Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Svetkovina sv. Mihovila arkanđela,  zaštitnika grada Šibenika

Subota, 29. 09. 2018.

Propovijed msgr. Jure Bogdana, vojnog ordinarija

 u Šibeniku, 29. rujna 2018., 10.00 sati

Dn 7, 9-10.13.14; Otk 12, 7-12a; Iv 1, 47-51

1. Svaki posjetitelj Šibenika ostaje zadivljen bogatom povijesnom i kulturnom baštinom ovoga grada i srdačnošću njegovih stanovnika. Ovu simfoniju mora, kamena i ljudi gradili su kroz mnoga stoljeća toliki naraštaji Šibenčana svojom požrtvovnošću i darovitošću, nadahnuti i nošeni kršćanskom vjerom. O tome nam govori vijenac s isklesanim ljudskim glavama koji krasi katedralu sv. Jakova. To nas također podsjeća da je Crkva sagrađena od živoga kamenja, od muškaraca i žena koji svoje pouzdanje stavljaju u Boga. Kako se danas ne spomenuti sinova i kćeri ovoga grada koji su se isticali svetošću i krepošću? Sveti mučenik Nikola Tavelić, majka Klara Žižić, dobri otac Ante Antić ukras su i ponos grada Šibenika! Kako se ne spomenuti hrabrih i velezaslužnih pastira ove biskupije: Ćirila Banića, Josipa Arnerića, Srećka Badurine i tolikih drugih!

No, ova simfonija mora, kamena i ljudi bila je često ugrožena i napadnuta i u fizičkom i u duhovnom smislu. Petrova lađa, Crkva, mnogo se puta našla u divljim neverama zla i mraka. Upravo tada Bog nije napustio svoj narod, poslao mu je pomoć, tako da možemo uskliknuti sa svetim Petrom: „Sada uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz ruke neprijatelja!“ (usp. Dj 12, 11) U svojim životnim borbama i iskušenjima nismo sami: Bog nam šalje svoje anđele kako bi nam prenijeli Njegovu riječ spasenja, kako bi nas hrabrili, savjetovali, liječili i štitili.

Sveti Augustin o anđelima govori: „Riječ anđeo označuje službu a ne narav. Pitaš kako se zove ta narav? – Duh. Pitaš za službu? - Anđeo. Duh je po onome što jest, anđeo po onome što čini“. U cijelom svome biću anđeli su sluge i vjesnici Božji. Budući da  „neprestano gledaju lice Oca mojega koji je na nebesima“ (Mt 18, 10), oni su moćni „izvršitelji njegovih naredaba, poslušni riječi njegovoj“ (Ps 103,20)[1].

„Kao čisto duhovni stvorovi anđeli imaju razum i volju: oni su osobna i bezimena stvorenja. Po savršenstvu nadilaze sva vidljiva stvorenja. O tome svjedoči sjaj njihove slave“[2].A cjelokupni život Kristovih vjernika uživa moćnu anđeosku pomoć[3]. Već od samog svojega početka pa sve do smrti ljudski je život okružen zaštitom i zagovorom anđela[4]. A kad se opraštamo od svojih pokojnika jedna od posljednjih preporuka njegove duše Bogu je molitva „Pomozite sveci Božji, ususret iziđite anđeli Gospodnji, primite dušu njegovu, ponesite je pred lice Svevišnjega….“[5].

Sveto Pismo govori o različitim vrstama anđela, a osobito ističe arkanđele Mihaela, Gabriela i Rafaela. Tako danas, kao zaštitnika grada Šibenika, slavimo arkanđela Mihaela, -  Mihovila. Inače, sveti Mihovil također je zaštitnik hrvatske policije. Stoga je ovo veliki blagdan i za Vojno-redarstvenu biskupiju u Republici Hrvatskoj.

2. Stari Zavjet spominje svetoga Mihovila kao zaštitnika Božjega naroda (usp. Dn 10, 21; 12, 1), a poslanice Novoga Zavjeta kao anđela Posljednjega suda (usp. 1 Sol 4, 16) odnosno kao onoga koji prati duše u nebo (usp. Jd 9). No, na osobit način o Mihovilu govori Knjiga Otkrivenja, kako čusmo u drugom čitanju. Sveti se Mihovil bori protiv zla, protiv sotone i njegovih slugu. Iz te borbe Božji anđeli izlaze kao pobjednici.

