Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Proslava blagdana sv. Mihovila Arkanđela u Policijskoj akademiji

Četvrtak, 29. 09. 2016.

Homilija msgr. Jure Bogdana, vojnog ordinarija u RH

Liturgijska čitanja: Otk 12, 7-12a; Iv 1, 47-51

Poštovani gospodine ministre, poštovani i dragi policajci, poštovani i dragi polaznici Policijske akademije, braćo i sestre,

čestitam vam svima blagdan sv. Mihovila, nebeskog zaštitnika policije

1. Kada govorimo o anđelima, možda nam je prva asocijacija: anđeli s baroknih slika – oni mali, pomalo zaigrani, anđelčići. Takvi nam anđeli možda mogu poslužiti kao simpatičan detalj na božićnim čestitkama ili ukrasnom papiru, ali – vjerovati u anđele, u suvremenom znanstvenom svijetu, čini se sasvim neozbiljno. No ipak, današnjim blagdanom dovodimo u vezu anđele i – policiju. Dakako, ne mislimo na barokne anđelčiće, nego na prave anđele o kojima svjedoči Biblija.

Anđeli su Božji glasnici, što je i značenje njihovoga imena: riječ anđeo dolazi od grčke riječi „angelos“ – glasnik, vjesnik. Oni su Božja stvorenja kao i mi, ali nemaju tijela, nego su čisto duhovna bića, imaju svoju osobnost, razum i volju. (1) Biblija govori o anđelima kao impozantnim pojavama. Na prvi pogled anđeli ulijevaju strah i zbunjuju čovjeka, pa zato svoju poruku uvijek započinju riječima „Ne boj se!“. (2) Bog šalje anđele kako bi prenijeli njegovu riječ, hrabrili, savjetovali, liječili, štitili, uvijek na korist ljudima. Sveto pismo govori o različitim vrstama anđela, nekima spominje ime. Tako danas, kao zaštitnika policije, slavimo arkanđela Mihaela, hrvatski: Mihovila.

2. Zašto je baš sv. Mihovil zaštitnik policije? Stari ga zavjet spominje kao zaštitnika Božjega naroda (usp. Dn 10, 21; 12, 1), a poslanice Novoga zavjeta kao anđela Posljednjega suda (usp. 1 Sol 4, 16), odnosno kao onoga koji prati duše u nebo (usp. Jd 9). No, na osobit način o njemu govori Knjiga Otkrivenja, kako čusmo u prvom čitanju. Sveti se Mihovil bori protiv zla, protiv sotone i njegovih slugu. U toj su borbi Božji anđeli pobjednici.

U ranokršćanskoj umjetnosti sveti je Mihovil prikazan kao visoki službenik carskoga dvora, u svečanoj odori, s kopljem u ruci i drugim oznakama vlasti. (3) To ukazuje na njegovu pripadnost Božjem, nebeskom dvoru, ali i na autoritet i vlast s kojima nastupa. (4) Autoritet mu je od Boga jer ga on šalje kao svoga glasnika. Bog mu daje vlast i snagu da pomaže i štiti ljude. Stoga je pred njim svako zlo nemoćno i osuđeno na propast.

Iz ovih je razloga razumljivo da je Mihovil zaštitnik policije. Policajac je prema izvornom značenju grčke riječi „politeja“ u službi države koja je ustrojena kao „polis“, to jest kao zajednica u kojoj svi – zakonodavci, upravitelji, suci i građani –pridonose općem dobru. Prema Katekizmu Katoličke Crkve opće dobro pretpostavlja poštivanje ljudske osobe (5); nadalje, opće dobro traži prikladan društveni razvoj (6); „konačno, opće dobro uključuje mir, to jest postojanost i sigurnost pravednoga poretka. Prema tome pretpostavlja da vlast, poštenim sredstvima, jamči sigurnost društva i njegovih članova.“ (7) Upravo je to zadatak policije. Dakle, naziv policajac vrlo je časno ime koje označava osobu u službi općega dobra. Od sv. Mihovila možemo naučiti koje bi vrline trebale krasiti policajca u najboljem smislu te riječi: to su poštenje i čestitost, hrabrost i jakost, promicanje dobra i suzbijanje zla, blagost i susretljivost prema nevoljnima i potrebnima, a odlučnost i nepotkupljivost prema zločincima. Sveti Mihovil je uzor svakom policajcu.

3. Na blagdan sv. Mihovila, uvijek slušamo odlomak iz prvoga poglavlja Ivanovog evanđelja, koji, čini se, tek usputno govori o anđelima. U središtu je susret Isusa i Natanaela. Nalazimo se u prvom tjednu Isusovoga javnog djelovanja. Evanđelist pripovijeda kako Isus poziva prve učenike da ga slijede. Natanael je već čuo za Isusa, ali je pomalo suzdržan, želi najprije izdaleka, sa strane, vidjeti tko je taj novi učitelj iz Nazareta. No, Isus mu pristupa izravno, kao da ga već dobro poznaje, veli mu: „Evo istinitog Izraelca, u kome nema prijevare!“(Iv 1, 47). Natanael je zbunjen: Odakle ga Isus poznaje? – „Vidjeh te dok si bio pod smokvom“ (Iv 1, 48), odgovara mu Isus. To je objašnjenje za Natanaela sasvim dovoljno da izreče svoju vjeroispovijest: „Učitelju, ti si Sin Božji!“ (Iv 1, 49).

