Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Propovijed povodom proslave sv. Jure, zaštitnika Poljica

Ponedjeljak, 25. 04. 2022.

msgr. Jure Bogdan, vojni ordinarij u RH

Remete, 23. travnja 2022.

Liturgijska čitanja subote u vazmenoj osmini: Dj 4,13-21; Mk 16,9-15.

1. U Velikom smo tjednu proslavili najveća otajstva kršćanske vjere, Kristovu žrtvu ljubavi radi nas ljudi i radi našega spasenja. Dok smo prije tjedan dana još stajali s Majkom Marijom uz križ Isusov promatrajući i cjelivajući Njegove svete rane, danas opet stojimo s Majkom Božjom, u njezinom svetištu u Remetama, ali sada u svjetlu vazmene radosti, okupljeni oko Krista Uskrsloga, pobjednika nad grijehom i smrti. Crkva se na poseban način spominje Kristovoga slavnog uskrsnuća kroz vazmenu osminu koja traje od Nedjelje uskrsnuća do sutrašnje Bijele nedjelje, odnosno Nedjelje Božjega milosrđa.

2. Na našem ovozemaljskom, hodočasničkom putu do punine uskrsne radosti prate nas i pomažu nam naši sveti nebeski zaštitnici. Poljičani su izabrali upravo svetoga Juru za svoga zaštitnika. Ove nam se godine sveti Jure pridružuje u proslavi vazmene osmine kao osobiti svjedok pobjede nad zlom, grijehom i smrću.

Prolazeći danas našim poljičkim selima i zaseocima nerijetko ćemo naići na opustjele dvore i zarasle njive. Slično ćemo stanje zateći i u drugim krajevima hrvatske domovine, što nas sve zasigurno žalosti i zabrinjava. No, upravo svjetlo Krista Uskrsloga ulijeva nam novu nadu. Bez obzira na naše strahove, nevjernosti i nedostatke, Krist nam povjerava divan zadatak: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ (Mk 16, 15). Nema razloga za beznađe i klonulost: Ne bojte se, vidite drevne spomenike kršćanstva po Poljicima, po vašim rodnim krajevima, spomenite se vjere svojih predaka, pa onda pođite po gradovima i selima, pođite u škole i na radna mjesta, u tvornice i u urede, i navješćujte svojim životom Radosnu vijest!

3. Bog je vjeran i On nas ne će ostaviti na tom putu. U vazmenoj smo noći čuli kako je Bog izveo izraelski narod iz egipatskoga ropstva: „Noć oslobođenja bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su obećanjima povjerovali“ (usp. Mudr 18, 6). Vjerom su primili to obećanje, premda nisu znali kako će ga Bog ispuniti. Tako su i naši Poljičani predvođeni svojim svećenicima glagoljašima primili vjeru u baštinu, prenoseći je od naraštaja do naraštaja. Isus kaže: „Gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti“ (Lk 12, 34). A najveće blago koje smo primili od svojih poljičkih predaka, jest vjera. Oni su živjeli vjeru u svojoj svakodnevici, u poslovima koje su obavljali na poljima i oko kuće, u susretima i druženjima, pa i u društvenim odnosima o čemu svjedoči Poljički statut. Bog nam želi pomoći da naša vjera ne bude mlaka, uspavana vjera, nego živa, budna vjera. S takvom vjerom možemo izdržati u svim životnim izazovima i poteškoćama koje nas tište. Primjer takve vjere pruža nam svetac kojega danas slavimo.

4. Sveti Jure bio je po naravi vojnik, a po Božjoj milosti mučenik-svjedok. Isticao se vojničkim krepostima: bio je hrabar, poslušan i pravedan; služio je svome narodu i zalagao se za opće dobro. No, kao kršćanin sva je naravna dobra usmjerio prema najvišem dobru, a to je sâm Bog, a ljudske je kreposti učvrstio i oplemenio nadnaravnim krepostima vjere, nade i ljubavi. Stoga je i mogao pobijediti zlo koje se pojavilo u liku zmaja. Zmaj u Svetom Pismu predstavlja prividnu nadmoć i zastrašujuću prijetnju Zloga, Sotone, Kneza ovoga svijeta kojemu je dana sva vlast i slava kraljevstava zemaljskih (usp. Lk 4, 6; Otk 13).

