Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Sv. misa u čast sv. Josipa

Ponedjeljak, 19. 03. 2018.

Vojni ordinarijat. 19. Ožujka, 2018.

Msgr. Jure Bogdan,vojni ordinarij

Poštovani gospodine zapovjedniče,

poštovani i dragi vjernici,

štovatelji sv. Josipa,

Čestitam Vam svima blagdan sv. Josipa, zaštitnika Crkve, zaštitnika Hrvatske domovine.

»Josip, muž njezin, jer je bio pravedan ...«

Od vremena u kojem je živio sv. Josip prošla su skoro dva milenija, dvije tisuće godina. A ipak njegova zvijezda ne tamni, ne zalazi nego još više i jače svijetli svim kršćanima. Nikome nije bila dodijeljena čast i dužnost koju je Bog povjerio svetom Josipu. Razlog tolikog odlikovanja i Božjeg izabranja nalazimo u riječima Sv. pisma: »jer je bio pravedan!«

Na ramena toga čovjeka stavljena je najveća odgovornost. Bog Otac njemu je povjerio svoga Sina, da se za njega očinski brine i skrbi. Josipove su žuljevite ruke Božjem Sinu priređivale svakodnevni kruh. Josip je hranio, branio i štitio Isusov život, koji je već na samom početku bio ugrožen. Kolike li odgovornosti!

Iako nije zapisana nijedna riječ koju su izgovorila njegova usta, biografi njegova Posinka spominju mnogo toga što su mu povjerila anđeoska usta. Na svaku poruku Neba najspremnije odgovara i najtočnije se pokorava volji nebeskog Oca, kojem do kraja života ostaje dosljedno vjeran.

Za Boga je život tog jednostavnog drvodjelca iz Nazareta bio od silnog značenja. Malo je tko poznavao iznimno poslanje njegove obitelji i blago koje je Bog stavio pod njegovu zaštitu da ga brani i spašava. Tek rođenome božanskome Djetetu jedan kralj radi o glavi. Počinio je strašan pomor, masakr mnoštva malene djece, dok je Josip budno bdio nad životom povjerenog mu Djeteta.

Živio je jednostavno i skromno, gotovo nečujno, napustivši ovaj svijet u nazočnosti svojih najdražih. Čekao je gotovo 1500 godina da mu i Crkva iskaže počast koju je zaslužio svojim jedinstvenim životom.

Evanđelja sadrže vrlo jezgrovit tekst, kratki nekrolog napisan njemu u čast: »Bio je čovjek pravedan«, čovjek koji se pred Bogom našao besprijekoran; njegova je životna svetost i čestitost mogla opstati pred samom Svetošću i Pravednošću velikoga Boga.

Kako li lijepo lik tog velikog čovjeka pristaje našem vremenu! Potrebna li uzora našem svijetu i našim muževima, očevima, mladićima, djevojkama i majkama! Kad bi oni pošli u školu sv. Josipa, ne bi li se izmijenilo lice mnogih obitelji i posve promijenilo ozračje koje vlada među supružnicima, u obitelji među roditeljima i djecom!

Za sv. Josipa znamo da je bio radnik. — Život mu je bio ispunjen radom. No Josip taj rad nije smatrao »robijom« na koju je zbog svoje obitelji bio doživotno osuđen nego naprotiv, dragovoljnim služenjem i darivanjem svog očinstva onima koje mu je Bog povjerio. Radio je, znojio se i mučio zbog Isusa i Marije. Zbog toga je njegov rad blagoslovljen i posvećen. On je pretvoren u molitvu, životnu žrtvu koja je Svevišnjem mnogo omilila.

Stojeći danas pred njegovim snažnim radničkim likom, spontano nam se nameće pitanje: Kako mi gledamo na svoj rad i zaposlenje? Jesmo li uvjereni da zarađeni dinar pripada obitelji kojoj nam je Gospodin dodijelio? Je li nam to životni poziv na posvećenje ili na prokletstvo? Mogu li djeca, dok promatraju lik i život svoga oca, lakše zamisliti nebeskog Oca i zavoljeti njegov lik kojeg u molitvama toliko spominju? Ili je možda lik oca radnika i majke radnice potamnjen teškim sjenama propusta i grijeha?

Sv. Josip bio je uzoran muž. — Kad mu je Gospodin preko anđela otkrio jedinstven plan, on ga je prihvatio i ostao vjeran Izabranici, koju mu je Providnost postavila da joj bude potpora i zaštita. Njegova je pravednost u više navrata stavljena na kušnju, ali se i tu Josip pokazao čovjekom duboke vjere i povjerenja, ne samo u Boga nego i u svoju zaručnicu i kasnije ženu. Teško bi se život Božjeg Sina mogao razviti i sačuvati bez skrbi i očinske brige sv. Josipa. Njegovom je svetošću i pravednošću zaštićena i svetost Majke Božje. Marija je upravo po sv. Josipu pošteđena mnogih neugodnosti u koje bi upala zbog propisa Mojsijeva zakona.

