Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

32. nacionalno hodočašće Hrvatske vojske, policije i branitelja u Mariju Bistricu

Nedjelja, 06. 10. 2024.

U nedjelju 6. listopada 2024. godine, održano je 32. nacionalno hodočašće Hrvatske vojske, policije i branitelja u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici. Na hodočašću su sudjelovali katolički vjernici pripadnici Hrvatske vojske i policije, hrvatski branitelji i njihove obitelji, hrvatski vatrogasci, pripadnici Ravnateljstva Civilne zaštite i Hrvatskog Crvenog križa, ratni vojni invalidi Domovinskog rata, članovi obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, pripadnici OS FBiH, pripadnici povijesnih postrojbi, pripadnici Ministarstva pravosuđa i pravosudne policije i Ministarstva financija – Carinske uprave.

Zapovjednik 32. vojnog hodočašća bio je zamjenik zapovjednika Hrvatske kopnene vojske brigadni general Valentin Skroza, a zamjenik zapovjednika bio je pomoćnik zapovjednika Zapovjedništva za intervencije Marko Brtan.

Od visokih uzvanika hodočašću su nazočili izaslanik Predsjednika Republike Hrvatske general bojnik Ivica Olujić, izaslanik Predsjednika Hrvatskog sabora saborski zastupnik Zoran Gregurović, izaslanik Predsjednika Vlade RH i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, potpredsjednik Vlade RH i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, državni tajnik u MORH-u Drago Matanović,glavni ravnatelj policije Nikola Milina, posebni savjetnik ministra obrane Željko Živanović, glavni inspektor obrane general pukovnik Siniša Jurković, državni tajnici u MUP-u Irena Petrijevčanin i Tomislav Bilandžić, glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković, ravnatelj Ravnateljstva Civilne zaštite Damir Trut, izvršni predsjednik Hrvatskog Crvenog Križa Robert Markt, pomoćnik ministra obrane BiH Zoran Šajinović, ravnatelji i načelnici uprava i sektora u Ministarstvu obrane i Glavnom stožeru OS RH, zapovjednici grana Hrvatske vojske, načelnici policijskih uprava, aktivni i umirovljeni generali, visoki časnici, načelnik općine Marija Bistrica, i drugi visoki uzvanici.

Okupljanje hodočasnika započelo je oko 7 sati, a vojni i policijski kapelani bili su tijekom cijeloga jutra na raspolaganju hodočasnicima za sakrament svete ispovijedi. Program hodočašća započeo je pobožnošću Križnoga puta u 8.30 sati. Predvođeni vrhbosanskim nadbiskupom i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u BiH msgr. Tomom Vukšićem po postajama Križnoga puta na bistričkoj Kalvariji išli su najviši uzvanici, predstavnici povijesnih postrojbi, kadeti HVU-a i polaznici Policijske akademije. Molio se križni put koji je pripremio mostarsko-duvanjski u miru msgr. Ratko Perić. Ostali hodočasnici pratili su pobožnost sa zauzetih mjesta u crkvi na otvorenom „Bl. Alojzije Stepinac“.

U 10.00 sati započelo je svečano misno slavlje koje je predvodio vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan. U zajedništvu s njime bili su nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH msgr. Tomo Vukšić, vojni biskup u miru msgr. Juraj Jezerinac, generalni vikar Vojnoga ordinarijata u RH msgr. Marko Medo, generalni vikar Vojnog ordinarijata u BiH msgr. Željko Čuturić, generalni tajnik HBK vlč. Krunoslav Novak, rektor bistričkog Svetišta vlč. Tomica Šestak, provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima fra Miljenko Hontić OFM Conv., provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Milan Ivančević SDB, biskupski vikari za pastoral, vojni i policijski dekani i kapelani, svećenici drugih biskupija.

