Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

25. obljetnica utemeljenja Vojnog ordinarijata u RH

Nedjelja, 02. 10. 2022.

Povijesni podatci o Vojno redarstvenoj biskupiji

Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj ove godine obilježava 25. obljetnicu utemeljenja. Osnovan je dana 25. travnja 1997. godine dekretom Qui Successimus Zbora za biskupe, nakon uspješno završenih pregovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske te razmjene ratifikacijskih instrumenata. Istoga dana, papa sveti Ivan Pavao II. imenovao je dotadašnjeg ravnatelja dušobrižništva Hrvatske vojske i pomoćnog zagrebačkog biskupa msgr. Jurja Jezerinca prvim vojnim ordinarijem u Republici Hrvatskoj.

Uspostavi Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj prethodila su dva ključna događaja nakon osamostaljenja neovisne Republike Hrvatske. Prvi je bio Domovinski rat u kojem su hrvatski vojnici iskazali svoju duboku vjeru i potrebu za Bogom, Njegovom blizinom i dušobrižničkom skrbi, posebno u kriznim situacijama. Fotografije hrvatskih vojnika s krunicama oko vrata obišle su svijet i postale simbolom pouzdanja i vjernosti hrvatskog naroda Bogu u tim teškim trenutcima.

Drugi je događaj razmjena pisama između prvog predsjednika Republike Hrvatske Dr. Franje Tuđmana i kardinala Kuharića (23. kolovoza i 24. rujna 1991.) u kojima predsjednik Tuđman moli Kardinala da imenuje „...što prije Vrhovnog dušobrižnika Hrvatske vojske, dotično Hrvatskih Obrambenih Snaga“. Kardinal Kuharić nije oklijevao s odgovorom u kojem izvještava da su „hrvatski biskupi zaključili da se imenuje Ravnateljem dušobrižništva vojnika u Republici Hrvatskoj pomoćni biskup zagrebački msgr. Juraj Jezerinac“ koji će 1997. biti imenovan i prvim vojnim ordinarijem u RH.

Apostolskom konstitucijom Spirituali Militum Curae od 21. travnja 1986., zatim dekretom Zbora za biskupe Qui Successimus od 25. travnja 1997., te Ugovorom o dušobrižništvu od 19. travnja 1996., i Bulom o imenovanju prvog vojnog biskupa Venerabili fratri od 25. travnja 1997., stvoreni su pastoralno-pravni uvjeti za strukturalne odrednice identiteta i djelovanja Vojnog ordinarijata unutar Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane Republike Hrvatske, te Policije i Oružanih snaga RH. Vojni ordinarijat postupno je izrastao i ukorjenjivao se u svoju specifičnu crkvenu i društvenu sredinu nastojeći odgovoriti svojem dušobrižničkom poslanju po prisutnosti i djelovanju prezbitera, kao i prikladnim dušobrižničkim programima, duhovnim vježbama, regionalnim, nacionalnim i međunarodnim hodočašćima. Danas Vojni ordinarijat broji 22 vojne i 22 policijske kapelanije u kojima djeluje ukupno 38 kapelana. Sadašnji vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj msgr. Jure Bogdan imenovan je vojnim biskupom 30. studenog 2015. godine.

U svojoj Poslanici povodom 25. obljetnice utemeljenja Vojnog ordinarijata koju je uputio o blagdanu Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta – zaštitnice Vojnog Ordinarijata, msgr. Bogdan je napisao:

