Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Vojno-redarstveno hodočašće u Mariju Bistricu 2017

Nedjelja, 01. 10. 2017.

Homilija predsjednika HBK, nadbiskupa zadarskog msgr. Želimir Puljića u Mariji Bistrici 1. listopada 2017.

Dj 1, 12-14; Ps Lk 1, 46-55; Ef 1, 3-7, 11-12; Iv 19, 25-27

1. Sugestivna su čitanja koja smo sada slušali. Na koncu ovozemnoga života čuli smo u evanđelju Isusa kako razapet na Kalvariji povjerava svoju napaćenu majku učeniku Ivanu i veli mu „evo ti majke“. A na samom početku života Crkve Luka nas izvješćuje u svojim Djelima kako su se apostoli nakon agonije na Maslinskoj gori povratili u Jeruzalem, u dvoranu Posljednje večere gdje „bijahu jednodušno postojani u molitvi s Marijom, Majkom Isusovom i braćom njegovom“. I ovo naše današnje zborovanje, podno Kalvarije na kojoj ćemo poslije podne obaviti križni put, ima nešto slično s biblijskim izvješćem koje smo slušali.  Spominjemo se danas 25. obljetnice okupljanja hrvatska vojska i policija u ovom našem nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke. Obilježavamo, dakle, srebrni jubilej naših hodočašća Gospi. Jubileji i druge godišnjice s kršćanskog zrenika promatrane izvrsna su prigoda bolje razumjeti gdje se nalazimo i kamo nam je ići i dostići. Povijesni spomendani govore zapravo i o našem povijesnom hodu i ukorijenjenosti u vremenu i prostoru. Stoga je sveti Ivan Pavao II. poručio mladima u Kataniji (1994.),neka „ne zaboravljaju svoju prošlost, jer čovjek bez pamćenja i prošlosti riskira ostati i bez budućnosti“. Pamćenje je, dakle, sastavni dio našega identiteta.

Evo, već čertvrt stoljeća okupljamo se oko Marije koja se ovdje u Bistrici davno udomila, krajem XV. stoljeća. Ono što je Poljacima Gospa Čenstohovska, Francuzima Gospa Lurdska, a Talijanima Lo­retska, to je nama Majka Božja Bistrička. Nju je nadbiskup Bauer, uz asistenciju mladog koadjutora Alojzija Stepinca, 1935. okrunio zlatnom krunom i proglasio Kraljicom Hrvata. A kad je u kolovozu 1971. ovdje završen XIII. Međunarodni marijanski kongres, Biskupska konferencija je proglasila Bistricu marijanskim svetištem čitavoga hrvatskog naroda, a 13. srpnja odredi­la kao blagdan Majke Božje Bistričke. Ovdje se stoljećima primalo njezina uslišanja i zaštitu. U ovom perivoju i okružju osjećamo se „kod kuće“, pa smo slobodni iznijeti joj svoje molitve, preporuke i zahvale. Ona nas je kao brižna mati pazila i čuvala od brojnih krivovjerja i osvajanja, kako u dalekoj prošlosti, tako i nedavnoj sadašnjosti. Sve povijesne krize i kušnje s njom smo prebrodili, jer se po domovima naših obitelji molilo i u njezina svetišta hodočastilo. Njoj u čast činilo se zavjete i zidalo crkve i oltare. Tako će biti i u buduće, ako se molitva povrati u naše obiteljske domove.

