pomoć kada nam najviše treba
To čini majka svoj svojoj djeci. Stoga poslušajmo našu Nebesku majku kojoj smo stigli kao hodočasnici po poticaj.

Govori nam:

Hvala ti hrvatski čovječe, hrvatska majko i oče što znaš oprostiti. To je znak istinske vjere u pobjedu dobra. To sam naučila od svoga Sina i to nosim u srcu. Kao tvoja nebeska majka te molim – nemoj gajiti gorčinu mržnje u srcu jer ga ona razara.

Hvala ti sine i kćeri, vojniče i policajče što ideš putem dobra, ne osuđuješ i ne razapinješ; što stojiš na braniku svoje Domovine i jamčiš sigurnost i povjerenje. Ti si prvi koga drugi vide kada dolaze u tvoju voljenu Hrvatsku. Što zračiš mirom. Što bdiješ kada drugi spavaju.

Hvala tebi suprugo što razumiješ odgovornost posla i poziv na dužnost, dežurstva i straže, noćne smjene, nedjeljna odsustva od obiteljskog stola.

Hvala vama djeco koje trpite zbog roditeljskog izbivanja od kuće, od priredbi i obiteljskih igara.

Hvala tebi, ranjeni sine i kćeri. Izgubio si udove i zdravlje zato jer si ljubio svoje, branio svoje. Tebi kažem – ako si iz ljubavi i izgubio dio sebe iz ljubavi sve ću ti to vratiti.

Hvala tebi rastužena majko i suprugo poginulih i nestalih, što ne zaboravljaš svoje dijete, supruga, brata, oca, majku. Što tvoja suza natapa sveto tlo, što sadiš najlijepše cvijeće u zemlju koja je natopljena krvlju tvojih najmilijih. Hvala ti što svjetlo tvojih upaljenih svijeća i dalje govori o ljubavi koju imaš za svoje i za druge – i ne odustaj.

Hvala ti, raspeti Isuse što si nam dao takvu majku koja nam je blizu. Poslušaj je uvijek kada ti po njezinu zagovoru upućujemo svoje molitve i preko nje svoje zahvale. A sada idemo dalje, svaki na svoj životni put, put radosti i žalosti, uzdignuća i padova, znajući da si nam blizu. Amen.