„Nije moguće, niti je to ovdje potrebno, nabrajati sve ono što je u proteklih četvrt stoljeća učinjeno u našoj Vojno-redarstvenoj biskupiji. A učinjeno je puno toga. Zahvalni smo Bogu na daru našega prvog biskupa msgr. Jurja Jezerinca koji je Vojni ordinarijat vodio tijekom 19 godina. Zahvalni smo Bogu na svećenicima – vojnim i policijskim kapelanima koji su djelovali i djeluju u Vojnom ordinarijatu i svim vjernicima laicima koji u njemu vrše različite službe. S vjerničkim pijetetom zahvalno se sjećamo onih koji su, bilo kao svećenici bilo kao vjernici laici, živjeli i djelovali sa svima nama, a preselili su se u Božju vječnost. Zahvalni smo Bogu na vama, hrvatskim vojnicima i policajcima koji ste bili i jeste naša prva i temeljna pastoralna briga: da vam navješćujemo Kristovo evanđelje, da s vama i za vas slavimo svete sakramente, da vas i vaše obitelji pratimo molitvom i žrtvom na putu vjere i njezina življenja u našem, vrlo specifičnom načinu koji se u mnogočemu razlikuje od drugih članova Kristove Crkve. A ona se, kako to veli spomenuta apostolska konstitucija „O duhovnoj skrbi za vojnike”, prema dušobrižništvu vojnika oduvijek odnosila s dužnom pozornošću, odgovarajući različitim potrebama. Vojnici predstavljaju posebnu socijalnu skupinu i trebaju, upravo zbog posebnih okolnosti njihova života, konkretan i poseban oblik dušobrižništva. Na tom tragu i s tim nadahnućima utemeljena je, djelovala je naša Vojno-redarstvena biskupija, naš Vojni ordinarijat. Tako, s Božjom pomoći, želimo zakoračiti i u nadolazeće godine. Uvijek s velikom sviješću o važnosti poslanja koje nam je povjerila Crkva, vodeći računa o konkretnim okolnostima u kojima se naša Domovina nalazi, kao i izazovima i problemima pred kojima stoji Europa i sav suvremeni svijet.“

Proslava 25. obljetnice utemeljenja Vojnog ordinarijata u RH

Središnja proslava jubileja Vojnog ordinarijata U RH održana je u nedjelju, 2. listopada 2022. godine u okviru 30. hodočašća Hrvatske vojske, policije, branitelja i vatrogasaca u Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici. Ovo tradicionalno hodočašće započelo je okupljanjem hodočasnika oko 8.00 sati, a vojni i policijski kapelani bili su tijekom cijeloga jutra na raspolaganju hodočasnicima za sakrament svete ispovijedi. Pobožnost Križnoga puta počela je u 8.30 sati. Po postajama Križnoga puta na bistričkoj Kalvariji išli su najviši uzvanici predvođeni vrhbosanskim nadbiskupom metropolitom i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u BiH msgr. Tomom Vukšićem, dok su ostali hodočasnici pratili pobožnost sa zauzetih mjesta u Svetištu.

Svečana proslava 25. obljetnice okupila je brojne pripadnike Hrvatske vojske, policije, hrvatske branitelje i njihove obitelji, predstavnike ratnih vojnih invalida Domovinskog rata, aktivne i umirovljene generale, pripadnike povijesnih postrojbi, pripadnike Ravnateljstva civilne zaštite, hrvatske vatrogasce, djelatnike Ministarstva pravosuđa i Ministarstva financija, članove obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja te mnoge koji su proteklih godina na bilo koji način sudjelovali u radu Vojnog ordinarijata. Zapovjednik 30. hodočašća u Mariju Bistricu bio je brigadni general Ivan Raos, a zamjenik zapovjednika glavni policijski savjetnik Josip Bukvić.

Hodočašću su nazočili izaslanik Predsjednika RH i savjetnik Predsjednika RH za obranu i nacionalnu sigurnost Dragan Lozančić, također iz Ureda Predsjednika posebni savjetnik za veterane Domovinskoga rata Marijan Mareković, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Žarko Tušek, izaslanik predsjednika Vlade RH potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, izaslanik ministra obrane državni tajnik MORH-a Branko Hrg i državni tajnik MORH-a Zdravko Jakop, državna tajnica u MUP-u Irena Petrijevčanin. Izaslanstvo OSRH predvodio je načelnik GS OS RH admiral Robert Hranj, izaslanstvo Ravnateljstva policije glavni ravnatelj policije Nikola Milina, Ravnateljstvo civilne zaštite ravantelj Damir Trut, a izaslanstvo Hrvatske vatrogasne zajednice glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković. Na hodočašću je također sudjelovalo službeno izaslanstvo Bosne i Hercegovine predvođeno zamjenikom ministra obrane BiH Mijom Krešićem, zatim načelnici uprava Glavnog stožera OS RH, zapovjednici grana Hrvatske vojske, načelnici policijskih uprava, predstavnici Zagrebačke županije i Grada Zagreba, Koprivničko-križevačke županije i općine Marija Bistrica, i drugi visoki uzvanici.

