Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

22. obljetnica 1. bojne “Crne mambe” 2. gbr “Gromovi”

Subota, 11. 05. 2013.

tekst i foto: R. Ćaran

Ratni veterani 2. gardijske brigade „Gromovi“ iz njene 1. pješačke bojne „Crne mambe“, okupljeni u Udrugu Crne mambe, obilježili su u zagrebačkoj Dubravi 22. obljetnicu osnivanja ove postrojbe iz sastava Gromova.  Misno slavlje za poginule hrvatske branitelje u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Granešini služio je vojni kapelan Počasno zaštitne bojne pater Zdravko Barić uz ministriranje bogoslova Vojnog ordinarijata Antonija Mikulića. Nakon svete Mise članovi Udruge održali su prigodno druženje i svečanost, prisjetivši se ratnog puta svoje postrojbe. 

Vojni kapelan Zdravko Barić u homiliji je pozvao na povratak i bliskost Bogu. Na tome putu zahvata Božje ljubavi  potrebna je i molitva. U vazmenom vremenu prisjećamo se temeljne istine naše vjere da je Isus Krist uskrsnuo i da je živ, te da nas ta istina nanovo obnavlja i oživljava.  Isus Krist je uvijek živ i za nas se zauzima, s nama je u sve dane do svršetka svijeta, jer ne može biti daleko od tebe onaj koji je umro za tebe, a Bog je umro za nas. Pater Barić pozvao je na suradnju s Bogom, jer Njegovo djelovanje ovisi o našoj vjeri i molitvi. „Njemu moramo zavapiti, jer blizu je Gospodin onima koji ga zazivaju, oni koji Ga prizivlju iskrena srca“. Potom je ohrabrio branitelje Božjim riječima „ne boj se“, jer smo djeca Božja i kako nam je Isus u današnjem evanđelju rekao: „Ta sam Vas otac ljubi“.

Dalje je naglasio kako smo danas ovdje da se prisjetimo poginulih hrvatskih branitelja. „Sa suzom u oku i ponosom u srcu prisjećamo se i molimo za sve nestale i poginule hrvatske branitelje, pogotovo 1. bojne Crne mambe 2. gardijske brigade Gromova koji su položili svoje živote na oltaru Domovine, koji su ugradili svoje mlade živote u temelje naše Domovine Hrvatske. Danas evo molimo za sve nas, sve vas ovdje sabrane koji ste izgubili svoje najdraže, svoga oca, sina, supruga, brata, suborca, prijatelja. Ti mladi ljudi poginuli su za hrvatski narod, i za hrvatsku grudu koja je natopljena njihovom krvlju, zato moramo voljeti našu Domovinu i poštovati naše branitelje i hrvatski narod“ Potom je vojni kapelan pozvao na slogu i jedinstvo, a kada ne možemo nešto promijeniti, uvijek možemo moliti na što nas poziva i današnje evanđelje.“ Bolje je upaliti malo svjetlo, nego vikati na tamu“. Kad mislimo da ne možemo ništa ostaje molitva.

Pater Zdravko zaključio je homiliju molitvom: „Gospodine blagoslovi nas, blagoslovi prije svega moje srce, moju obitelj i našu Domovinu da nam bude lakše u tome našem duhovnom boju. Neka nam u zalaganju za Domovinu pomogne zagovor naših hrvatskih branitelja, naših vitezova, neka nas prate naši mučenici s neba, jer navik on živi k izgine pošteno“.