Kad bi kojom srećom suvremeni supruzi posjedovali profil sv. Josipa! Zacijelo bi se onda opet otvorila rajska vrata obitelji, u koje bi se povratila sreća i mir. Prebrzo se zaborave vjenčana obećanja o međusobnoj ljubavi i poštovanju “u zdravlju i bolesti “, “u sve dane života”, a možda je i sama vjernost okaljana. Izgubljeno je međusobno povjerenje. Iako supružnici i dalje bivaju vezani zajedničkim obiteljskim obavezama, njihova srca odavno su rastavljena. Potrebno je mnogo dobre volje, molitve i milosti da na licu žene opet zatitra osmijeh sreće i blaženstva, što je zapravo odsjev srca i duše s lica njezina supruga.

Sv. Josip bio je uzoran otac, premda Isusu nije bio biološki otac. — Imao je najveću čast da s nebeskim Ocem podijeli isti naslov. Pred zakonom Josip je slovio kao Isusov otac, kojeg i sam Sin Božji tako susreće i poštiva. Kad se dvanaestogodišnji Isus izgubio u hramu, Marija mu je rekla: »Otac tvoj i ja s bolom smo te tražili«. (Lk 2,48) Koliko je poštovanja sadržano u tim riječima! Marija ga spominje na prvome mjestu. Želi istaknuti njegov položaj u obitelji kojoj je on darovao čitava sebe, sve svoje sposobnosti, sile i cijeli svoj život. Što god je radio, sve je bilo radi Isusa! Pomisao na Nj oduzimala je umor njegovom biću, ulijevala je novu snagu i volju za svakodnevnim darivanjem u krugu njegova doma.

Nije dosta biti dobar radnik i uzoran muž. Čovjek mora u svojoj obitelji biti i dobar otac. Sam je Bog s njime podijelio očinstvo i dosljedno tome obvezao ga da svojim životom opravda zadobiveno povjerenje. Nije lako sačuvati očinstvo neokaljanim. Nije lako pretvoriti životne sile, zdravlje i život u koricu kruha kojim se hrani obitelj. No i tu nam vjera govori: »Što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!« Poput sv. Josipa svaki otac može u svojoj djeci gledati Isusa za kojeg živi, radi i polaže svoj život.

Blaženi papa Pio IX. 8. prosinca 1970. proglasio je sv. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve. Pio XI. u enciklici Divini Redemptoris 19. ožujka 1937. preporučuje sv. Josipa kao model i zaštitnika radnika pred komunizmom. 1. svibnja 1955. papa Pio XII. ustanovljuje blagdan sv. Josipa Radnika. Papa Ivan XXIII. stavio je II. Vatikanski koncil pod nebesku zaštitu sv. Josipa. Papa Franjo 1. svibnja 2013. donio je odredbu po kojoj se u II., III. i IV. euharistijskoj molitvi rimskoga misala obvezno spominje ime sv. Josipa[1].

Hrvatski je sabor prije 331 godine, na zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687., na poticaj zagrebačkog biskupa Martina Borkovića, jednoglasnom odlukom proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva.

Iz raznih papinskih dokumenata možemo izdvojiti više naslova kojim su nazvali sv. Josipa: čisti i vjerni zaručnik Bezgrešne Djevice Marije, poočim jedinorođenoga Sina Božjega, čuvar i otac Božjega Sina, nadglednik, otac zaštitnik, glavar sv. Obitelji, sveti čovjek, pravednik, učitelj, vođa i čuvar Crkve, patrijarh, najmoćniji zaštitnik umirućih itd. Kršćani se mole sv. Josipu za sretnu smrt, tj. za smrt u prijateljstvu s Bogom i u milosti Božjoj.

Sveti Josip primjer je čovjeka koji živi u vjeri. Sav njegov život usmjeren je k Bogu i ima smisao u Bogu. On vjeruje u svoje zvanje i poslanje. Otvoren je prema Bogu, a Bog je ljubav, pa je stoga sveti Josip otvoren i prema čovjeku.

Sveti Josipe, čuvaru Nazaretske obitelji, bdij nad nama i našim obiteljima.Bdij nad našim Vojnim ordinarijatom. »Udijeli svojoj Crkvi da, po njegovu zagovoru, otajstvo spasenja vjerno čuva i vrši sve do dana potpunoga ostvarenja«[2]. Amen.