Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

PROPOVIJED NA USKRSNI PONEDJELJAK

Utorak, 03. 04. 2018.

Radošić, župna crkva sv. Jure, 2. travnja 2018., Uskrsni ponedjeljak

Jure Bogdan, vojni ordinarij

(Čitanja: Dj 2, 14.22-32; Ps 16 (15), 1-2a  i  5. 7-8. 11; Ev: Mt 28, 8-15)

Draga braćo svećenici,

poštovani i dragi vjernici,

poštovani sudionici komemorativnog molitvenog skupa!

1.Nije tako dugo otkako sam slavio sv. misu na Husinoj jami na Kamešnici. Tada sam izgovorio iste riječi, postavio naglas ista pitanja koja nas muče i pritišću, osobito u trenucima kada se nađemo pored velikog stratišta i pored jami bezdanki punih ljudskih kostiju.

S osjećajima dubokog poštovanja prema žrtvama ubačenima u Kevinu jamu, dolazimo i ove godine s jedne i s druge strane Kozjaka, iz raznih krajeva naše Domovine, iskazati im ljudsko i vjerničko poštovanje. Kao kršćanski vjernici koji čvrsto vjeruju u „uskrsnuće tijela i život vječni“, danas na Uskrsni ponedjeljak, sa stratišta njihova stradanja, uzdižemo molitve dobrome Bogu za njihove duše. Kao njihovi potomci, rodbina, prijatelji i sunarodnjaci, pritisnuti smo mnoštvom pitanja: Tko su svi ovi ubačeni bez suda i dokaza krivnje u ovu jamu? Još i danas tražimo naše roditelje, djedove i bake, rodbinu, prijatelje, susjede...? Želimo ih dostojanstveno pokopati… Kako je bilo moguće da ih je progutala noć i da je njihov nestanak s ovoga svijeta ostao zabetoniran šutnjom sve do naših dana? Kako to da nitko nije odgovarao za ove zločine? Kako je bilo moguće da je naša Domovina na kraju Drugog svjetskog rata postala jedno veliko stratište i groblje? Stječe se dojam da imamo više masovnih grobnica i kostiju poslije Drugog svjetskog rata nego li u samome ratu za vrijeme ratnih sukoba. Kako to da su Nijemci, koji su prouzrokovali Drugi svjetski rat i iz kojeg su, uz teške kazne i restrikcije izišli teško poraženi (pet milijuna ubijenih i nestalih), uspjeli dostojanstveno identificirati i pokopati više od četiri milijuna žrtva, a preostala im je identifikacija manje od 25% žrtava koje se i dalje traži i želi uredno pokopati (bez obzira na kojoj su se strani borili!). Mi smo, međutim, tek na samome početku istraživanja. Raduje nas i pozdravljamo napore hrvatskih ustanova koje u posljednje vrijeme djeluju na otkrivanju i iskapanju masovnih grobnica, kao i na istraživanju jama u našoj Domovini. Što se to događa u ljudskom umu da čovjek udara na čovjeka jer je jači, jer je pobjednik ili se pak nalazi „na strani pobjednika“, do te mjere da slabijega želi uništiti, poniziti za života, ali i nakon smrti? Tko to sebi prisvaja pravo, u ime koga i čega, da drugome smije i može oduzeti život? Kako je moguće da ljudsko biće obuzme neshvatljiva mržnja prema bližnjem sve do njegova istrebljenja? Zar nismo svi jednaki pod ovim suncem? Zar svi nemamo isto pravo na dostojanstven život? Čemu otpori rasvjetljavanju ove krvave stranice naše povijesti, usprkos Rezoluciji Vijeća Europe br. 1481. (2006), kojom snažno bivaju osuđeni zločini komunističkih režima, kao i Praške deklaracije (3. lipnja 2008.) i Rezolucije Europskog parlamenta (23. rujna 2008.)? Dokumenti su to koji nas podsjećaju na moralnu obvezu suočavanja s teškim i bolnim naslijeđem svih zločinačkih ideologija koje su obilježile XX. stoljeće: nacizam, fašizam i komunizam. Kako to da se preživjeli svjedoci masovnih pogubljenja i zločina nakon Drugog svjetskog rata i danas boje govoriti i otkriti zločince i ubojice?

Sve to nosimo danas u sebi, kao teški kamen na srcu, kao teško breme koje na ovaj Uskrsni ponedjeljak stavljamo na pliticu u ovoj svetoj misi, u crkvi svetog Jure mučenika, kod ove masovne grobnice, Kevine jame.