U ranokršćanskoj umjetnosti sveti je Mihovil prikazan kao visoki službenik carskoga dvora, u svečanoj odori, s kopljem u ruci i drugim oznakama vlasti. To ukazuje na njegovu pripadnost nebeskom kraljevstvu ali i na autoritet i vlast koje mu je Bog dao kako bi pomagao i štitio ljude. Stoga je pred njim svako zlo nemoćno i osuđeno na propast.

Sveti Grgur Veliki opisuje Mihovila ovako: „Svaki put kad se nešto čini osobitom snagom, poslan je Mihovil, da se po samom činu i imenu može razumjeti kako nitko ne može učiniti ono što može jedino Bog. (…) Naime, Mihovil znači 'Tko je kao Bog'.“[6]. Zbog toga su se Šibenčani još od davnine stavili pod zaštitu ovog arkanđela. Kod crkve sv. Lovre u Donjem Polju pronađen je kameni ulomak iz IX. stoljeća s imenom svetoga Mihovila, a od srednjega vijeka lik arkanđela Mihovila nalazi se u gradskom grbu i na gradskim pečatima. Prolazeći Šibenikom nailazimo na kameni lik svetoga Mihovila s latinskim natpisom koji na hrvatskom jeziku glasi ovako: „Mene ne štite ni visoke zidine ni more / koje me s obje strane okružuje, / mene čini sigurnim u svako doba / zaštita moga gospodara čiju sliku uklesanu / vidiš u ovom mramoru.“

Ovaj natpis ne spominje Mihovila imenom, nego upućuje na mramornu sliku, i time na osobu koju slika predstavlja i čiju nazočnost možemo iskusiti. Bez ovakvoga osobnog susreta, vjera postaje apstrakcija, umjesto da bude izvor i temelj života.

3. Evanđelje koje danas čusmo govori upravo o osobnom susretu – o susretu Isusa i Natanaela. Nalazimo se u prvom tjednu Isusovoga javnog djelovanja. Evanđelist pripovijeda kako Isus poziva prve učenike. Natanael već je čuo za Isusa, ali pomalo je suzdržan, želi najprije izdaleka, sa strane, vidjeti tko je taj novi učitelj iz maloga mjesta Nazareta. No, Isus mu pristupa izravno, kao da ga već dobro poznaje, i veli mu: „Evo istinitog Izraelca, u kome nema prijevare!“ (Iv 1, 47). Natanael je zbunjen: Odakle ga Isus poznaje? – „Vidjeh te dok si bio pod smokvom“ (Iv 1, 48), odgovara mu Isus. To je objašnjenje sasvim dovoljno za Natanaela da izreče svoju vjeroispovijest: „Učitelju, ti si Sin Božji!“ (Iv 1, 49).

Ovaj kratki razgovor Isusa i Natanaela pokazuje nam da nas Isus poznaje u dušu, On zna što je u našem srcu, koje nas želje pokreću, za čim težimo. Isus je tu, spreman da nas susretne. Jesmo li mi otvoreni susretu s Njime?

Natanael je primjer mladoga čovjeka koji je pun ideala, koji želi ostaviti pozitivan trag u ovome svijetu i dati svoj doprinos ljudskom društvu. I u našoj Domovini ima tolikih Natanaela. Prepoznajemo li ih? Pružamo li im mogućnost i prostora da razviju svoje talente ovdje među nama?

Naša je domovina Hrvatska nakon mnogo stoljeća tuđinske vlasti napokon stekla slobodu i neovisnost zahvaljujući hrabrosti i požrtvovnosti naših hrvatskih branitelja. Šibenik, drevni Krešimirov grad, također je stajao na braniku Domovine i dao svoj dragocjen doprinos hrvatskoj samostalnosti. Stoga nas, kao kršćanske vjernike i građane lijepe naše,  žalosti i boli kada se u našoj Domovini pojavljuje neodgovoran odnos prema nacionalnoj i privatnoj imovini; kada se radnicima uskraćuje zaslužena i pravedna plaća; kada se naše mlade doslovno gura da pokupe stvari i otiđu u strani svijet.