Zahvalno euharistijsko slavlje za 25. godina Vojnoga ordinarijata predvodio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj msgr. Giorgio Lingua. U koncelebraciji su bili vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, vojni ordinarij biskup u miru msgr. Juraj Jezerinac, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup msgr. Želimir Puljić, vrhbosanski nadbiskup metropolit i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mgr. Tomo Vukšić, đakovačko-osječki nadbiskup metropolit msgr. Đuro Hranić, riječki nadbiskup koadjutor msgr. Mate Uzinić, zadarski nadbiskup koadjutor msgr. Milan Zgrablić, sisački biskup msgr. Vlado Košić, bjelovarsko-križevački biskup msgr. Vjekoslav Huzjak, krčki biskup msgr. Ivica Petanjak, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, varaždinski biskup msgr. Bože Radoš, kotorski biskup msgr. Ivan Štironja, zagrebački pomoćni biskupi msgr. Ivan Šaško i msgr. Mijo Gorski, đakovačko-osječki pomoćni biskup msgr. Ivan Ćurić. Splitsko-makarsku metropoliju zastupali su kotorski biskup msgr. Ivan Štironja i generalni vikar Splita msgr. Franjo-Frankopan Velić. Naime, biskupi splitske metropolije toga dana sudjelovali su na slavlju svetoga Stjepana u Hvaru. Više drugih biskupa i uzvanika uputili su svoje pismene čestitke.

U koncelebraciji su također bili tajnik Apostolske nuncijature msgr. Alfred Rayan D'Souza, generalni vikar Vojnog ordinarijata don Marko Medo, glavni tajnik HBK preč. Krunoslav Novak, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove p. Dalibor Renić DI, provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda B. Mandića fra Juro Šimić OFM Cap., o. Dario Tokić provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa, biskupski vikar za pastoral MORH-a don Slavko Rajič, biskupski vikar za pastoral MUP-a vlč. Frano Musić, vojni i policijski dekani i kapelani, svećenici drugih biskupija i redovničkih zajednica.

Sveto misno slavlje počelo je u 10.00 sati svečanom ulaznom procesijom kroz prostor Crkve na otvorenom „Blaženi kardinal Alojzije Stepinac“. Na čelu procesije bio je Križ s ranjenim Isusom iz Novog Farkašića, pralik Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnoga Zavjeta, stjegovi Republike Hrvatske, Svete Stolice i Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj te godišnja zavjetna svijeća hrvatskih vojnika, policajaca i hrvatskih branitelja. U svečanoj povorci potom su slijedile zastave hrvatskih branitelja i udruga proizašlih iz Domovinskoga rata, ratne zastave postrojbi iz Domovinskoga rata. U povorci su također bili vojnici iz Petrinjske vojarne koji su iz Petrinje pješice hodočastili Majci Božjoj Bistričkoj. Slijedili su zatim stjegovi Sinjskih alkara i Povijesnih postrojbi Hrvatske vojske: Krapinskih Ilirika, Keglevićeve straže – Kostel iz Pregrade, Samoborske narodne garde, Povijesne postrojbe „Ban Gašpar Alapić“, Gradske straže Bakar, Bjelovarskih graničara – Husara, Ličke pukovnije - Gospić, Hajdučke družine Mijata Tomića iz BiH, Gradske straže Požega, Karlovačke građanske garde, Križevačke djevojačke straže, Društva Poljičana svetoga Jure, Svetonedeljske garde, Turopoljskog banderija, Udruge rapskih samostreličara, Zrinske garde Čakovec, Žumberačkih uskoka, Trenkovih pandura iz Požege, Varaždinske građanske garde i drugih. Zatim su se redali stjegovi djelatnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske: Glavnog stožera Oružanih snaga RH s pristožernim postrojbama, Hrvatske kopnene vojske, Hrvatske ratne mornarice, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, Hrvatskog vojnog učilišta „Doktor Franjo Tuđman“, Zapovjedništva za potporu, Zapovjedništva specijalnih snaga. Slijedio je stijeg Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i stjegovi ustrojbenih cjelina MUP-a: Specijalne policije, Policijske akademije te Državne intervencijske postrojbe Civilne zaštite. Zatim stijeg Ministarstva pravosuđa i Pravosudne policije, stijeg Ministarstva financija te stijeg Hrvatske vatrogasne zajednice. U procesiji je također sudjelovalo izaslanstvo Bosne i Hercegovine u kojemu su bili djelatnici Ministarstva obrane BiH te pripadnici Oružanih snaga BiH.

Misno slavlje uveličao je Orkestar Oružanih snaga RH pod ravnanjem maestra pukovnika Miroslava Vukovojca-Dugana, klapa "Sv. Juraj" Hrvatske ratne mornarice i policijska klapa "Sv. Mihovil".

