Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Proslava 27. obljetnice ATJ - Lučko

Četvrtak, 07. 09. 2017.

Homilija msgr. Jure Bogdana, vojnog ordinarija u RH

Poštovani pripadnici

Antiterorističke Jedinice Lučko

poštovani gospodine ministre

Draga braćo i sestre

Danas 7. rujna, kada Crkva slavi spomen svetog Marka Križevčanina, mučenika,  Vi slavite Dan Vaše postrojbe. U tom slavlju obilježavate 27. obljetnicu njezinog osnutka, postojanja i djelovanja.

Iskreno Vam čestitam, te kao čovjek, vjernik i Vaš biskup,  izražavam zahvalnost vašim majkama i očevima, što su vas rodili, Domovini koja je predmet Vaše ljubavi, dragom Bogu što vam je dao sposobnost za žrtvu i velike pothvate i na koncu Vašoj postrojbi koja je eminentna sastavnica naše vojno-policijske biskupije.

Tko ste Vi, koja je Vaš uloga u našoj Domovini i koji su zadatci koji su pred vama, najbolje znadete Vi, autentični potomci velikog početka koji se zbio 1990. godine, kada je ona trebala nastati „ni iz čega“ i postati temelj i oslonac jakog policijskog i vojnog ustroja koji će biti sposoban iznijeti teret i zadatak obrane zemlje onda, i očuvanje obranjenoga danas.

Vaša povijest svjedoči da ste podarili zemlji više mladih života kojih smo imena pročitali i kojih su posebice u ovoj svetoj misi spominjemo. Vaši ubijeni kolege i uzori time su završili svoju ljubav te su zemlji i kamenu Domovine darovali svu svoju krv i svoje nade, a ranjeni postadoše svjesni količine i vrste ljubavi koju traži Domovina. Jedni i drugi ostaviše vam poruku o idealima za koje se vrijedi boriti ali i ginuti. Ova ostavština toliko je velika i sveta da obvezuje ne samo ATJ, nego i svako ljudsko i političko promišljanje odgovornih ljudi u RH i svih građana RH, tako da si nitko ne može uzeti pravo krasti zemlji njihovu ljubav (manipulirati njome) ili pretvarat ju u bilo kakav interes, a Bože sačuvaj, odnosit se prema njoj kao stvarnosti koja može postati predmet ponižavanja i osporavanja.

Poštovani pripadnici ATJ, Vaše geslo, o kojemu su sigurno razmišljali oni koji su ga prije Vas odabirali, ima u sebi tri latinske riječi: Patria – Honor – Fortitudo (Domovina – Čast/Ponos, Jakost/Snaga). Ustvari, ove tri riječi su  sažetak naše Himne, „jedine na svijetu, koja veliča ljepote domovine, a ne poziva na borbu ili otpor kao himne-koračnice (npr. Marseljeza)“. Nadam se naša djeca u hrvatskoj školi, već od prvog razreda, učeći Himnu, uče da je riječ o Domovini u kojoj je sve i za koju je sve.

Što je i kakva je ta Domovina koja stoji kao prva riječ u Vašem geslu? Ona je i zemlja i ljudi, ona je i narod i povijest, ona je lijepa (u ljudima i u vrijednostima), u rijekama i u moru (Jadranskome u kojeg se slijeva blagoslovljena voda rijeke Jadro, rijeke koja svjedoči o počecima kršćanskog identiteta hrvatskog naroda).

Domovina je subjekt, živi sugovornik svojih žitelja. Zato joj se obraćamo kao osobi pred kojom stojimo i govorimo joj da je "lijepa" (podsjećajući ju da je naša Domovina!), da je „junačka“ i četiri puta „mila“: kano nam je „slavna“ (u svojoj povijesti i kulturi, u pothvatima i vrijednostima), da je „jedina“ (nema joj ravna među stvorenim stvarnostima, ), da je mila kuda nam je „ravna“ (njezina ravnica je za nas kao plodna majka!), i „kuda je planina“ (kao zov na uspone koji proširuju vidike).  Ona je „stare slave djedovina“ (od hrvatskog je pamtivijeka i čuva „slavu“ svojih početaka) te joj želimo „da bi vazda sretna bila“!

