Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Sveta misa za poginule hrvatske branitelje

Petak, 14. 09. 2018.

Homilija povodom dana hrvatske ratne mornarice,

župna crkva u Pločama, 13. rujna 2018., 17.30 sati

Jure Bogdan, vojni ordinarij

1 Kor 8, 1a-7.10-13; Ps 139, 1a -3.13-14.23-24; Lk 6, 27-38;

Danas 13. rujna, kada Crkva slavi spomen svetog Ivana Zlatoustog, biskupa, nenadmašivog crkvenog propovjednika – „kršćanskog Demostena“ kako su ga neki zvali, Vi slavite Dan Hrvatske ratne mornarice, 27. obljetnicu njenog utemeljenja. Slavlje će trajati do 18. rujna. Posebno svečano bit će ovdje u Pločama, te Makarskoj i Splitu. Dan Hrvatske ratne mornarice koji službeno pada na 18. rujna obilježit će se posvuda gdje je prisutna hrvatska mornarica. Ovogodišnje slavlje povezano je sa svečanim otvaranjem i imenovanjem vojarne 116. brigade Hrvatske vojske, otkrivanjem spomen obilježja hrvatskim braniteljima iz Domovinskoga rata. Poseban je ovo, usudio bih se reći, i povijesni dan, za Hrvatsku ratnu mornaricu, za grad Ploče i za cijelu Južnu Hrvatsku.

U ovome slavlju obilježavate 27. obljetnicu  osnutka, postojanja i djelovanja HRM. To nas podsjeća na one velike i slavne događaje iz hrvatske povijesti od ranog Srednjeg vijeka i pomorske sukobe hrvatskih kneževina a kasnije i hrvatskog kraljevstva s Mlečanima, Arapima i drugim protivnicima…. Dan Hrvatske ratne mornarice slavi se 18. rujna u spomen na taj dan 887. kad je hrvatska flota pod vodstvom kneza Branimira pobijedila Mletačku flotu kod Makarske. Hrvatski pomorci i brodovi sudjelovali su u raznim bitkama i mornaricama tijekom stoljeća sve do naših dana. 

Čestitam Vam ovaj dan, te kao čovjek, vjernik i Vaš biskup, izražavam zahvalnost vašim majkama i očevima, što su Vas rodili, Domovini koja je predmet Vaše ljubavi, dragom Bogu što Vam je dao sposobnost za žrtvu i velike pothvate na kopnu i moru, u ratu i u miru. Tko ste Vi, koja je Vaš uloga u našoj Domovini i koji su zadatci koji su pred Vama, najbolje znadete Vi, autentični potomci velikog početka koji se zbio 1990. godine, kada je ona trebala nastati „ni iz čega“ i postati temelj i jamac jakog vojnog i policijskog ustroja koji će biti sposoban iznijeti teret i zadatak obrane zemlje onda, i očuvanje obranjenoga danas. Vaša povijest svjedoči da ste podarili zemlji više mladih života kojih se posebice u ovoj svetoj misi spominjemo. Vaši ubijeni kolege i uzori time su završili svoju ljubav te su zemlji, moru i kamenu Domovine darovali svu svoju krv i svoje nade, a ranjeni postadoše svjesni količine i vrste ljubavi koju traži Domovina. Jedni i drugi ostavili su nam poruku o idealima za koje se vrijedi boriti ali i ginuti. Ova ostavština toliko je velika i sveta da obvezuje ne samo Hrvatsku ratnu mornaricu, nego i svako ljudsko i političko promišljanje odgovornih ljudi u RH i svih građana RH, tako da nitko ne može uzeti sebi za pravo krasti zemlji njihovu ljubav (manipulirati njome) ili pretvarat ju u bilo kakav interes, a Bože sačuvaj, odnosit se prema njoj kao stvarnosti koja može postati predmet ponižavanja i osporavanja.

Poštovani pripadnici Hrvatske ratne mornarice. U programskoj formaciji Vaših članova kao i svekolike hrvatske vojske dominira sadržaj kojeg bismo mogli sažeti u tri latinske riječi: Patria – Honor – Fortitudo (Domovina – Čast/Ponos, Jakost/Snaga).