2. Što bi zapravo vjernička zajednica bila bez Marije, zvijezde mora, bez naše „zore svagdanje“ koja pruža orijentir i smisao, ljudi bi tonuli u gluhoj noći. Zbog toga se rado okupljamo u njezinim svetištima gdje  prepoznajemo svoju prošlost i sadašnjost, "svoje ribare i mornare", kako slikovito pjeva Franjo Alfirević: „Tu vise zavjetni darovi, siromašnog, pobožnog puka... Dočekuju nas prijazno zidovi stari; skloništa priprostih duša, ribara i mornara. Mnogo su uzdaha čuli polumračni oltari, mnogo je suza vidjela Gospina slika stara“. Dočekuju nas, dakle, prijazni zidovi i Gospina slika stara. A jedan drugi pjesnik veli: „Kad u luku stigne lađa moja, do oltara tvoga ja ću doć. Na pragu me čekaj, Majko moja. Pruži mi ruku jer spušta se noć". (M. Talajić). Pruži mi ruku jer se spušta noć. Koliko je samo puta ona ispružila svoju ruku pomoćnicu?! Koliko je puta zaštitila svoje sinove od opasnih valova?! Tko nam je u teškim kušnjama pružao utjehu i zaštitu? Ona, koju s pravom nazivamo "pomoćnicom kršćana". Ona je stoga uz Isusa u središtu Crkve. Ona je prava mati koja nas njeguje, pazi i štiti.

Okupili smo u svetište Majke Božje Bistričke, na 25. jubilarno hodočašće Hrvatske vojske, policije i hrvatskih branitelja, koje organizira Ministarstvo branitelja u suradnji s Vojnim ordinarijatom u RH. Dok vas sve od srca još jednom pozdravljam na ovom godišnjem zborovanju, potičem vas da zahvalimo dragoj Gospi za sve što je činila našem narodu kroz stoljeća. Posebice u danima nedavnog Domovinskog rata kad smo proživljavali našu Kalvariju. Vjerovali smo u njezin zagovor, pa se nismo predavali, niti nadu gubili. Okupljali smo se u crkvama i u skloništima, vapili smo i molili, vjerovali i nadali se. Vjerovali smo u mir i pravdu. Vjerovali smo Gospodinu koji obećava „mir narodu svome“. S krunicom u ruci i oko vrata borili smo se protiv zla, mržnje i uništavanja. Biskupi i svećenici, redovnice i redovnici, umjetnici i pjesnici, vojska i policija, političari i kulturni djelatnici. Svatko je htio dati svoj osobni obol miru i zaustavljanju rata.

3. Upečatljivi krik našeg vapaja bila je i ona pjesma upućena svijetu: „Stop the war in the Croatia“: U ime Boga, u ime ljubavi, u ime djece zaustavite rat u Hrvatskoj! Europo ti to možeš učiniti! Naši vapaji, protesti i molitve iz tih dana sličili su onoj Marulićevoj „Molitvi suprotiva Turkom“, koju je taj vrsni teolog i rodoljub, otac hrvatske književnosti, spjevao početkom 16. stoljeća: „Tebi vapijemo, tužeći u plaču: Tvoji smo, a ginemo; pogani nas tlaču! Ako s nami stati budeš Gospodine, hoće se odrvat narod ki sad gine“. I othrvao se narod, Bogu hvala, upravo zahvaljujući vjeri u Boga i u vlastite snage. Nevjerojatno je bilo čitati kako su predlagači novoga kurikula, reforme obrazovanja „izbacili Marulića iz popisa školske literature“ (zamislite englesku književnost bez Shakespearea i njemačku bez Goethea). Slično je nezamislivo biti u Crkvi bez Marije. Bez nje, zvijezde mora i nade čovječanstva, bez Marije „zore naše“ svagdanje, ljudi bi tonuli u gluhoj noći. U nju su položena nebeska obećanja i ostvarene Božje nakane. Marija nije „izmišljena utjeha“. Ona je stvarno darovana nada. Ona je zvijezda naše povijesti i ufanje naše budućnosti o čemu svjedoče brojni spomenici u kamenu i drvetu, u stihovima i u prozi, u glazbi i molitvi.