Sveto misno slavlje započelo je svečanom ulaznom procesijom. Na čelu procesije bio je Križ – Ranjeni Isus iz Novog Farkašića, zatim Pralik Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnoga Zavjeta, stjegovi Republike Hrvatske, Svete Stolice i Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj te godišnja zavjetna svijeća hrvatskih vojnika, policajaca i hrvatskih branitelja. U svečanoj povorci potom su slijedile zastave hrvatskih branitelja i udruga proizašlih iz Domovinskoga rata, ratne zastave postrojbi iz Domovinskoga rata. I ove godine - osamnaesti put za redom u procesiji su sudjelovali vojnici koji su pješice hodočastili iz Petrinjske vojarne do Marije Bistrice. Još tri skupine hodočasnika-pješaka sudjelovalo je u procesiji ove godine: iz Varaždina časnici, dočasnici i vojnici bojne Puma; pripadnici ATJ Lučko te djelatnici Policijske akademije „Prvi hrvatski redarstvenik“ i učenici Policijske škole Josip Jović. Slijedili su iza njih predstavnici Viteškog alkarskog društva iz Sinja i pripadnici Povijesnih postrojbi Hrvatske vojske. Zatim su se redali stjegovi djelatnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske: Glavnog stožera Oružanih snaga RH s pristožernim postrojbama, Hrvatske kopnene vojske, Hrvatske ratne mornarice, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, Hrvatskog vojnog učilišta „Doktor Franjo Tuđman“, Zapovjedništva za potporu, Zapovjedništva specijalnih snaga. Slijedio je stijeg Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i stjegovi ustrojbenih cjelina MUP-a: Specijalne policije, Policijske akademije te Ravnateljstva Civilne zaštite. Zatim stijeg Ministarstva pravosuđa i Pravosudne policije, Ministarstva financija, Hrvatske vatrogasne zajednice i Hrvatskog Crvenog križa. U procesiji je također sudjelovalo izaslanstvo Bosne i Hercegovine u kojemu su bili djelatnici Ministarstva obrane BiH te pripadnici Oružanih snaga BiH.

Na kraju svečane ulazne procesije, zapovjednik hodočašća brigadni general Valentin Skroza i zamjenik zapovjednika Marko Brtan zapalili su godišnju zavjetnu svijeću vojnika, policajaca i branitelja.

Na početku svete mise, biskup Bogdan pozdravio je sve okupljene i podsjetio na poziv pape Franje svim katolicima da se u ponedjeljak 7. listopada posvete molitvi i postu za mir u svijetu te rekao: „Prije nekoliko dana, papa Franjo pozvao je Crkvu da  sutra u ponedjeljak 7. listopada moli za mir u svijetu. On će danas u rimskoj bazilici Svete Marije Velike predmoliti krunicu i uputiti molitvu Kristovoj majci, Kraljici Svete krunice, za mir u svijetu. Naše 32. vojno hodočašće ima svoj početak u teškim danima Domovinskoga rata, i naše združene molitve za mir i prestanak ratnih sukoba i stradanja. Okupljeni oko Gospodnjeg oltara u Bistričkome svetištu, ujedinjeni u istoj vjeri i s istim osjećajima molimo za mir u svijetu. U naše molitve uključimo brojne ljude i obitelji pogođene tragedijom u Bosni i Hercegovini. U ovu euharistijsku žrtvu unosimo i svoje osobne duhovne i tjelesne potrebe. Nedjelja je Dan Gospodnji. Skrušimo se pred Gospodinom. Čista srca pristupimo oltaru Gospodnjem. Pokajmo se za svoje grijehe.”