5. Sveti nam Jure pokazuje kako se na divan način ujedinjuju ljudska narav i Božja milost. Bog želi surađivati s nama ljudima, stvorio je ovaj svijet, dao nam je našu narav, razum, volju, osjećaje i sposobnosti. Bog nam ništa ne oduzima, nego nam sve daje, sve oplemenjuje, pokazuje nam koje je istinsko usmjerenje i smisao ovozemaljskih stvarnosti te nam dariva i više nego što očekujemo, kako tumači Katekizam: „Božja milost pročišćuje i uzdiže ljudske kreposti stečene odgojem, slobodnim činima i ustrajnošću. (…) S Božjom pomoću, one kuju karakter i daju lakoću u vršenju dobra. Krepostan čovjek je sretan što živi kreposno“ (KKC 1810). Jurina vjernost Kristu bila je i njegova radost. Tu mu radost nitko nije mogao oduzeti. Ljudskim se očima činilo da Jure gubi sve časti i privilegije, da upropaštava svoju vojničku karijeru, ali zapravo je pokazao svoje najbolje odlike, svu svoju ljudskost oplemenjenu kršćanskim krepostima.

6. Nadnaravni pogled kršćanske vjere osposobio je svetog Juru da prozre sav prividan sjaj Zmaja, svu njegovu laž i zavaravanje. Koliko nam je danas potrebno ovo svjetlo Kristovo, svjetlo vjere koje raspršuje sve tmine grijeha, lažnih ideologija i pogubnih trendova! Mi kršćani iskazujemo ljubav prema svim ljudima upravo na način da budemo svjetlo svijeta. Papa Franjo u enciklici Svjetlo vjere (Lumen fidei) veli ovako: „Upravo zahvaljujući svojoj povezanosti s ljubavlju, svjetlo vjere stavlja se u konkretnu službu pravednosti, prava i mira. (…) Vjera nas ne odvraća od svijeta i konkretna zalaganja naših suvremenika ne drži nevažnima. Bez pouzdane ljubavi ništa ne bi moglo doista držati ljude ujedinjenima. Ljudsko jedinstvo bilo bi pojmljivo kao nešto što se temelji na koristi, na stvaranju dobiti i na strahu, ali ne na dobroti zajedničkog života. (…) Vjernikove su ruke visoko uzdignute prema nebu i dok gradi, u svojoj ljubavi, grad izgrađen na odnosima u kojima je Božja ljubav temelj“ (br. 51).              

7. Čvrstoća kršćanske nade dala je svetom Juri postojanost i ustrajnost u borbi protiv Zmaja. Današnji se čovjek lako oduševi za neku dobrotvornu akciju, za neko plemenito djelo – što je bez daljnjega hvalevrijedno – ali, nažalost, isto tako brzo opet na to zaboravi jer nije lako dugo vremena nositi se s nevoljom i potrebama drugoga čovjeka. Novost kršćanskoga života pak sastoji se u tome da se dajemo u ljubavi, bez zadrške, svakoga dana, kako tumači papa emeritus Benedikt XVI. u svojoj enciklici o nadi: „Onaj koga ljubav dotakne počinje shvaćati što život stvarno jest. (…) Ljubiti Boga znači u duhu se osloboditi navezanosti na posjedovanje i materijalne stvari: ljubav se Božja pokazuje u odgovornosti prema drugima“ (Enciklika Spe salvi, br. 27-28). Koliko nam je stoga potrebna vjernost u malim stvarima, svakodnevno činjenje dobra, požrtvovna ljubav koja ostaje uz razrušenu kuću, uz bolesničku postelju, uz zaplakano lice – pružajući pomoć, blizinu i utjehu!

8. Kruna i sažetak svih ljudskih i kršćanskih kreposti jest ljubav. Apostol Pavao dao je nedostižan opis ljubavi: „Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi“ (1 Kor 13, 4-7). Izgleda da je ovakva ljubav ljudskim snagama neostvariva, ali primjer svetog Jure i drugih mučenika i svetaca tijekom povijesti pokazuje da „Duh Sveti potpomaže našu nemoć“ (Rim 8, 26). Naime, vazmeno otajstvo, dar spasenja po Kristu, daje nam potrebnu milost da rastemo u ljubavi. Moramo uvijek „moliti za tu milost svjetla i snage, pristupati sakramentima, surađivati s Duhom Svetim, slijediti njegove poticaje“ (KKC 1811). Upravo zato Crkva svake godine slavi u vazmenoj noći obnovu krsnih obećanja jer je naš ljudski život na zemlji – hodočasnički (usp. KKC 1254).

9. Stojeći u ovom remetskom svetištu želimo zazvati zagovor i pomoć Majke Božje, svetoga Jure, blaženog Alojzija Stepinca i svih miljenika Božjih da se umnoži naša vjera, učvrsti naša nada i usavrši naša ljubav; da budemo neustrašivi svjedoci uskrsnog Evanđelja u svojim sredinama kako bi Kristovo svjetlo po nama ušlo u srce svakoga čovjeka. Amen.