Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

22. obljetnica ustrojavanja 9. gb i 7. obljetnice 1. mb “Vukovi”

Petak, 31. 10. 2014.

Svetom misom održanoj u katedrali Navještenja blažene djevice Marije započelo je obilježavanje 22. obljetnice osnutka 9. gardijske brigade „Vukovi“. Obilježavanje je potom nastavljeno u vojarni „Eugen Kvaternik“ gdje  su se okupili brojni uzvanici iz redova aktivnih vojnika, umirovljeni pripadnici postrojbe, članovi obitelji poginulih gardista, izaslanstva lokalnih jedinica samouprave i udruge proistekle iz Domovinskog rata. Položeni su vijenci i zapaljene svijeće podno spomen-obilježja  podignutom u čast 56-orice poginulih pripadnika postrojbe.

Vijenac je u ime predsjednika Republike Hrvatske i načelnika Glavnog stožera OSRH položio načelnik Kopnene vojske general Mato Ostović. Klub veterana 9. gardijske brigade predvodio je predsjednik Milan Franić, u pratni Ivana Čanića-Biće, a slijedila su izaslanstva udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Molitvi za sve poginule hrvatske branitelje predvodio je gospićki župnik mons. Mile Čančar.

Budući je Dan osnutka „Vukova“ ujedno i dan 1. motorizirane bojne „Vukovi“, slijednice ove ratne  postrojbe, priređeno je i svečano postrojavanje i dodjela  promaknuća i nagrada najboljima. Govoreći  o dosezima ratnih postrojbi general Mato Ostović zamolio je mlade naraštaje da nikada ne zaborave  žrtvu koju su hrvatski vojnici  i policajci dali za Domovinu, utirući tako put slobodi i demokraciji koju sada uživamo.

Osnovana kao 6. gardijska brigada HV, ova je postrojba vrlo skoro pokazala svoju kvalitetu, hrabrost i profesionalnost u operaciji „Maslenica“. Potom je ime promijenila u 9. gmbr, ali je lički vuk uvijek bio zaštitni znak ove slavne postrojbe. Uslijedile su mnoge manje  i veće akcije u kojima su „Vukovi“ uvijek pokazivali svoju snagu i  ustrajnost i svima dokazivali kako se nikada neće pomiriti s okupacijom Hrvatske. Tako je bilo i u operaciji „Medački džep“, tako je bilo na Dinari gdje se borila 2. bojna „Termiti“ iz Zadra, tako je u konačnici bilo i  u „Oluji“. Na naše „Vukove“ svi moramo biti ponosni  jer da nije bilo Hrvatske vojske i policije mi danas ne bismo uživali slobodu i demokraciju, zaključio je general-bojnik Mato Ostović.

Propovijed vlč. Ivana Blaževac, vojnog i policijskog kapelana

U jesen 91. kad je agresija jugokomunistička i srpska bila u punom zamahu, proglasili su čak zabranu prodaje oružja Hrvatskoj, embargo na naoružanje. Znali su da je jugokomunistička armija četvrta oružana sila u Europi i računali su s time da ćemo biti poraženi. I ja i moji suborci vjerovali smo u hrvatski narod, vjerovali smo da se politikom pomirbe domovinske i iseljene Hrvatske, s politikom pomirbe svih hrvatskih stališa možemo odoljeti svim silama, da je na našoj strani pravda, da su na našoj strani sva povijesna htijenja i žrtve koje je hrvatski narod dao i da uz Božju pomoć možemo uspjeti ono u što nitko nije vjerovao osim nas koji smo znali da hrvatski narod može izdržati i može naći snage u sebi…

Dr. Franjo Tuđman,
prvi Hrvatski predsjednik, 5. kolovoza 1996.

1. studenog 1992. službeno je formirana 6 gardijska brigada, kasnije preimenovana u 9. gardijsku brigadu, a za zapovjednika je imenovan pukovnik Mirko Norac. Mnogi od Vas koji ste danas došli na ovu Svetu misu ste bili svjedoci svih tih događaja Domovinskog rata, patnje i boli, izbjeglištva, ali i radosti i sreće kada ste Domovini vratili slobodu. Iako sam tih godina bio dijete vrlo dobro se sjećam straha i suza moje obitelji i iščekivanja da se otac vrati sa ratišta. A također se još više sjećam i zajedničke molitve u skloništima gdje sam naučio moliti Očenaš i krunicu, dok smo u zamračenju osluškivali eksplozije neprijateljskih granata. Da bila su to vremena kada je Hrvatski narod vjerovao, kada je Hrvatski vojnik s krunicom u ruci znao da pobjedu jedino može ostvariti uz Božju pomoć. Ta vremena su polako prolazila i mnogi su počeli zaboravljati tko nam je pomogao u najtežim trenutcima. Riječi rimskog satnika koje smo čuli u evanđelju odraz su njegove duboke vjere i želje da Bog u njegovu životu može učini čudo. Svjesni smo svakoga dana i ekonomske krize i siromaštva koje pogađa naš narod, svjedoci smo sve većih podjela ali i zaborava na sve one koji su dali svoje živote za našu slobodu. Kroz postrojbu 9 gbr. u periodu od 1992 – 1996 prošlo je oko 5000 pripadnika od kojih je 56 položilo svoj život, dok je 211 pripadnika ranjeno ili stradalo tijekom domovinskog rata. I pitam se danas gdje su svi ti ljudi, da ih je barem 1000 došlo danas na Sv. Misu za poginule suborce mislim da bi nam bila i premala ova katedrala. Bez duboke vjere ne možemo ništa jer svi naši planovi, životni ciljevi i želje bez Božje snage postaju veliki promašaji. Možemo mi obući hrvatskog vojnika u najbolju opremu, dati mu vrhunsko oružje, pružiti najveću plaću i izvježbati ga kroz tisuće vojnih vježbi ali ako on u sebi nema vjere i Božje snage bit će kao ona sila koja je 1991 godine navalila na Hrvatsku i slomila zube. Rimski satnik je to jako dobro znao i zato je s dubok vjerom molio Isusa. Dragi prijatelji, sjećamo se danas svih poginulih pripadnika iz 9 gardijske brigade ali i svih drugih branitelja koji dali svoje živote, daj nam Gospodine da poput satnika povjerujemo u tvoju milost. Neka se i naše srce ogrije i zasja po Tvojoj riječi.