Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Proslava 25. obljetnice OS RH i HKoV-a

Petak, 27. 05. 2016.

Homilija msgr. Jure Bogdana, vojnog ordinarija u RH

Draga braćo i sestre, poštovani i dragi vjernici,

1. Ovdje u Božjem hramu - crkvi posvećenoj Blaženoj Djevici Mariji pod naslovom „Sveta Mati Slobode“, okupili smo se povodom proslave 25. obljetnice formiranja Oružanih snaga Republike Hrvatske, Dana Oružanih snaga Republike Hrvatske te Dana Hrvatske kopnene vojske. Ove je godine slavlje svečanije jer ga obilježavamo u godini 25. obljetnice hrvatske samostalnosti. Kao vjernici želimo prikazati svetu misu za sve poginule hrvatske branitelje koji su iz ljubavi položili svoje živote, želimo zahvaliti svemogućem Bogu na daru slobode i pomoliti se za današnje pripadnike Oružanih snaga Republike Hrvatske da uvijek vrše svoje dužnosti časno, odgovorno i pošteno. Želimo također moliti za sve nestale u Domovinskome ratu. Molimo i za njihove obitelji da u duhu kršćanske vjere prihvate ovaj teški križ.

2. Slaveći svetu misu, Crkva nam predlaže svetopisamska čitanja koja su raspoređena prema tijeku liturgijske godine. To nam pruža prigodu da događaje iz osobnoga života te iz života i povijesti svoga naroda promotrimo upravo očima Svetoga pisma, to jest Božjim očima.

Evanđelje nam ovoga petka govori o dramatičnom događaju u jeruzalemskom Hramu koji, čini se na prvi pogled, nema veze s našom današnjom proslavom. Isus čisti Hram, tjera iz njega sve trgovce jer Božji hram nije mjesto trgovine i privatnih interesa, nego sveto mjesto posvećeno molitvi i susretu s Bogom. Isus ne dovodi u pitanje trgovinu kao takvu, ali snažno pokazuje da ona ima određeno mjesto i okvire unutar kojih se odvija. Braneći svetost Hrama i Božja prava, Isus istodobno štiti prava svakoga čovjeka, promiče ljudsko dostojanstvo. Upravo zato što je Hram prostor posvećen Bogu, istodobno jest prostor posvećen čovjeku. U Božjem hramu ne vrijedi mjerilo kupovne moći ili ideološke pripadnosti. Zaštićeni hramski prostor jamac je poštivanja i uvažavanja svakoga čovjeka zato što je čovjek. Koliko su nam danas potrebni takvi prostori!

No, Božji hram iz Evanđelja nije samo ona kamena građevina. Isus nas upućuje na dublje, duhovno značenje Hrama, kada kaže: „Razvalite ovaj hram, a ja ću ga za tri dana podići“ (Iv 2, 19), a evanđelist dodaje: „On je govorio o hramu svoga tijela“ (Iv 2, 21). Isus je živi Božji hram, „u Njemu tjelesno prebiva punina božanstva“ (Kol 2, 9), Isus je Emanuel – „S nama Bog“. On je Hram koji želi udomiti svakoga čovjeka kako bi ga priveo k Bogu. Isus nas izvlači iz robovanja bezdušnim mehanizmima koji ne mare za čovjeka te nas uvodi u slobodu i širinu Hrama koji nas štiti, daje nam prostora i vraća nam pogaženo dostojanstvo.

3. Jučer smo proslavili svetkovinu Tijelova, jedno od najvećih otajstava kršćanske vjere: „U presvetom sakramentu Euharistije“, pod prilikama kruha i vina, „sadržani su istinski, stvarno i bitno Tijelo i Krv našega Gospodina Isusa Krista, s dušom i božanstvom i, prema tome, čitav Krist“, kaže Katekizam Katoličke Crkve (br. 1374). To ne možemo spoznati osjetilima, veli sveti Toma Akvinski, već samo vjerom koja se temelji na Kristovim riječima (usp. KKC, br. 1381). Glavni plod svete pričesti jest tijesno sjedinjenje s Isusom Kristom: „Tko jede moje Tijelo i pije moju Krv, u meni ostaje i ja u njemu“ (Iv 6, 56; usp. KKC, br. 1391), obećava nam Isus. Kao dionici svete Euharistije i mi postajemo hram Božji (usp. KKC br. 364). Svetost i nepovrjedivost Božjega hrama znači također svetost i nepovrjedivost svakoga čovjeka.

4. Stoga za nas kršćane ljudska prava nisu tek pojam koji je definiran i kodificiran pravnim aktima. Ljudska prava nadilaze pozitivan ljudski zakon i nalaze svoj najdublji temelj ne u nekoj filozofijskoj ideji, nego u činjenici da je u Kristu čovjek stvoren na sliku i priliku Božju: Isus Krist je naime pravi Bog i pravi čovjek – iz toga proizlazi dostojanstvo ljudske osobe (usp. KKC, br. 1700/1701). Isus se solidarizira s čovjekom u toj mjeri da sve što činimo drugome činimo Njemu: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25, 40). Zato nas sveti Petar u svojoj poslanici poziva na bratsku ljubav: „Prije svega imajte žarku ljubav jedni prema drugima jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha! (…) Jedni druge poslužujte – svatko po primljenom daru – kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti!“ (1 Pt 4, 8.10). Sveti Petar nam poručuje dvije stvari: Prvo, ljubav je temelj kršćanskoga života, po ljubavi rastemo kao ljudi i lišimo se svojih slabosti i mana; drugo, to postižemo „svatko po primljenom daru“, to jest svatko u svom pozivu.