Na početku svete mise, vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan obratio se okupljenima pozdravnim govorom u kojem je između ostalog rekao:

„Etapa, dionica prijeđena puta u trajanju od četvrt stoljeća, vrijedna je spomena i da se o njoj govori, riječima i izrazima zahvalnosti. Kao «putujuća Crkva, Crkva putnika» («Ecclesia peregrinans») na proputovanju zemaljskom dolinom do konačnoga cilja i proslave na nebesima, s popudbinom vjere, nade i ljubavi, ova je personalna biskupija nastojala visoko držati stijeg i ostati vjerna svojemu poslanju.

Na tome putu, kraće ili duže, izmjenjivali su se predvodnici i suputnici usmjereni prema istome cilju. Mnogi, vjerujemo, počivaju snom pravednih i gledaju slavu Gospodnju. Preuzetno bi i neoprostivo bilo ne spomenuti se velikana srca, vizionara, vrijednih i tihih pregaoca duha i uma u tjeskobnoj borbi za slobodu i samostalnost, od početaka Domovinskoga rata. Osobito smo zahvalni Svetoj Stolici i papi svetomu Ivanu Pavlu II. za priznanje Hrvatske i iskazanu blizinu koja je pokrenula val solidarnosti i međunarodnih priznanja, kao i za utemeljenje Vojnoga ordinarijata prije dvadeset i pet godina.“

Msgr. Bogdan istaknuo je osjećaj zahvalnosti s kojim se ovom prigodom sjećamo svih poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, redarstvenika i vojnika u Domovinskome ratu i preminulih od posljedica rata, kao i svih civilnih žrtava. Također je naglasio važnost uloge koju je, kako u tim teškim vremenima tako i u svom dugogodišnjem služenju, imao prvi vojni ordinarija u Republici Hrvatskoj mons. Juraj Jezerinac.

Pozdravio je zatim sve okupljene biskupe, nadbiskupe, kardinala i metropolite, provincijale, svećenike, redovnike i redovnice, visoke uzvanike, sve predstavnike ministarstava te drugih državnih službi i institucija, vojnike, policajce, branitelje, vatrogasce, hrvatske ratne vojne invalide, njihove obitelji, sve hodočasnike koji su se okupili u Bistričkom svetištu, kao i one koji su ovo slavlje pratili putem medija.

„Tijekom četvrt stoljeća nastojali smo kao vojno-redarstvena biskupija odgovoriti potrebama i izazovima s kojima smo se suočavali u služenju i duhovnoj skrbi koja nam je povjerena. Pokatkada smo, priznajemo, i sami bez jasnih odgovora, nijemi pred patnjama i tjeskobama, ali nikada bez nade i kršćanskoga i ljudskoga suosjećanja i blizine. Želimo nastaviti zajednički hod, dijeleći s vama prijašnje nevolje, trenutne blagoslove i nejasnu budućnost. Svima navješćivati Radosnu vijest i donositi Krista, biti nositelji dobra. Molimo i sve učinimo da kao prepoznatljiv Kristov znak mognemo ostati uporišna točka na koju se uvijek možete osloniti, ispružene ruke koje okupljaju i grle sve željne Božjega milosnog lica i zagrljaja.

Svoju smo vjernost i privrženost Kristu i njegovoj svetoj Crkvi prije desetak dana iskazali i zavjetnim hodočašćem u Rim, osobito radosno dijeleći zajedništvo s rimskim biskupom, papom Franjom na općoj audijenciji na Petrovu trgu. Naša se zahvalnost nastavlja današnjim misnim slavljem koje predslavi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj preuzvišeni gospodin Giorgio Lingua. Vaša Ekselencijo, hvala Vam što ste prihvatili poziv i obradovali nas svojim dolaskom. Pred Vama je rukovet cvijeća iz perivoja svih krajeva lijepe nam i drage domovine Hrvatske – oku i srcu ugodna slika. Jedna smo od najmlađih biskupija u Hrvatskoj, toliko raznovrsna, ali s istim osjećajima i vrijednostima, puna ljubavi i žrtve u službi općega dobra“, zaključio je vojni ordinarij.

Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj msgr. Giorgio Lingua propovijed je započeo riječima: „S velikom radošću i zahvalnošću ove godine obilježavamo srebrni jubilej Vojnog ordinarijata koji je osnovan za dušobrižništvo katoličkih vjernika, pripadnika oružnih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske. Pozdravljam Vojnog ordinarija, kapelane i predstavnike vlasti. I prije uspostave Vojnog ordinarijata, već 30 godina svake godine dolazite podno Marijinih nogu u ovo nacionalno svetište, zahvaliti i izmoliti nove milosti. Lijepo je znati da imamo mamu koja nikada ne zaboravlja svoju djecu i lijepo je sresti zahvalnu djecu koja se ne srame reći Hvala! svojoj mami. (…) Majke sve rade besplatno, od djece nikada ne traže da plate račun, ne očekuju ni Hvala!, a koliko toga čine a da to nitko ne primijeti i ne cijeni! Takva je također i Majka Božja prema nama. Mnogo puta niti ne pomislimo da Ona bdije nad nama, nismo svjesni da nas diskretno prati i štiti.“

Msgr. Lingua naglasio je da majke mnogo toga čine iz osjećaja majčinske dužnosti koju možemo poistovjetiti s ljubavlju te je zaključio: „I vi svoju službu živite kao dužnost, ali siguran sam da mnogi od vas, ako ne i svi, činite to i iz ljubavi. Iz ljubavi prema domovini, iz ljubavi prema zajednici kojoj služite. Lijepo je kad se susretnu dužnost i ljubav.“

Osim iskazivanja zahvalnosti Majci Božjoj za sve što čini iz ljubavi prema nama, msgr. Lingua je istaknuo važnost praštanja: „Jednog mi je dana, sasvim iznenada, što smatram velikom milošću, Gospodin dao da razumijem kako su zahvalnost i praštanje najvažniji u životu. Shvatio sam da kada dođemo pred Vječnog Oca, morat ćemo mu reći Hvala! za sve darove koje smo primili, počevši od dara života, ali ćemo ga zamoliti i za oproštenje za sva zla koja smo, svjesno ili nesvjesno, počinili.“

„Draga braćo i sestre, vaše zanimanje ponekad od vas traži da upotrijebite silu kako bi se poštovao red, obranila domovina, a posebno oni najslabiji. To je vaša dužnost, jer zlo, nažalost, postoji i potreban je netko tko je zadužen da se poštuju pravila. Međutim, dopustite mi da vam kažem, pazite da vašu dužnost uvijek prati ljubav prema svima. Prema onima koje branite, ali i prema onima koje 'morate' uhititi. Često je, naime, kriminalac od kojeg nas morate braniti i sam bio žrtva prije nego što je postao agresor. Mnogo puta je onaj tko se ponaša kao kriminalac, i sam bio zlostavljan, trpio nasilje. To nam govore statistike i nemojte to nikada zaboraviti. Stoga, ne zloupotrebljavajte ovlasti koje su vam dane. Kad god je to moguće, učinite sve da spriječite nered, bdijte, uvjeravajte, budite milosrdni, vodite dijalog. Dobro znamo da je bolje spriječiti nego liječiti“, rekao je msgr. Lingua te se osvrnuo na prvo čitanje iz knjige proroka Habakuka (Hab 1, 2-3; 2, 2-4).

Prorok Habakuk je, pred nasiljem, svađama i bezakonjima koja su nadirala sa svih strana, molio Boga da intervenira, ali mu Bog nije davao odgovora. Molio je i imao je dojam da Bog ne poduzima ništa te je samo mogao konstatirati kako svi umiru, i dobri i loši. Gospodin napokon odgovara Habakuku: Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere (Hab 2, 4).

„Čini nam se da nije baš tako. Vidimo da pravedni završavaju isto kao i nepravedni, vidimo da u ratu ginu nevini i oni koji su krivi, napadnuti i oni koji su agresori. To je ono što mi vidimo, ali za Boga stvari stoje drugačije. On zna što je u srcu svakog čovjeka. On intervenira i uvjerava: Pravednik će živjeti od svoje vjere. Ali pazite, on ne kaže 'pravednik će pobijediti' zbog svoje vjere, nego 'pravednik će živjeti' od svoje vjere. Čak i ako mora umrijeti, on će živjeti. (…) I sam je Isus, pravedan i nevin, bio ubijen! Gospodin ne daje da se 'pobjeđuje', Gospodin daje 'živjeti'. Pravednik će živjeti od svoje vjere. Njegov mogući poraz je trenutačan jer će uskrsnuti, kao što je i Sin Božji uskrsnuo.“

