Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Propovijed povodom 22. obljetnice smrti dr. Franje Tuđmana

Subota, 11. 12. 2021.

''Ja, Gospodin, Bog tvoj, tvojem te dobru učim, vodim te putem kojim ti je ići.''

msgr. Jure BOGDAN, vojni ordinarij u RH

Crkva Sveta Mati Slobode, Zagreb, 10. Prosinca 2021.

II. tjedan Došašća, petak, Iz 48,17-19; Ps 1,1-4.6; Mt 11, 16-19;

Draga braćo i sestre

1. Kratko prvo čitanje u ovoj svetoj misi uzeto je iz knjige proroka Izaije. Starozavjetni prorok prenosi Božju poruku svojim sunarodnjacima: „Ovako govori Gospodin, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov:'Ja, Gospodin, Bog tvoj, tvojem te dobru učim, vodim te putem kojim ti je ići.'' (Iz 48,17).

Liturgijsko vrijeme Došašće – Advent svoj vrhunac – svoje ostvarenje postiže u utjelovljenju, u Božjem silasku među ljude, u Božjem dolasku na zemlju, u Božjem ulasku u zbilju svakog čovjeka. Došašće za kršćanske vjernike je vrijeme sabranosti, vrijeme osobnog preispitivanja: kojim smjerom ide moj život? Je li usmjeren prema pravom cilju? Ili možda ima odstupanja s pravca, a onda i opasnosti da se udaljim od pravog cilja? Za kršćanske vjernike, cilj i svrha našeg života jest život u zajedništvu s Bogom.

Život po Božjem zakonu daje pravo usmjerenje našem životu. Takav način života vodi pravome cilju - samom Bogu. To je sržna poruka u današnjem prvom čitanju iz knjige proroka Izaije: »Ovako govori Gospodin, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: ''Ja, Gospodin, Bog tvoj, tvojem te dobru učim, vodim te putem kojim ti je ići.''«. Sam Bog nas uči onomu što je dobro za nas, za naš život; on je onaj koji nas vodi putem kojim nam je ići. A to je pravi put. Dapače, to je jedini pravi put. U svomu Sinu Isusu Kristu Bog nam je dao to dobro. Dapače, dao nam je svo dobro. On je i njegov zakon - a to je Evanđelje – put kojim nam je ići. Težiti prema tomu Dobru i hoditi tim Putem - istinski je izazov. Puno je toga što nas u svakodnevici našeg života od toga odvraća. Prorok to zna, pa zato jasno ističe veličinu nagrade kojom Bog obdaruje vjernost njemu, ali i koja se gubi nevjernošću Bogu, pa zato veli: »O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreća bi tvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi! Potomstva bi tvojeg bilo kao pijeska, a poroda utrobe tvoje kao njegovih zrnaca! Nikad ti se ime ne bi zatrlo niti izbrisalo preda mnom!« (Iz 48, 18-19). Biti vjeran Bogu – to je ono što se traži od svakog čovjeka – vjernika. Ta mu vjernost daje posebno dostojanstvo. S vjernošću Bogu raste i naše vjerničko, dapače – raste svako ljudsko dostojanstvo! Božji poziv čovjeku da mu bude vjeran očituje Božje povjerenje koje mu Bog ukazuje.

S druge pak strane, taj poziv obvezuje čovjeka na odgovoran život, život dostojan Božjeg povjerenja i Božjeg poziva. To je toliko važno da apostol Pavao u svojoj poslanici Filipljanima Kristove učenike zaklinje: »Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani!« Ovomu Apostol nadodaje i vrlo konkretan zadatak: »Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira!« (Ef  4, 1-4). Tako, draga braćo i sestre, podnositi jedni druge u ljubavi, čuvati jedinstvo duha svezom mira – konkretan je dokaz odgovorno življenog života, života dostojna poziva kojim smo pozvani. Taj se Pavlov vapaj odnosi, naravno, u prvom redu na Kristove učenike – vjernike i na njihovu vjerničku zajednicu. No, rekli bismo ovdje, da se on može primjeniti i u općeljudskom smislu, na svakog čovjeka pojedinca i na svaku ljudsku zajednicu. Jer: svaki čovjek ima svoje izvorno, neotuđivo dostojanstvo. Svaki čovjek je pozvan strpljivo „podnositi“ drugog čovjeka, u  iskrenom poštovanju i ljubavi. Svaki čovjek je pozvan, u općeljudskim vrijednostima, čuvati jedinstvo duha s ljudima s kojima živi te ove vrijednosti čvrsto vezati svezom mira - jer su mu upravo to – jedinstvo i mir - neotuđivi jamci sretnog života na zemlji. Nema sretna života ni pojedinca, ni zajednice bez jedinstva i mira, bez međusobnog razumijevanja u poštovanju i ljubavi. To, svakako, vrijedi i za svaki narod i za svaku njegovu zajednicu – pa tako i za naš hrvatski narod i za našu hrvatsku državnu zajednicu.