U propovijedi je Vojni biskup govorio o značenju i važnosti molitve, a na osobit način u životu obitelji: „Poštovani vjernici i hodočasnici, nalazimo se danas na mjestu molitve. Na mjestu gdje su naraštaji prije nas, a njih slijedimo i mi, dolazili s jednim i najvažnijim ciljem: moliti! U današnjem Evanđelju susrećemo Isusa kao molitelja i učitelja molitve. Svima nam je dobro poznato kako je cijeli Isusov život bio protkan molitvom kao dubokim osobnim odnosom s nebeskim Ocem. Početak njegova javnog djelovanja počinje u pustinjskoj osami molitve i posta; izbor dvanaestorice učinjen je nakon povlačenja na molitvu, hod prema drvu križa osnažen je molitvom u Getsemanskom vrtu. Nadalje, Isus moli za nas u svojoj Velikosvećeničkoj molitvi. Bog moli za ljude! On ozdravlja i vraća u život prethodno moleći. Isus bez prestanka moli. Ne samo da Bog moli nego i uči ljude kako valja moliti. Za vrijeme svoga zemaljskog hoda Isus je, mogli bismo reći, otvorio školu molitve svojim apostolima, učenicima, a preko njih i svima nama! Isusova molitva Bogu jest naša radost.“

„Molitva je temelj naših međuljudskih odnosa. Ona je zajednički nazivnik za one tri riječi koje su potrebne za dobar obiteljski život, kako naglašava papa Franjo u svojoj Katehezi na Općoj audijenciji (13. svibnja 2015.): molim, hvala ioprosti. Stoga i poznajemo molitvu kao prosidbenu kada nešto molimo za sebe ili drugoga, kao hvalbenu dok zahvaljujem za primljene milosti i uslišane želje srca te oprosnu kada izričem svoje kajanje za učinjeno zlo i propušteno dobro. I kao što se u obitelji u našim naravnim odnosima isprepliću tri riječi: molim – hvala – oprosti tako se i u molitvi pred licem Božjim uzdiže molitveni troplet naše prošnje, zahvaljivanja i kajanja. Taj troplet nalazimo u mnogim simbolima naše hrvatske kulture i naših nacionalnih obilježja. Naš narod je oduvijek znao pod čijim znakom, pod čijom zastavom treba u svome životu hoditi: Zastavom Krista uskrsnuloga koji nas je svojim križem i uskrsnućem preporodio na novi život, život koji treba njegovati, čuvati i braniti od začeća do prirodne smrti. Naš hrvatski vojnik, policajac, branitelj,  vatrogasac, to zna i zato smo tu da Bogu po Mariji uputimo svoje prošnje i zahvale kajući se za svoje nedosljednosti u življenju svoje vjere.“

Biskup Bogdan potom je istaknuo primjer roditelja Ivana Pavla II. u kojima je sveti papa vidio prvi duhovni uzor: „O svome osobnom iskustvu, iskustvu vlastite zagledanosti u svoje roditelje, lijepo nam je svjedočanstvo ostavio papa sv. Ivan Pavao II. Majka svetoga Ivana Pavla II. zvala se Emilija Kaczorowska. Njegov otac, imenom Karol, bio je profesionalni vojnik… Bračni par Wojtyła posvetio se Djevici Mariji tijekom trudnoće budućega pape, kada su odbili liječnikov savjet za pobačaj kako bi zaštitili Emilijino već bolesno srce. Emilijina primalja ostavila nam je pisano svjedočenje da je tijekom porođaja majka budućega pape željela otvoriti prozore. Nije bilo riječ o svježemu zraku, već o tome da se u tome trenutku iz obližnje crkve čulo pjevanje marijanskih litanija. 'Želim da prva stvar koju moje dijete čuje bude himna Gospi', objasnila je Emilija primalji. Budući Papa u dobi od osam godina izgubio je majku. Umrla je 13. travnja 1929. Ostao je sam sa svojim ocem. Nakon Emilijine smrti, njegov otac povjerio je svoga mladog sina Gospi od Kalwarije, rekavši dječaku pred Gospinom likom: 'Od danas će ona biti tvoja majka.' Papa Ivan Pavao II. često će se kasnije prisjećati: 'Godine mog djetinjstva i mladosti prvenstveno su povezane s likom moga oca.' Bio je on vojnik, rođen 1879., koji je godine 1900. započeo vojnu službu u Wadowicama. Nakon godine, kao desetnik, bio je upućen u Lavov u pješačku kadetsku školu. Godine 1903. svršio je vojnu službu u činu narednika i mogao se vratiti kući. Međutim, odlučio je ostati u vojsci kao profesionalni vojnik te je služio kao dočasnik u Wadowicama i Krakovu. Preminuo je 1941., u 63. godini života, od zatajenja srca. Pokopan je pored svoje supruge... Otac mladoga Karola bio je svojemu sinu uzor života neprestane molitve. Ivan Pavao II. nazvao je taj primjer svoga oca svojim 'prvim kućnim sjemeništem'Dana 7. svibnja 2020. godine otvorena je kauza za proglašenje svetima roditelja pape svetoga Ivana Pavla II. – Karola Wojtyle starijega i Emilije Kaczorowske.“