No, najviše nam o njoj zbori duša i pobožnost našeg puka. Jer, ona je odgajala naš narodni ethos, pokoljenja djece i mladih, sačuvala brojne obitelji od propasti i utješila tolike nemoćne i bolesne. Mnogi su naši slavni vladari i velikani bili izvrsna Marijina djeca. Sjetimo se samo naše dične kraljice Jelene koja je u Solinu dala izgraditi crkvu u čast Mariji, u našem prasvetištu "Gospe od Otoka". Sjetimo se također brojnih darovnica kralja Dmitra Zvonimira i kralja Krešimira, kao i Zrinskog i njegovog pouzdanja u Mariju, i tolikih drugih. Mnogi naši gradovi i mjesta gradili su svetišta i crkve, naručivali slike i kipove, a predstavnici i narodni zastupnici donosili odluke o podizanju zadužbina svetišta i oltara Gospi u čast. Zbog toga je naša povijest prožeta "marijan-skim duhom" i pobožnošću. A ta draga molitva naših roditelja i brojnih svetaca i blaženika, postala je simbolom obrane naših branitelja koji su je nosili oko vrata i borili protiv zla, mržnje i uništavanja. Mjesec listopad, kad hrvatska vojska i policija hodočasti u ovo naše nacionalno Gospino svetište, označen je kao mjesec krunice.

4. Mi smo, dakle, Marijin narod koji s posebnim veseljem slavi njezine svetkovine jer Marija nam donosi radost i utjehu. Ona je toliko puta pružila svoju ruku pomoćnicu i zaštitila svoje sinove od opasnih valova, pa je zovemo „pomoćnicom kršćana“. Jer, kao dobra mati ona nas njeguje, pazi i štiti. Zato je sveti Bernard ovako govorio: „Kad se pojave nevolje zazovi Mariju. Ako te muči oholost, zavist, srdžba i lakomost podigni pogled prema Gospi. Kad si uplašen zbog Božjeg suda, ili si u pogibelji, žalosti, borbi i nestalnosti zovi Mariju i neka ti njezino ime uvijek bude na ustima i u srcu“. Stoga, njoj se i danas usrdno obraćamo neka čuje i usliša molitve koje se dižu iz ove doline suza. Neka otare suze svima koji trpe i neka bdije uz one koji su sami. Ustani Gospe i pohiti k nama. Onako kako si hitila svojoj rođakinji Elizabeti. Pohiti u naša sela i gradove, u naše župe diljem Lijepe Naše. Želimo čuti Tvoj pozdrav i osjetiti kako nam Isusa nosiš, blagoslovljeni plod utrobe Tvoje. Neka tvojim pohodom zaigraju čeda u utrobama naših majki i obitelji. Neka srca i duše naših mladih kliču od radosti i veličaju Spasitelja.

U Remetskom svetištu stoji da je Marija „najvjernija odvjetnica Hrvatske“ (Fidelissima advocata Crotiae). Kako je lijepo kad imamo okretnoga odvjetnika koji nas zastupa, razumije i brani. Marija, dakle, kao naša vjerna odvjetnica dobro razumije svoju djecu. Zahvalni za svjetlo dobrote koje nam je preko nje zasjalo, preporučit ćemo joj danas obitelji hrvatskog naroda da budu dostojne svoga roditeljskog poziva. Molit ćemo za očeve i majke da budu ispunjeni strahoštovanjem pred Bogom, pred životom i pred vječnošću. Neka Marija bdije i čuva naše obitelji. Svjesni njezine uloge u povijesti, osobnoj i narodnoj, završit ću ovo razmišljanje hvalospjevom Gospi koji glasi: "Tebi Vojvotkinjo, koja si se borila za nas, pripisujemo pobjedu, te izričemo pjesmu zahvale. Raduj se zvijezdo koja sunce objavljuje. Raduj se majko jaganjca i pastira. Raduj se obrano od nevidljivih neprijatelja. Raduj se dragocjena kruno vjernih vladara, časni ponose bogobojaznih svećenika, nepokolebiva utvrdo Crkve. Gospo velikoga hrvatskoga krsnoga zavjeta, pomozi svima koji tvoju pomoć traže i pod tvoju obranu se utječu. Ustani i pohiti k nama, onako kako si hitila svojoj rođakinji Elizabeti. Pohiti u naše obitelji, sela i gradove. Želimo čuti Tvoj pozdrav i osjetiti kako nam Isusa nosiš. Tebi, povjeravamo svoju sadašnjost i budućnost. Tebi se obraćamo, molimo i pjevamo: Hrvat za križ bojak bije sveti: vodio ga ljiljan barjak Tvoj. Ti nad nama plašt razastri bijeli; brani Gospo, brani i nadalje narod svoj! Amen.