2. O tim vrijednostima danas i ovdje razmišljamo i za njih se zauzimamo. Što nam u ovim turbulentnim vremenima više treba od međusobnog poštovanja u ljubavi, od jedinstva i mira? To su one vrijednosti koje jamče dostojanstven život svakom od nas pojedinačno i svima nama zajedno. Svakom čovjeku – građaninu naše Domovine i našoj Domovini samoj – jedinstvo i mir danas su potrebni poput nasušnog, svagdanjeg kruha. U svijetu u kojem živimo, nažalost sve vrvi rascjepkanošću, nemirima i podjelama, ugrozom dostojanstva i pojedinca i zajednicā.

Barem je nas, i kao narod i kao pojedince, uvjeren sam, naš vrlo teški put u nacionalnu i političku samostalnost poučio koliko nam je bilo dragocjeno jedinstvo! Taj put nas je u Domovinskom ratu i poraću, ispunjen gubitcima brojnih ljudskih života, ranjenima i prognanima, razaranjima naših gradova i sela, slomljenim gospodarstvom te brojnim drugim ugrozama, poučio kako je dragocjen mir – mir za kojim smo tako čeznuli i s velikom ga zebnjom iščekivali, za njega molili i Bogu vapili. Hrvatska bi i hrvatski narod, pa i svatko od nas osobno, mogao cijelom svijetu, vlastitim iskustvom, plaćenim golemim žrtvama, posvjedočiti kako je dragocjeno jedinstvo i što se sve, kad ga se posjeduje, njime može postići. Jednako tako, mogli bismo cijelom svijetu posvjedočiti kako je dragocjen, upravo predragocjen - mir i kako je teško  željeti ga, a ne imati ga, kako je teško i tragično biti bespomoćan a životno ugrožen nemirom, ugrozom, ratom...

3. Draga braćo i sestre, 22. obljetnica smrti prvog predsjednika samostalne, neovisne Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana prigoda je da se sjetimo upravo njegovih napora i zauzimanja za jedinstvo hrvatskog naroda i za mir u našoj Domovini. I jedno i drugo su mu na osobit način bili na srcu. Jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske, jedinstvo u samoj našoj Domovini te nacionalna pomirba, smatrao je uvjetom opstanka Hrvatske i hrvatstva. Govorio je: „Treba stalno isticati da ovo što smo sada postigli jedinstvom, pomirbom prije razdijeljenog naroda, da smo to postigli s deseterostruko manjim žrtvama negoli što ih je hrvatski narod dao u drugom svjetskom ratu, a bez konačnoga uspjeha. Znači, ne smijemo dopustiti rastrojstvo tog hrvatstva koje smo jedva okupili ovakvom politikom pomirbe“ (…).[1] Poznata su svima nama Predsjednikova neumorna zalaganja za mir, i to  pravedni i trajni mir. Tek su se postignućem trajnog i sigurnog mira stekli uvjeti za postupni oporavak ratom opustošene Domovine i daljnje učvršćene mlade Hrvatske države u domaćim i međunarodnim odnosima. U tomu je pokojni Predsjednik u svojim razmišljanjima kao primarni cilj naglašavao duhovni i moralni preporod hrvatskog naroda nakon sloma polustoljetne jugoslavenske komunističke vladavine, te bolnih posljedica nametnutog nam rata. Bio je uvjeren „da je danas najpreča zadaća, sviju nas, rad na duhovnom i moralnom preporodu hrvatskog čovjeka i naroda, da bismo se što uspješnije odupirali svim zlima suvremene civilizacije“.^[1]

4. Draga braćo i sestre, iako u promijenjenim okolnostima, ove poruke  jedinstva i mira, poruke duhovnog i moralnog preporoda hrvatskog naroda i hrvatske države, i danas su itekako aktualne i važne. Važno ih je spominjati i o njima razmišljati. Važno ih je uzeti ozbiljno i oko njih se zauzeto truditi. Kao vjernici mi znamo i vjerujemo da takvih vrijednosti nema niti može biti bez vjernosti Bogu i njegovu zakonu na koje nas poziva prorok Izaija u današnjem prvom čitanju. Bog će obilato darovati one pojedince i narode koji se odluče prihvatiti dobro kojemu ih sam Bog uči, te da idu putem kojim ih On želi voditi. Ako na Božje zapovijedi budemo pazili u našem osobnom i javnom životu kao rijeka naša će sreća biti, a tvoja pravda kao morski valovi! Gospodin će nas obilato blagosloviti. Doista, kako nam to poručuje i psalmist: »Tko ide za tobom, Gospodine, imat će svjetlo života.« Neka nam Gospodin udijeli to svjetlo života, neka nam udijeli istinsko jedinstvo, i neka to jedinstvo učvrsti snažnom svezom mira - u međusobnom razumijevanja, u poštovanju i ljubavi. Neka nam pomogne svima u izgradnji mira, spuštanju međusobnih tenzija, te jačanju međusobne sloge i jedinstva.

A prvom hrvatskom Predsjedniku dr. Franji Tuđmanu i svim poginulim i preminulim hrvatskim braniteljima: Pokoj vječni daruj im Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila njima. Počivali u miru Božjem. Amen.