Vojni ordinarij je na završetku propovijedi pozvao kršćanske roditelje da zajedno mole u svojim domovima, kao obitelj, jer to je temelj ne samo njihova kućanstva nego i hrvatske budućnosti: „Na kršćanskim roditeljima je zadaća da svoju djecu nauče moliti, dajući im svojim primjerom, riječju i djelima sigurno sredstvo u borbi protiv napasti i zamamnosti lažnih proroka koji obećavaju lagodan život i sreću. U školi molitve koja počinje u obitelji čovjek stječe ispravnu sliku o sebi, raste u svojemu identitetu djeteta Božjega, uči razlučivati duhove u svjetlu evanđelja i stječe sposobnosti za život u slobodi. Čovjek molitve je poput 'kuće sagrađene na stijeni'…ukorijenjen je u Božjoj Riječi. Nije stoga neobično što su hrvatski biskupi na čelu sa zagrebačkim nadbiskupom Franjom Kuharićem i papinim izaslanikom, kardinalom Franjom Šeperom, za jubilarnu Branimirovu godinu, 2. rujna 1979., uzeli geslo: 'Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu' kada je istaknut i Hrvatski zavjetni križ kao znak naše ukorijenjenosti u vjeri u Isusa Krista, znak  našega krsnog saveza s Bogom i naše vjernosti Katoličkoj crkvi.  I danas katolik u Hrvatskoj staje pod stijeg Isusa Krista i preuzima odgovornost za svoju budućnost, budućnost svoga naroda, Domovine, obitelji. Današnji očevi i majke pozvani su stati na prvu crtu obrane obiteljskih vrijednosti, kao što su i vojnikinje i vojnici u pravo vrijeme stali u obranu Domovine. To nije moguće bez ustrajne molitve u obitelji gdje će djeca učiti od svojih roditelja kako se moli, gdje će učiti kako živjeti kao kćeri i sinovi svoga nebeskog Oca. Na početku nove školske, akademske, katehetske, pastoralne i vjeronaučne godine treba naglasiti kako je najbolji način prenošenja vjere kada se djecu i mlade nauči samo jedno: znati moliti! To je najveći uspjeh svih naših nastojanja u prenošenju vjere i ako se ustrajno budemo trudili oko njegova ostvarenja, mi i naši najbliži, nema straha za budućnost našega naroda i naše Domovine! Neka nam u tome našem nastojanju pomogne moćni zagovor Presvete Bogorodice Djevice Marije, Kraljice svete krunice,  u čije Bezgrješno Srce polažemo ovu svoju odluku. 'Najvjernija odvjetnice na braniku stoj. Čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom.' Amen.“

Liturgijsko pjevanje predvodile su klape Hrvatske ratne mornarice „Sv. Juraj“ i policijska klapa „Sv. Mihovil“, uz sviranje  Orkestra Oružanih snaga RH pod ravnanjem zapovjednika dirigenta bojnika Ivana Kšeneka. Orgulje je svirao Dubravko Ćepulić Polgar. FOTO: MORH/ T. Brandt