Vraćajući se na temu dužnosti, msgr. Lingua je propovijed završio riječima pape Franje, izrečenima u propovijedi na misnom slavlju u Havani na Kubi, 20. rujna 2015.: „Veličina jednog naroda, veličina jedne nacije, veličina jedne osobe, uvijek se temelji na služenju braći koja su u potrebi (...) Draga braćo i sestre, tko ne živi da bi služio, nije potrebno ni da živi.“

„Samo onaj koji istinski služi, ispunjavajući svoju dužnost iz ljubavi, taj živi punim životom, pa čak i ako se osjeća beskorisnim, jer ne vjeruje da je učinio nešto posebno osim ispunjavanja svoje dužnosti, Gospodin će ga nagraditi i učiniti da zauvijek živi“, zaključio je msgr. Lingua.

Na kraju svete mise predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup msgr. Želimir Puljić uputio je čestitku u ime hrvatskih biskupa. Okupljenima se obratio sljedećim riječima:

„Danas se priključujemo Vama, poštovani članovi hrvatske vojske, policije i branitelja, kao pobožni hodočasnici na ovom zborovanju, kako bismo skupa zahvalili dragoj Gospi za sve što nam je učinila pred brojnim izazovima kroz minula stoljeća. Posebice u danima nedavnog Domovinskog rata. Vjerujući u njezin zagovor nismo se predavali, niti gubili nadu. Okupljali smo se u crkvama i u skloništima, vapili smo i molili, vjerovali i nadali se. S krunicom u ruci i oko vrata borili smo se protiv zla, mržnje i uništavanja. Biskupi i svećenici, redovnice i redovnici, umjetnici i pjesnici, vojska i policija, političari i kulturni djelatnici. Svatko je htio dati svoj obol miru i zaustavljanju rata.

I othrvao se narod, Bogu hvala, upravo zahvaljujući vjeri u Boga i u vlastite snage. Uz Marijinu pomoć, u znaku krunice, mi smo prepoznali pravu snagu i osvojili slobodu. Obranili smo se i preživjeli zahvaljujući čudu solidarnosti naših ljudi u domovini i zemljaka u inozemstvu, kao i običnih ljudi vjernika diljem Domovine i Europe. Okupljeni u nacionalnom Marijinu svetištu pitamo se što bi bila Crkva bez Marije? Bez Marije nade čovječanstva, bez Marije „zore naše“ svagdanje, ljudi bi tonuli u gluhoj noći. Marija, naime, nije „izmišljena utjeha“, već stvarno darovana nada. Ona je zvijezda naše povijesti i ufanje naše budućnosti.

Zbog toga rado hodočastimo u njezina svetišta gdje se pjeva i moli. Jer, ovakve Marijine oaze duhovnosti i kad su suzama oblivene, ozdravljaju dušu čovjeka i donose okrjepu i blagoslov. Stoga, zahvaljujem vojnom Ordinariju, mons. Juri Bogdanu, u ime članova Hrvatske biskupske konferencije, kao i u ime nazočnih biskupa na pozivu da sudjelujemo na ovom zahvalnom hodočašću. Upućujem iskrene čestitke organizatorima ovakvih okupljanja koje

činite već tri desetljeća, kako na nacionalnoj, tako i na međunarodnoj ravni. Okupljeni s vama na ovom zahvalnom hodočašću u našem nacionalnom svetištu, želimo iz sveg srca uputiti pozdrav našoj Gospi „Hrvatskog krsnog zavjeta“ riječima njezine rođakinje Elizabete: „Blagoslovljena si među ženama jer si povjerovala da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina“.

Uz iskreni i srdačan pozdrav našoj nebeskoj Majci, upravljamo joj danas sinovski vapaj i molitvu neka ustane i navrati se u naše obitelji, u naša sela i gradove, onako kako je to učinila svojoj rođakinji Elizabeti. Želimo, naime, čuti njezin pozdrav i osjetiti kako nam donosi Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje. Ovu molitvu i želju izričem riječima dubrovačkog svećenika i pjesnika mons. Mirka Talajića: „Vrati se k nama Djevice čista, ko' zora što nam donosi dan. Vrati nam nadu, vrati nam Krista, u srce naše i u naš stan! Nebo i zemlja pred tobom kleči, sunce nas grije u ovaj čas. Utjeha tvoja dušu nam liječi. Ti si nam, Majko, nada i spas! Gospo „Hrvatskog krsnog zavjeta“ i Gospo Bistrička, moli za nas. Amen“ FOTO: MORH/ T. Brandt i VO