Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Veliki četvrtak, Misa posvete ulja u Vojnom ordinarijatu

Četvrtak, 13. 04. 2017.

Homilija msgr. Jure Bogdana, vojnog ordinarija u RH

Eccellenze, draga braćo u svećeništvu, dragi vjernici

1. „Duh Gospodnji na meni je jer me Gospodin pomaza”.Ove riječi proroka Izaije iz prve današnje poslanice imaju svoje puno ostvarenje - ispunjenje u Isusu. On je jedini svećenik novog i vječnog saveza, jedini Spasitelj i Otkupitelj čovjeka, posrednik između Boga i ljudi. Odredio je da njegovo svećeništvo živi u Crkvi. U prvome redu sav vjernički narod odlikovao je kraljevskim svećeništvom. A “Vjernici, svatko prema svome pozivu, vrše svoje svećeništvo sudjelovanjem u Kristovu svećeničkom, proročkom i kraljevskom poslanju. Oni (Vjernici) su po sakramentima krštenja i potvrde ‘posvećeni da budu (…) sveto svećenstvo”¹.

“Iz ljubavi prema braći (Krist) odabire ljude koji polaganjem ruku postaju dionici njegove svećeničke službe”. Predslovlje sv. Mise posvete ulja jezgrovito ističe vjeru Crkve o biti i ulozi svećeništva. Oni (prezbiteri, svećenici) do konca vremena nastavljaju poslanje što ga je on povjerio apostolima. To je dakle sakramenat apostolske službe i on ima tri stupnja: biskupstvo, prezbiterat i đakonat². Ovi pak “obnavljaju žrtvu spasenja u njegovo ime”, “vjernima priređuju vazmenu gozbu, prednjače ljubavlju, hrane ih njegovom riječju i svetim otajstvima”. Oni, svećenici posvećuju svoj život Bogu i spasu braće. U svome djelovanju nastoje postati slika samoga Krista te postojano svjedočiti ljubav i vjernost Bogu. Tako iz iskustva življene objave u Crkvi ali i programatski zbori Predslovlje ove sv. Mise³.

Svi Kristovi vjernici su dionici kraljevskog svećeništva. A mi biskupi i zaređeni svećenici pomazani smo njegovim Duhom i participiramo na njegovu svećeništvu. Hijerarhijsko svećeništvo biskupa i prezbitera i opće svećeništvo vjernika, premda su u međusobnome odnosu, ostvaruje se kroz razvijanje krsne milosti, život vjere, nade i ljubavi, život po Duhu. Hijerarhijsko svećeništvo je u službi općeg svećeništva. U uskome je međuodnosu i trajnoj povezanosti s razvijanjem krsne milosti kršćana. Ono je jedno od sredstava kojim Krist nastavlja izgrađivati i voditi svoju Crkvu. To je razlog da se ono prenosi posebnim sakramentom, sakramentom sv. Reda⁴.

Kao što su posvuda po svijetu dijecezanski biskupi ujedinjeni u molitvi i Misi posvete ulja sa svojim prezbiterima – svećenicima tako smo i mi koji nemamo svoju stolnu crkvu, ujedinjeni u molitvi s njegovom majkom u našoj kapelici matici – srcu naše Vojne biskupije. Ova kapelica – matica se danas, kao katedrale po svem svijetu, trasformira u Dvoranu posljednje večere - cenakulum, kako bismo mi svećenici sa svojim vjernicima slavili svoj Dies natalis, dan našeg ustanovljenja.

2. Slavlje “Mise posvete ulja” je prvenstveno zahvalnog karaktera za visoko dostojanstvo na koje nas je Gospodin, nevrijedne bez naših zasluga, uzdigao i “osposobio za poslužitelje novog saveza”, kako kaže Pavao u poslanici Korinćanima (2 Kor 3,6). Na prvome mjestu danas je Vaš biskup koji treba zahvaliti Bogu koji mu je dao Vas za svoje suradnike u njegovoj biskupskoj službi u našoj biskupiji. “Prezbiteri, poučava nas Katekizam Katoličke Crkve, mudri suradnici biskupskog reda i njegova pomoć i oruđe, pozvani su da služe Božjem narodu, čine jedan prezbiterij sa svojim biskupom, s različitim dužnostima”⁵. Oni mogu vršiti svoju službu jedino u ovisnosti o biskupu i u jedinstvu s njim. Obećanje poslušnosti koje daju biskupu u trenutku ređenja i biskupov poljubac mira na koncu liturgije ređenja označuju da biskup prezbitere smatra svojim suradnicima, svojim sinovima, svojom braćom i prijateljima, da mu oni za uzvrat duguju ljubav i poslušnost”⁶. Kolike li je duše i ovog Uskrsa ispunila nutarnja radost preko Vas svećenika u sakramentalnoj sv. ispovijedi!?

