Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Uvođenje u službu vojnog kapelana fra Marka Mede

Četvrtak, 24. 11. 2011.

Nije rijetko čuti pitanje: čemu svećenici u vojsci? Da, svatko ima pravo tražiti odgovore na pitanja koja u sebi nosi. Tako i na ovo pitanje. Istovremeno valja znati da je ustavno pravo svakog čovjeka živjeti i očitovati svoju vjeru, te imati službenike vjere koji će ga upućivati i u nauk, i s njime slaviti otajstva vjere.

Zašto to pravo osporiti našim vojnicima katolicima? I tko to smije činiti u zemlji slobode? Gadno je to kad takvo pitanje postavljaju ljudi koji imaju ne samo iskrivljeni pojam vojnika nego svojim pitanjem otkrivaju određeni stav ljudi prema životu i svijetu, koji je u suprotnosti s većinom ljudi. Vojska nije tu da ubija, kako nedavno netko reče, nego da bude čuvar mira među ljudima, da bude u službi naroda i domovine, da bude jamac dostojanstva i prava čovjeka, skupina i naroda.

U petak 21. listopada ove godine održan je u Vatikanu međunarodni kongres vojnih ordinarijata povodom 25. obljetnice izlaženja papinskog dokumenta „Spirituali militum curae“, koji govori o duhovnoj skrbi među vojnim odnosno policijskim snagama. Vojni nadbiskup Španjolske imao je zapaženo predavanje u kojem je prikazao  kako je vjera trajna povijesna stvarnost i nužno je potrebna za ustroj svakog zdravog i istinski demokratskog društva. Stoga su sve zemlje, koje su se uključile u demokratski sustav vladavine, prihvatile i vjeru kao nezaobilazni faktor u razvoju ljudskog društva. No, da bi se mogao odvijati što kvalitetniji i bolji duhovni rad u vojsci, s njim su povezani i  odgovarajući prostori, a to su bogoštovni prostor te ured za kapelana i njegova pomoćnika. Stvaranje takvih sadržaja ujedno su ogledalo i stvarni pokazatelj jedne zemlje koliko joj je stalo da saživi demokracija u svojoj punini i dosljednosti.

Rekoh, da je ispovijedanje vjere pravo svakog čovjeka pa prema tome i vojnika i redarstvenika. Vjera nije povlastica nikakvog određenog političkog režima. Stoga nas pomalo iznenađuju izjave ljudi, posebno  u predizborno vrijeme, koji, kada je riječ o vjeri, daju naslutiti da će vjernicima, kada dođu na vlast, uskraćivati njihova osnovna ustavna i demokratska prava. Tim svojim izjavama daju do znanja da ne žele prihvatiti istinsku demokraciju, a sebe nazivaju, što je još gore, velikim demokratima. Nisu ni svjesni da takvim svojim držanjem pokazuju da su nasljednici jednoumlja koje je donedavno vladalo u svijetu.

Vojnici vjernici pripadaju posebno organizacijskom obliku Crkve, ljudima koji tvore Crkvu koja živi u posebnim uvjetima života, a to su pripadnici vojno-redarstvenih snaga. Kao što osnivanje jedne biskupije ima za cilj što bolje evangelizirati vjernike tako i osnivanje Vojnih biskupija, odnosno Vojnih ordinarijata, imaju za cilj razviti puninu kršćanskog života.

Crkva ne nalaže ljudima bilo što i ne nudi bilo kakav moralni sustav. Ona nudi ljudima Boga. Ona otvara put prema Bogu. Tako daje ljudima ono što najviše očekuju, što im je najviše potrebno i u čem im može najviše pomoći. Ona to posebno čini po velikom čudu ljubavi koje se uvijek iznova događa. Da je čovjek ugrožen, da ugrožava sebe i svijet, to je očito. Čovjek može biti spašen samo ako se u njegovom srcu razviju moralne sile, sile koje mogu doći iz susreta s Bogom, sile koje pružaju otpor. Utoliko nam je potreban on, drugi, koji nam pomaže da budemo ono što sami ne možemo i potreban nam je Bog Isus Krist koji nas sabire u zajednicu koju nazivamo Crkvom.

Stoga je imao pravo jedan od obnovitelja Europe Robert Schuman koji je rekao: „da treba sve poduzeti da duhovni napredak ide usporedo s materijalnim napretkom“, jer bez moralnih načela vlada nasilje i kriminal, poroci svake vrste, ruše se i raslojavaju ljudi i obitelji. Nije dovoljno promijeniti društveno- politički sustav, zakone i vlast, mora se prije svega mijenjati čovjek osobno i zajednički, u svijesti i praksi, u obitelji i društvu, u međusobnim odnosima i radu i dojučerašnjim navikama.

Ako je cilj Vojnog ordinarijata evangelizirati svijet vojske, odnosno policije, navijestiti im evanđelje i pružiti sredstva spasenja, kao što su sakramenti, njima se omogućuje dublji susret s Isusom Kristom, a to znači veće ostvarivanje svetosti života na koju su svi pozvani snagom krštenja.

Vojnički život kršćanina dovodi se u svezu s prvom i najvećom zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Vojnik kršćanin pozvan je ostvariti svoje poslanje u ljubavi, izvršavajući službu mira u prostoru u kojem živi i djeluje. Zar nismo bili svjedoci mnogih naših vojnika koji su bili spremni dati svoje živote da bi drugi živjeli? Imamo, hvala Bogu, bezbroj takvih primjera.

Kad govorimo o vojniku, odnosno njegovoj ljubavi prema bližnjima, njegova se ljubav često očituje i u mirnodopskim situacijama, prigodom potresa na primjer, poplava, pružanja pomoći izbjeglicama. Među njih se ubrajaju i vojnici u mirovnim zemljama koji obilaze gradove i područja kako se ljudi ne bi međusobno ubijali. Puno je muškaraca i žena u odorama, koji ljube istinu, koji žele promicati mir i zauzimaju se poput pravih Kristovih mučenika u služenju vlastitoj naciji, favorizirajući promicanje temeljenih ljudskih prava naroda. No, da bi to mogli činiti, gotovo su bespomoćni bez snage Božje, koju im nudi Evanđelje, molitveni i sakramentalni život. Zato su osnovani Vojni ordinarijati u svijetu kako bi preko svojih svećenika pružili duhovnu pomoć ljudima kao što su vojnici i policajci.

Ulogu prisutnosti predstavnika Katoličke crkve među vojno-redarstvenim snagama veoma je lijepo rekao mons Monterisi, izaslanik Sv. Stolice prigodom blagoslova zagrade Vojnog ordinarijata, 5. kolovoza 2003. godine: „Glavna je zadaća biskupa i kapelana vojnicima i redarstvenicima katolicima, i njihovim obiteljima, naviještati evanđelje, te pružati kršćansku poruku i milosni dar što ga nude sakramenti“.

Zahvaljujem ocu Provincijalu Trećoredaca na razumijevanju i pomoći koji nam je dao o. Marka. Njemu želim iskrenu dobrodošlicu.

Svaki početak je težak, ali se nadam da će fra Marko rado i s ljubavlju i znalački raditi svoj posao, tim više, što se neko vrijeme i školovao u Rimu za određene teološke discipline. A vi ga primite kao svoga prijatelja koji vam uistinu dolazi otvorena i prijateljskog srca  i želi vam dobro kako bi vam mogao pružiti ono na što je pozvan svaki svećenik, a to znači ponuditi svakom vojniku poruku spasenja koju nam je donio Isus Krist. Amen.