2.Draga braćo i sestre! U današnjem evanđelju, kako smo čuli, evanđelist Matej izvješćuje nas kako su pobožne žene susrele Uskrsloga Gospodina: „Žene otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone“. Da, iskustvo praznoga groba, spoznaja i uvjerenje da Gospodin nije u tamnom i zapečaćenom grobu, da on nije tu i da on tu ne pripada, da njegovo Presveto Tijelo nije ostalo u tmini smrti i raspadanja, nego da je ono uskrsnulo, izaziva strah, ali i veliku radost. Nagoni nas da o tome žurno javimo svim drugim ljudima. Žene, naime, „otrčaše javiti njegovim učenicima“. No radost ne može biti potpuna i cjelovita sve dok se ne susretne samoga Uskrsloga. Isus im se ukazuje, Isus im dolazi u susret i veli im: »Zdravo!«. Tu radost doseže svoj vrhunac. Žene „polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone“. Da, samo u susretu s Isusom, samo u njegovoj blizini, samo u dodiru s njegovim presvetim tijelom i u klanjanju njemu, Uskrslomu, zbiva se potpuno ostvarenje čovjeka. Tu i samo na taj način, čovjek pronalazi Boga koji nadvladava smrt i grobno mjesto te koje On konačno pobjeđuje. Kao pobjednik ponovno prilazi čovjeku zbog kojega je podnio muku i smrt te zbog kojega je uskrsnuo kako bi ga ponovno privukao sebi da ga pozdravi i ozdravi, pa da mu, kako to veli današnji Psalam, „pokaže puninu života, puninu radosti lica svoga, sebi zdesna blaženstvo vječno“. Kakvoga li divnog i velikog dostojanstva čovjeka za kojega je sam Bog podnio muku, pošao u smrt i uskrsnuo, kako bi čovjeku bio „zdesna da ne posrne“, kako bi mu on, sam Bog, „bio baštinom“, kako bi u svojoj ruci neizmjernom ljubavlju „držao njegovu sudbinu“, želeći ga „sebi zdesna“ u svojem vječnom blaženstvu! To može samo Bog, Bog čija je ljubav prema čovjeku neizmjerna, bezgranična i koji, kako nam veli sv. Petar Apostol u današnjem čitanju iz Djela apostolskih, svoga sina Isusa nije ostavio u Podzemlju, niti mu je tijelo ugledalo truleži, nego ga je uskrisio: „Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.“

3.Da, braćo i sestre, svjedoci Uskrsloga bile su žene, apostoli i mnogi drugi Isusovi učenici. To svjedočanstvo obilježilo je i postalo je središtem njihovih života. Za to su svjedočanstvo oni položili svoje živote! To ih je svjedočanstvo učinilo misionarima. Susret s Uskrslim nužno tjera na navještaj. Radost koja se rađa u takvom susretu želi se i mora se podijeliti. Ona im je darovana da bi se hrabro dijelila dalje, da bi se objavila mnogobrojnim naraštajima muškaraca i žena svih vremena i prostora koji će po njoj i sami susresti Isusa i postati njegovim učenicima: „Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!“ Isto to vrijedi i za nas, današnje Kristove učenike. Mi koji smo ovdje i danas Kristovi učenici, kojima je uskrsna radost darovana, trebamo i moramo je objavljivati i navještavati. I nama danas uskrsli Gospodin upućuje ohrabrenje i poziv te nam povjerava misiju: „Ne bojte se!“, „Idite!“, „Javite!“ Odvažite se, naviještajte me i posvjedočite me ljudima današnjega vremena, usprkos svemu što vas okružuje i snalazi, usprkos mnogim protivnostima i nevoljama kojima ćete biti izvrgnuti i koje će vas snalaziti, unatoč mnogim lažima i lažnim svjedočanstvima o meni i protiv mene. Ali unatoč svemu, On nam poručuje: „Ne bojte se!“, „Idite!“, „Javite!“, „Svjedočite!“ da susretnete i vidite mene, Uskrsloga Gospodina!