Pravi je kršćanin, upravo zato što zna za Isusovu solidarnost sa svakim čovjekom, kadar pristupiti bez predrasuda drugome čovjeku, bio on vjernik ili pripadnik neke druge vjere ili svjetonazora. Pravi će kršćanin promicati dijalog, pravednost, mir i ljubav – općeljudske vrijednosti – ali istodobno neće zatajiti koji je razlog takvoga stava, otkud proizlazi taj njegov stav: proizlazi naime iz vjere u Isusa Krista.

5. Zato će kršćanin koji služi u oružanim snagama shvaćati i živjeti svoju službu na poseban, duhovan način. Recimo odmah – a to naučava i Drugi vatikanski sabor – takva uska povezanost ljudske djelatnosti i vjere ne zadire u opravdanu autonomiju zemaljskih stvari, nego dapače „čovjeku kao pojedincu ili kao članu društva omogućuje razvijanje i ispunjenje njegova cjelovitog poziva“ (Pastoralna konstitucija Gaudium et spes, br. 35/36).

Oružane snage u svakoj pravednoj državi imaju poseban zadatak. Govoreći o obrani mira, Katekizam Katoličke Crkve opisuje zadatak oružanih snaga ovako: „Oni koji se posvećuju službi domovine u vojničkom životu služitelji su sigurnosti i slobode naroda. Ako svoje dužnosti vrše ispravno, istinski pridonose zajedničkom dobru nacije i održanju mira“ (KKC br. 2310). Stoga oružane snage ne podliježu prolaznim političkim ciljevima ili gospodarskim interesima, nego utemeljene na ustavnom poretku u službi su općega dobra i štite državni prostor kako bi građani mogli živjeti u slobodi, miru i sigurnosti.

6. Slaveći ovu 25. obljetnicu Oružanih snaga Republike Hrvatske, zahvalni smo Bogu da je Hrvatska vojska nikla upravo iz te temeljne ideje, ne iz težnje za osvajanjem tuđega i uništenjem drugoga, nego iz ljubavi i spremnosti na žrtvu. Da nisu imali ljubavi, zar bi branitelji imali hrabrosti goloruki se suprotstaviti teško naoružanoj vojsci? S krunicom oko vrata i vjerom u srcu mnogi su hrvatski branitelji žrtvovali svoje živote, toliki su ranjeni, a premnogi još i danas nose bolne posljedice rata na duši i tijelu. Naša zahvalnost hrvatskim braniteljima ne može se očitovati tek u deklarativnom obilježavanju obljetnica, u kićenim riječima koje ostaju bez učinka u svakodnevnom životu. Ako bismo samo to činili, bili bismo poput one neplodne smokve iz evanđelja: lijepo izgleda ali nema nikakve koristi. Ili još gore: upali bismo u trgovački odnos prema braniteljima, spominjući ih samo onda kada to služi našim ciljevima. Daleko od toga! Naša zahvalnost hrvatskim braniteljima treba se očitovati u poštivanju njihove žrtve, u zaštiti njihova dostojanstva, u istini o pravednom i obrambenom Domovinskom ratu.

7. Suvremene hrvatske Oružane snage utemeljene su i nadahnjuju se na Domovinskom ratu, na hrabrosti i žrtvi hrvatskih branitelja. Današnji zadatci Oružanih snaga mnogobrojni su. U mirnodopskim uvjetima Oružane snage pružaju dragocjenu pomoć lokalnim zajednicama i civilnim vlastima u slučaju prirodnih katastrofa ili elementarnih nepogoda. Na međunarodnom planu hrvatski vojnici i vojnikinje sudjeluju u mirovnim misijama pridonoseći tako stabilnosti i miru u svijetu. Kršćanin koji služi u oružanim snagama, nastojat će ove zadaće ispuniti s osobitim žarom i ljubavlju. Sveti papa Ivan Pavao II. u Apostolskoj konstituciji o duhovnoj skrbi za vojnike ističe da kršćani u vojnoj službi „svoju ulogu shvate kao apostolsku, ali i misionarsku pokretačku snagu među ostalim vojnicima s kojima žive“ (Apostolska konstitucija Spirituali militum curae, IX).

Ova pokretačka snaga kršćanske vjere nosila je hrvatski narod u njegovom povijesnom hodu od stoljeća sedmog do danas, jačala ga je u teškoj borbi „za krst časni i slobodu zlatnu“. Unatoč krvavima križnim putovima hrvatski narod nije gubio nadu da će i za njega svanuti uskrsno jutro slobode. Bogu hvala, ubrzo ćemo, eto, proslaviti četvrt stoljeća obnovljene hrvatske samostalnosti.

8. Kao vjernici kršćani, kao građani Božje države, želimo dati svoj doprinos napretku i izgradnji naše zemaljske domovine. To činimo u uvjerenju da je ljudsko dostojanstvo sveto i nepovrjedivo – kako nam je Krist pokazao svojim činom čišćenja Hrama. Svoj kršćanski poziv ostvarujemo prije svega u svakodnevnim djelima ljubavi – svatko prema primljenom daru, bilo u vojničkoj službi, bilo na civilnoj dužnosti. Neka nas u tome uvijek prati zagovor Blažene Djevice Marije, kraljice Hrvata: „Najvjernija Odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!“ Amen.