Ne možemo i ne smijemo prepustiti Lijepu Našu onima kojima Domovina nije u srcu nego u džepu. Kao kršćani pozvani smo stvarati i izgrađivati političke, gospodarske, uljudbene i prije svega duhovne uvjete koji su potrebni za život dostojan čovjeka. Svatko u svome zvanju i poslanju! Nitko nije amnestiran od rada na općemu dobru! Potrebni su nam kvalitetno obrazovanje i odgoj za djecu i mlade, (sustavno oplemenjivanje srca, uma, duha, duše i tijela), otvorenost životu, kultura života a ne smrti!, zaštita obitelji, siguran posao i pravedna plaća za radnike. Od svetoga Mihovila možemo naučiti kako se suprotstavljati zlu i strukturama grijeha. Ugledajmo se u vrline ovoga svetog arkanđela: poštenje i čestitost, hrabrost i jakost, promicanje dobra i suzbijanje zla, blagost i susretljivost prema nevoljnima i potrebnima, a otpor i nepotkupljivost u suočavanju sa strukturama zla i grijeha.

4. No, susret Natanaela s Isusom nema samo značenje za društvenu dimenziju života, nego upućuje nas na nešto dublje. Naš život ne iscrpljuje se u profesiji koju smo odabrali. Postoje pitanja koja sežu dublje od gospodarstvenih i političkih problema. Na to nas upućuje Isusova rečenica Natanaelu: „Vidjeh te pod smokvom.“ (Iv 1, 48). Natanael je, sjedeći pod smokvom, u tišini i sabranosti, razmišljao o smislu svoga života. U Bibliji, smokva predstavlja mjesto na kojem se čovjek suočava s istinom o samome sebi (usp. Post 3, 7), ali i mjesto Božjega poziva (usp. Lk 19, 1-10), simbol Obećane zemlje u kojoj teče med i mlijeko (usp. Pnz 8, 8).

Kada Isus izjavljuje da je Natanaela vidio pod smokvom, onda time hoće reći da nas On bolje poznaje od nas samih. Isus znade tko smo i na što smo pozvani. Uzvraćajući Isusov pogled, otvaraju nam se oči za duhovnu stvarnost: „Gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina čovječjega.“ (Iv 1, 51), kaže Isus u današnjem evanđelju. Anđeli su nam znak da nam Isus otvara put u nebo, štoviše Isus Krist jest Put, Istina i Život. Stoga bismo u svjetlu Novoga Zavjeta mogli prevesti ime Mihovil ovako: Tko je kao Isus. Jedino Isus može odgovoriti na najdublja pitanja o smislu našega života. Samo On može nemirne titraje našega srca pretvoriti u simfoniju ljubavi. Zaštita i zagovor arkanđela Mihovila prati nas na putu usklađivanja naše volje s Božjom voljom, naših planova i programa  Božjim naumom spasenja, naših ideja i promišljanja s vječnom istinom Evanđelja.

5. Draga braćo i sestre, stavimo sebe i svoje obitelji, svoj grad Šibenik i domovinu Hrvatsku pod zaštitu svetoga Mihovila. Vjera, ufanje i ljubav neuništiva su snaga u svim životnim izazovima i borbama. Bog nam šalje svetoga Mihovila, anđela mira, da nas izbavi iz ruke neprijatelja. On nas poziva u zajedništvo Crkve gdje iz čista vrela katoličkoga nauka i svetih sakramenata crpimo utjehu, ohrabrenje i snagu za život. Stoga, svi zajedno radosno uskliknimo: „Sveti Mihovile, brani nas u borbi protiv snaga tame i njezinih duhovnih zloća. Priteci u pomoć nama koji smo stvoreni od Boga i otkupljeni uz veliku cijenu da ostanemo vjerni Bogu do kraja“. Amen.