Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

24. obljetnica pogibije hrvatskih redarstvenika u Strugi Banskoj

Nedjelja, 26. 07. 2015.

U organizaciji Ministarstva unutarnjih poslova i Policijske uprave sisačko-moslavačke danas, 26. srpnja, u pounjskom mjestu Struga Banska obilježena je 24. obljetnica pogibije desetorice hrvatskih policajaca koji su 26. srpnja 1991. godine dali svoje živote u obrani Hrvatske. Molitvu za poginule hrvatske redarstvenike vodio je mons. Juraj Jezerinac.

Bila je ovo prigoda da se polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća obnove sjećanja i podsjeti na tragične događaje koji su se dogodili na ovom području prije 24 godine, kada je srpski agresor započeo niz minobacačkih napada na mjesta Dvorskog Pounja. Braneći mještane i civile, u sukobima sa srpskim ekstremistima, 26. srpnja 1991. godine, na oltar Domovine svoje su živote položila desetorica pripadnika MUP-a RH - dvojica pripadnika PU sisačko-moslavačke: Mile Blažević-Čađo i Mile Pušić te osmorica pripadnika PU zagrebačke: Davor Vukas, Branko Vuk, Ivica Perić, Žarko Gundić, Željko Filipović, Mladen Halapa, Zoran Šaronja i Goran Fadljević.

Napad srpskih ekstremista na Strugu Bansku obilježio je herojski čin hrvatskih policajaca Mile Blaževića-Čađe i prometnog policajca iz Dugog Sela Željka Filipovića, koji su žrtvovali vlastite živote kako bi uništili oklopni kamion na kojem su se nalazila dva protuavionska topa, a ispred kojega se kretao „živi štit“. Mile Blažević-Čađo, koji je tog trena bio na straži u rovu iza zida, izašao je, zagazio na njega, rekao sumještanima u „živom štitu“ da legnu i bacio bombe. U tom trenutku agresor je počeo pucati po njemu, a budući da je bio opasan eksplozivom sve je eksplodiralo. Obojica su poginuli, dok je neprijatelj pretrpio teške gubitke. 

Ovom događaju uz članove obitelji poginulih hrvatskih policajaca, nazočni su bili i zamjenik ministra unutarnjih poslova Evelin Tonković, izaslanik glavnog ravnatelja policije i pomoćnik zapovjednika Zapovjedništva specijalne policije za operativne zadaće Alenko Ribić, načelnik Policijske uprave sisačko-moslavačke Marko Rašić sa suradnicima, izaslanstvo Policijske uprave zagrebačke koje je predvodio zamjenik načelnika Dubravko Teur, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Juraj Jezerinac, župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić i zamjenik načelnika općine Dvor, Franjo Juranović. 

Program su izvođenjem prigodnih pjesama uveličale članice KUD-a „Pounjski pleter“. (mup.hr; portal 53)

Prigodno slovo biskupa Jezerinca kod spomen križa

Mjesto na kojem stojimo sveto je tlo. Na ovom mjestu „slušamo“ zadnje otkucaje srca desetorice pripadnika Ministarstva Unutarnjih Poslova koji su žrtvovali svoje živote, braneći domovinu od osvajača. Oni nam poručuju: Sveto je ovo naše tlo. Ljubimo ga i živimo na njemu.

Svi su oni ostali vjerni zavjetu naših pradjedova, da nećemo napadati tuđu zemlju, da ćemo štititi potlačene, poštivati zakone, braniti narod od osvajača, šireći mir i pravednost.

Kad je bila izvršena agresija na Hrvatsku od strane jugoslavenske odnosno srpsko-crnogorske vojske, hrvatskom narodu i građanima ove zemlje nije drugo preostalo nego se obraniti. Nažalost, mnogi su, braneći Hrvatsku, položili svoje živote. Stoga nas njihova nasilna smrt obavezuje da ne zaboravimo ovu memoriju, kao i sve druge memorije tijekom naše povijesti, a posebno iz vremena jednoumlja kada su mnogi izgubili svoje živote samo zato jer su Hrvati i katolici.

Današnji memorijalni čin spominjanja hrvatskih redarstvenika ovdje u Banskoj Strugi, govori nam o veličini ljudi koji su rekli „stop“ nasilju, žrtvujući svoje živote. Stoga se divimo njihovoj ne samo hrabrosti nego i ljubavi prema Domovini, posebno prema ljudima ovoga kraja. Oni zaslužuju ne samo naše divljenje nego i zahvalnost.

Poginuli redarstvenici govore nam koliko je jaka ljubav ali i naša obveza da gradimo ovu zemlju u slozi i ljubavi. Poznato je da smo kao narod bili u nevoljama složni, a kad tih nevolja nema da se dijelimo. Zašto nam se to događa? To je djelo sotone, koga je Isus prozvao ubojicom čovjeka od početka i mrziteljem Boga i čovjeka. Gdjegod postoji podjela, mržnja, tu je sotona na djelu. Gdjegod postoji zajedništvo, sloga, ljubav tu je Bog na djelu. Stoga bih želio da ove memorije danas urazume, da ne dopustimo bilo kakve podjele, da nas one učine više ljudima. Prebroditi podjele prihvaćanjem istine. Otvorimo se istini. To je i razlog našeg današnjeg okupljanja na mjestu njihove pogibije. Želimo se podsjetiti ne samo njihove ljubavi nego se i pomoliti za pokoj njihovih duša da ih dobri Bog nagradi za njihovu nesebičnu ljubav. Oni nisu branili domovinu, svoje najmilije, ne s osjećajem mržnje i osvete nego iz ljubavi. I kad se na ovo Pounjsko područje godine 1991. okomila mržnja na nedužno stanovništvo, pokazala se okrutnost neprijatelja, ali i hrabrost hrvatskih redarstvenika koji su se uz cijenu vlastitih života suprotstavili agresoru.

Danas im izričemo veliki hvala, posebno poginulima. Ponosni smo na njih, na odvažnost, na hrabrost i dobrotu, na ljubav. Domovina im je bila draža od života. I danas ova Domovina treba tako nesebične muževe i žene, jer se interesom gradi egoizam, a nesebičnošću prostor za druge.

Hvala i roditeljima koji su ih odgajali u duhu ljubavi. Pokoljenja će ih slaviti. A Hrvatska će s vječnom uspomenom na njih živjeti. Živjet će ne samo u našim srcima nego i u Bogu, gdje ni jauka, tuge, boli više nema. Na tu se nakanu danas posebno molimo.