4. Taj je scenarij, koji s jedne strane predstavlja svjedočenje uskrsloga Gospodina, a s druge strane, onemogućavanje i osporavanje njegova slavnoga uskrsnuća, započeo već tada, na sam dan Kristova uskrsnuća. Evanđelist Matej u drugom dijelu današnjeg evanđelja izvještava upravo o tome. Doista, još „dok su one odlazile“ događa se drama krivotvorenja, potkupljivanja, laži i obmane: „Recite: »Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga«. (…) Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima – sve do danas“. Da, od onda pa sve do danas traje borba kojom se lažno želi osporiti Krista Gospodina i njegovo slavno uskrsnuće. Još je davno veliki sveti Augustin lijepo prokazao kada je rekao: „Ako su spavali, kako su mogli vidjeti učenike da kradu njegovo tijelo?“ Njihovo se svjedočanstvo urušava samo od sebe jer nije sazdano na istini i njezinu svjetlu, nego na laži i njezinoj zabludi, a kupljeno je doduše s mnogo novaca – „uzeše mnogo novaca“, veli sv. Evanđelje – ali utanačeno prozirnim i jeftinim odgovorom – „Recite:»Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga«.“ Oduvijek je bilo, a nažalost ima i danas onih koji nastoje zataškati, potkopati i krivotvoriti istinu. To su oni ljudi koji su odbacili božansko svjetlo istine i odali se lažima, komplotima, propagandi, koruptivnim metodama potkupljivanja i zarobljavanja čovjeka, obećavajući mu sigurnost koja to nije, slobodu koja to nije, smislenost i spokojnost života koje to nisu: „Mi ćemo sve učiniti da vi budete bezbrižni!“

5.Draga braćo i sestre, dok se danas u ovom euharistijskom slavlju združujemo s uskrslim Kristom Gospodinom kako bismo bili i ostali u njegovoj istini, te kada se zatim zajednički uputimo na molitvu za sve one koji su svoj zemaljski život završili mučenički na stratištu Kevine jame, ne možemo ne posvjedočiti da je istina o njoj i o svima čije kosti do današnjega dana tu počivaju bila zamagljivana i zatamnjena, dapače, zabranjivana! Rodbina i prijatelji nisu smjeli javno položiti cvijet, upaliti svijeću, ni plakati nad jamom… Ne možemo ne uočiti da je istina tijekom mnogih desetljeća bila povezana s komplotom, krivotvorenjem, propagandom i bahatim obećanjem: „Mi ćemo sve učiniti da vi budete bezbrižni!“ Ali, ako su se i nevine ljudske kosti naše braće i sestara u Kevinoj jami još i mogle nekako prekriti crnom zemljom, zatvoriti stijenjem, zapečatiti raslinjem i dračom kako bi bili „bezbrižni“, istinu se pak ne može niti zatvoriti, niti ušutkati! Ona se ne može obuzdati niti ju se može sputati, ona se ne može baciti u jamu i zatrpati u grob! Jer Istina, napisana velikim slovom, dakle Isus Krist, onaj koji je Put,Istina i Život – ustao je iz groba i uskrsnuo od mrtvih, pa s njime iz groba ustaje i svaka druga istina! Samo onaj tko je u Božjoj istini, može biti „bezbrižan“. Nipošto onaj čiji je tobože miran i bezbrižan život „osiguran“ lažju. Zato smo mi dužni tražiti, naviještati, braniti i promicati istinu. Vođeni, ne osvetničkim duhom i prozirnim ljudskim računicama, već Duhom Isusa Krista uskrsloga, Isusa Krista živoga i istinitoga, Isusa Krista milosrdnoga, koji svakom čovjeku prilazi i želi prići, baš kao što je prišao ženama iz evanđelja, s ciljem da ga privuče sebi, uskrslom Kristu, kako bi ga oslobodio i darovao mu pravi život, pravu radost i sreću! Već sada i ovdje na zemlji, a onda i u svoj vječnosti. U svemu onome što smo tragično proživjeli u našoj davnoj i ne tako davnoj prošlosti, u svemu onome što nas je pogodilo kao pojedince, obitelji i kao narod, a o čemu smo morali šutjeti i zbog čega smo morali trpjeti, jedino On može biti i jest naša jedina prava utjeha i utočište. Jedino je Njegova ljubav nadvladala zlo i laž te porazila smrt. Samo ako ostanemo u životnom zajedništvu s njime, s uskrslim Kristom, bit ćemo i mi sami kadri nadvladati svaku laž i zlo pa i samu smrt!

„Uskrsnu Gospodin od mrtvih, kako reče, kličimo i radujmo se svi, jer on navijeke vlada, aleluja!“(Ulazna pjesma svete mise na Uskrsni ponedjeljak).

Amen.