Nakon ovih hvalbenih epiteta, obraćamo joj se s molbom i željom da tijek njezinih rijeka i šum njezinog mora budu vjesnici da „svoj narod Hrvat ljubi“, da bi joj u završnoj strofi rekli kako su prema njoj beskrajne granice naše ljubavi i koliko je ona duboka i zahtjevna. Ona je takva i tolika da se izriče trajanjem sunčeve energije (dok „njive sunce grije“), postojanjem vjetrova (dok „hrašće bura vije“), činjenicom smrti (dok mrtve grobak krije“) i dokle god nas bude (dok nam „živo srce bije“).

Druga riječ Vašega gesla je „Honor“ (čast i ponos). Korijen ove riječ ima i „onus“ (oneris), što znači „breme“ koje se ne smije napustiti, ali zahtijeva uporan karakter i odnos. „Čast“ – honor,  pripada karakternim ljudima, ljudima koji su dostojni da im se kaže „svaka vam čast“, iznimno vrijednima i iznimno velikima. Ovo razmišljanje govori da je ATJ skup ljudi velikog „značaja“ – karaktera, ponosa, takvih stavova koji nadilaze svaku prosječnost kako na području stručnosti, tako i na području čovječnosti. Vi, ovakvi ljudi, pripadnici ATJ, zaslužujete naše divljenje i naš „ponos“, jer sve što imate i što jeste, to je radi Domovine.

Riječju „Fortitudo“ iz Vašega gesla (jakost, snaga), ATJ želi izraziti i činjenicu i potrebu Domovine. Činjenica nedavno završenog Domovinskog rata, jasan je govor o potrebi „snage“ i „jakosti“ kako pojedinaca tako i naroda da se Domovina obranila. Tada je bila osobito naglašena potreba obučenosti, organiziranosti i borbene pripremljenosti za koju su trebale jake motivacije. Današnje vrijeme jasno govori o potrebi nove „jakosti“ da bi Domovina, koju ste branili kao majku, voljeli kao zaručnicu i poštivali kao svoje dijete,   bila poštivana, čuvana i razvijana. Mnoštvo je „parazita“ i trutova koji ju razaraju iznutra, što je mnogo opasnije nego li napadi izvana: paraziti i trutovi iznutra rastaču nutarnju strukturu tkiva i čine biće ponekad nepopravljivo bolesnim. Domovini danas potrebna je „snaga“ koja se stječe učenjem i vježbom te „jakost“ koja postaje svojstvo izgrađenog karaktera. Što ste zdraviji unutra (u svojim osobama, obiteljima, postrojbi, međuljudskim odnosima, požrtvovnoj ljubavi i odricanju, osjećaju zajedništva, povjerenja u Boga i ljude), to ste veće blago Domovine. U času rađanja i stvaranja države, ni slutiti nismo mogli da će doći povijesni čas u kojem će (u tako teško oslobođenoj zemlji), nedostajati krepost „domoljublja“, ideal „časti“ i stava „jakosti. Nažalost, ponegdje je ovo jako vidljivo danas. Vi nemojte Domovini uskratiti sebe, kako na razini „snage“ tako i na razini „jakosti“. Vi joj trebate, jer bez Vaše ljubavi bit će manje voljena.

O Vašem zaštitniku, svetom Marku Križevčaninu, kao studentu koji je za vrijeme svoje formacije za svećenika boravio u poznatome odgojnom Zavodu „Germanicum-Hungaricum“ u Rimu, zabilježeno je slijedeće: „ Student Hrvat, bistrog uma i kreposti“. Neka Vam dragi pripadnici ATJ, ova kvalitetna poruka o Vašem zaštitniku, sjedinjena s njegovom postojanošću u istini vjere i čovječnosti, pomogne održati živima Patriam (Domovinu) – Honorem (Čast/ponos) i Fortitudinem (Snagu/jakost). Ljubav Vašega zaštitnika prema istini jednaka je ljubavi Vaših suboraca prema Domovini: koštala ih je života. To je mjerilo našeg odnosa i pokazatelj kako ljubiti Boga, čovjeka i domovinu. Amen.