Ovaj kratki razgovor Isusa i Natanaela pokazuje nam da nas Isus poznaje u dušu, on zna što je u našem srcu, koje nas želje pokreću, za čim težimo. U Natanaelu prepoznajemo svakoga mladog čovjeka koji, napuštajući roditeljski dom, želi preuzeti odgovornost za svoj život, ostvariti se i upotrijebiti svoje naravne darove na najbolji način.

Dragi kadeti, u Natanaelu prepoznajemo vas, djevojke i mladiće u kojima nema prijevare, koji su iskrena srca. Vi želite svoje sposobnosti i talente staviti u službu mira i sigurnosti stanovnika naše hrvatske države. Vođeni ste idealima, puni ste energije i dobre volje. Iskoristite darove koje vam je Bog dao. Zadržite uvijek svoj mladenački zanos i vedrinu, ne posustajte pred poteškoćama, suočite se hrabro s izazovima. Neka vaša profesionalnost i stručnost bude u službi općega dobra.

4. Natanael je primjer mladoga čovjeka koji želi ostaviti pozitivan trag u ovome svijetu i dati svoj doprinos izgradnji bolje i ljepše budućnosti. No, susret Natanaela s Isusom nema samo značenje za društvenu dimenziju našega života, nego upućuje na nešto dublje. Ne radi se samo o tome da budemo uzorni građani, odnosno profesionalni policajci koji savjesno i korektno obavljaju svoju službu. Naš život ne iscrpljuje se u profesiji koju smo odabrali. Središnje pitanje koje se svakome od nas postavlja, glasi: Kakav čovjek želim postati? Kako želim oblikovati svoj život?

Odgovor na ta pitanja možemo pronaći samo u tišini svoga srca. Na to nas upućuje Isusova rečenica Natanaelu: „Vidjeh te pod smokvom“ (Iv 1, 48). Natanael je, sjedeći pod smokvom, u tišini i sabranosti, razmišljao o sebi, o smislu života. Bilo je tu više pitanja nego odgovora. Općenito u Bibliji, smokva predstavlja mjesto na kojem se čovjek suočava s istinom o samome sebi, ali i mjesto Božjega poziva, simbol Obećane zemlje u kojoj teče med i mlijeko.

Kada Isus izjavljuje da je Natanaela vidio pod smokvom, onda time hoće reći da nas on bolje poznaje od nas samih. Isus naime nije tek jedan od proroka, jedan od učitelja mudrosti kojih je bilo možda mnogo tijekom povijesti čovječanstva. On o sebi kaže: „Gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina čovječjega“ (Iv 1, 51). To znači da nam Isus otvara put u nebo, štoviše on sam jest Put, Istina i Život. Nad njim uzlaze i silaze anđeli, Božji glasnici. Neki crkveni oci kažu za Isusa da je Anđeo Božji u pravome smislu jer on na najsavršeniji način objavljuje Očevu volju. (8) Po Isusu Kristu upoznajemo Boga, njegovu ljubav i milosrđe.

Ovdje se događa zaista čudesna stvar: budući da je Isus pravi Bog i pravi čovjek, upoznajući Isusa ne upoznajemo samo Boga nego i čovjeka. Po Isusu upoznajemo same sebe. O tome govori Drugi vatikanski sabor: „Svaki čovjek ostaje sam sebi neriješeno, nerazgovjetno pitanje. (…) Jedino Bog, koji poziva čovjeka na dublje razmišljanje i na poniznije traženje, daje potpuni i posve siguran odgovor na to pitanje.“ (9) – „Otajstvo čovjeka postaje doista jasno jedino u otajstvu utjelovljene Riječi. (…) Isus Krist, objavljujući otajstvo Oca i njegove ljubavi potpuno otkriva i čovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvišenost njegova poziva.“ (10) Jedino Isus može odgovoriti na najdublja pitanja o smislu našega života. Jedini on može dati mir našem nemirnom srcu. Samo Isus može ispuniti našu čežnju za srećom.

5. Slaveći blagdan sv. Mihovila, Crkva nas dakle u čitanjima podsjeća na dvije temeljne sastavnice našega života: osobnu i društvenu. Kao kršćani živimo iz osobnog opredjeljenja za Isusa i njegov put ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Poput Natanaela osjećamo radost i vedrinu susreta s Kristom, pravim Bogom i pravim čovjekom. To nas također učvršćuje i usmjeruje za naše društveno djelovanje. Kao policajci brinemo se za sigurnost, red i mir. Poput sv. Mihovila pozvani smo činiti to hrabro i odlučno, uvijek u službi dobra.

Neka nam Krist Gospodin pošalje svoga Duha Svetoga kako bismo to uvijek mogli ostvariti. Neka sve vas prati zagovor sv. Mihovila u vašoj službi za druge ljude. Amen.

Bilješke:

1) Usp. KKC 328-330.

2) Toma Akvinski, Summa theologica III, 30, 3 ad 3.

3) Usp. Eva Ponzi, L’Arcangelo Michele a Roma. Storia, ideologia, iconografia dal tardo antico al trecento, in: Atti dell’Accademia Nazionale dei Lincei, Memorie, serie 9, vol. 30, Scienze e Lettere, Roma 2012, 14/145.

4) Usp. isto, 150.

5) Usp. KKC 1907.

6) Usp. KKC 1908.

7) KKC 1909.

8) Npr. Justin, Dijalozi, 6, 1.

9) Drugi vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija „Gaudium et spes“, 7. prosinca 1965., 21.

10) Isto, 22.