3. Od Velikog četvrtka prošle godine upoznao sam mnoge darove po kojima Gospodin preko Vas obogaćuje našu Vojnu biskupiju ali i cijelu Crkvu u Hrvata. Obilazeći naše Vojne i policijske kapelanije upoznao sam i Vaše tiho i ponizno svakodnevno samozatajno junaštvo koje s Vama posebice dijele u prvome redu vaši pomoćnici, koje se više voli skrivati pod pojmom dobrodušnosti, dobroćudnosti, dobrohotnosti. Imao sam prigodu upoznati Vašu pastirsku ljubav i gorljivost za Božji narod kojeg Vam je providnost po Crkvi povjerila. Susretao sam i upoznao Vašu upornost u poteškoćama, oskudicama, nerazumijevanjima, ustrajnost u iskušenjima svećeničke službe. Velikome Bogu hvala za darove i karizme u našem prezbiteriju. A za ono što nije bilo tako mi se u intimnosti svoga srca pred Gospodinom, danas kajemo!

4. Dopustite mi draga braćo u Gospodinu Isusu, još jednu misao. Duh Gospodnji koji je nad nama, pomazanje kojim nas je Gospodin posvetio, je Duh radosti i Duh jakosti.

Duh nam je dan da “držimo svoj pogled trajno usredotočen na Isusa.”Abraham, preobražen od jedne teške kušnje, vidje Isusov dan: on “ga vidje i obradova se” kaže evanđelist Ivan (Iv, 8,56). I mi možemo sudjelovati u Abrahamovoj radosti: vidjeti (gledati) dan Gospodnji; onaj dan u kojem se ispunjaju pisma. To je posebice danas i u vazmenome trodnevlju i uopće u pashalnome vremenu, kad unutar naše službe čujemo, kao Ivan Krstitelj, kako odzvanja glas Zaručnika koji pohađa duše “Ta se moja radost upravo ispunila”. (usp. Iv. 3, 29).

Duh koji nam je dan je duh jakosti. „To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas“ (2 Kor. 4,7). Krist je pobijedio svijet i pobjeđuje ga kroz naše svećeničko djelovanje i služenje. Kako naš narod brzo osjeti koji svećenik je Božji čovjek, kojem se može dati povjerenje, kome se može povjeriti i najintimnije sfere vlastite duše. Osjete to i dobro, registriraju i komentiraju,naši vjernici, ali i agnostici pa i oni koji su daleko od crkvenog zajedništva. Pred kreposnim svećenikom nitko ne ostaje ravnodušan.

5. Draga braćo u svećeništvu dopustite mi zaključiti ovo razmišljanje riječima sv. Bonaventure: „nadati se znači letjeti. Tko se nada mora podići glavu, usmjeriti svoje poglede prema visinama, prema visinama naše egzistencije, tj. prema Bogu. Mora podići svoje oči kako bi opažao sve dimenzije stvarnosti. Mora uzdići svoje srce raspoložujući svoje osjećaje za Vrhovnu ljubav i sav njezin odsjaj u svijetu“.

U ovome cenakulumu, u našoj kapelici, vi primate snagu Duha Svetoga koji silazi nad Vas (usp. Dj 1,8) i nastavit ćete biti jaki i ponizni svjedoci ljubavi Kristove. Radost Gospodnja naša je jakost. Neka bude tako. Amen.

_______________________________

[1] Katekizam Katoličke Crkve (KKC), br. 1547.

[2] Katekizam Katoličke Crkve (KKC), br. 1536.

[3] Predslovlje Kristovo svećeništvo i služba svećenika, Veliki četvrtak, Misa posvete ulja.

[4] Katekizam Katoličke Crkve (KKC), br. 1547.

[5] Katekizam Katoličke Crkve (KKC), br. 1566.

[6] Katekizam Katoličke Crkve (KKC), br. 1567.