Ustvari, ove tri riječi su sažetak naše Himne, „jedine na svijetu, koja veliča ljepote domovine, a ne poziva na borbu ili otpor kao himne koračnice (npr. Marseljeza)“. Nadam se da naša djeca u hrvatskoj školi, već od prvog razreda, učeći Himnu, uče da je riječ o Domovini u kojoj je sve i za koju je sve. Što je i kakva je ta Domovina? Ona je i zemlja i ljudi, ona je i narod i povijest, ona je lijepa (u ljudima i u vrijednostima), u rijekama i u moru (Jadranskome u kojeg se slijeva blagoslovljena voda rijeke Jadro, rijeke koja svjedoči o počecima kršćanskog identiteta hrvatskog naroda). Na ušću te rijeke ćemo u slijedeću subotu i nedjelju u Solinu i Splitu razmišljati o identitetu, te sadašnjpostoi i budućnosti  hrvatskih katoličkih obitelji. Domovina je subjekt, živi sugovornik svojih žitelja. Zato joj se obraćamo kao osobi pred kojom stojimo i govorimo joj da je "lijepa" (podsjećajući ju da je naša Domovina!), da je „junačka“ i četiri puta „mila“: kano nam je „slavna“ (u svojoj povijesti i kulturi, u pothvatima i vrijednostima), da je „jedina“ (nema joj ravna među stvorenim stvarnostima), da je mila kuda nam je „ravna“ (njezina ravnica je za nas kao plodna majka!), i „kuda je planina“ (kao zov na uspone koji proširuju vidike). Ona je „stare slave djedovina“ (od hrvatskog je pamtivijeka i čuva „slavu“ svojih početaka) te joj želimo „da bi vazda sretna bila“! Nakon ovih hvalbenih epiteta, obraćamo joj se s molbom i željom da tijek njezinih rijeka i šum njezinog mora budu vjesnici da „svoj narod Hrvat ljubi“, da bi joj u završnoj strofi rekli kako su prema njoj beskrajne granice naše ljubavi i koliko je ona duboka i zahtjevna. Ona je takva i tolika da se izriče trajanjem sunčeve energije (dok „njive sunce grije“), postojanjem vjetrova (dok „hrašće bura vije“), činjenicom smrti (dok mrtve grobak krije“) i dokle god nas bude (dok nam „živo srce bije“). Druga riječ je „Honor“ (čast i ponos). Korijen ove riječ ima i „onus“ (oneris), što znači „breme“ koje se ne smije napustiti, ali zahtijeva uporan karakter i odnos. „Čast“ – honor, pripada karakternim ljudima, ljudima koji su dostojni da im se kaže „svaka vam čast“, iznimno vrijednima i iznimno velikima. Ovo razmišljanje govori da je Hrvatska ratna mornarica skup ljudi velikog „značaja“ – karaktera, ponosa, takvih stavova koji nadilaze svaku prosječnost kako na području stručnosti, tako i na području čovječnosti. Vi, ovakvi ljudi, pripadnici Hrvatske ratne mornarice, zaslužujete naše divljenje i naš „ponos“, jer sve što imate i što jeste, to je radi Domovine. Riječju „Fortitudo“ (jakost, snaga), Hrvatska ratna mornarica želi izraziti i činjenicu i potrebu Domovine. Činjenica nedavno završenog Domovinskog rata, jasan je govor o potrebi „snage“ i „jakosti“ kako pojedinaca tako i naroda da se Domovina obranila. Tada je bila osobito naglašena potreba obučenosti, organiziranosti i borbene pripremljenosti za koju su trebale jake motivacije. Današnje vrijeme jasno govori o potrebi nove „jakosti“ da bi Domovina, koju ste branili kao majku, voljeli kao zaručnicu i poštivali kao svoje dijete, bila poštivana, čuvana i razvijana. Mnoštvo je „parazita“ i trutova koji ju razaraju iznutra, što je mnogo opasnije nego li napadi izvana: paraziti i trutovi iznutra rastaču nutarnju strukturu tkiva i čine biće ponekad nepopravljivo bolesnim. Domovini danas potrebna je „snaga“ koja se stječe učenjem i vježbom te „jakost“ koja postaje svojstvo izgrađenog karaktera. Što ste zdraviji unutra (u svojim osobama, obiteljima, postrojbama, međuljudskim odnosima, požrtvovnoj ljubavi i odricanju, osjećaju zajedništva, povjerenja u Boga i ljude), to ste veće blago Domovine. U času rađanja i stvaranja države, ni slutiti nismo mogli da će doći povijesni čas u kojem će (u tako teško oslobođenoj zemlji), nedostajati krepost „domoljublja“, ideal „časti“ i stava „jakosti”. Nažalost, ponegdje je ovo jako vidljivo danas. Vi nemojte Domovini uskratiti sebe, kako na razini „snage“ tako i na razini „jakosti“. Vi joj trebate, jer bez Vaše ljubavi bit će manje voljena.

Prije nekoliko dana slavili smo svetog Marka Križevčanina koji je prije 399. godina podnio mučeništvo iz mržnje prema Katoličkoj vjeri. On je kao student dok se pripremao za svećenika boravio u poznatome odgojnom Zavodu „Germanicum-Hungaricum“ u Rimu. Za njega je u dokumentima toga Zavoda zapisano slijedeće: „Marko Križevčanin, student, Hrvat, bistrog uma i kreposti“. Neka Vam dragi pripadnici Hrvatske ratne mornarice ova kvalitetna poruka sv. Marka Križevčanina, sjedinjena s njegovom postojanošću u istini vjere i čovječnosti, pomogne održati živima Patriam (Domovinu) – Honorem (Čast/ponos) i Fortitudinem (Snagu/jakost). Njegova ljubav prema istini jednaka je ljubavi Vaših suboraca prema Domovini: koštala ih je života. To je mjerilo našeg odnosa i pokazatelj kako ljubiti Boga, čovjeka i domovinu. Amen.