Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

7. Hodočašće pripadnika Hrvatske kopnene vojske na Udbinu

Četvrtak, 08. 09. 2022.

U četvrtak 8. rujna 2022., na blagdan rođenja Blažene Djevice Marije održano je 7. vojno hodočašće pripadnika HKoV na Udbinu. Geslo ovogodišnjeg hodočašća bilo je „On je MIR!“ (Mih 5,4)

U sklopu hodočašća održana je najprije pobožnost križnoga puta na kojem su po postajama Križ i zavjetnu svijeću nosili zapovjednici i prvi dočasnici postrojbi Hrvatske kopnene vojske, a potom su hodočasnici imali prigodu pristupiti sakramentu svete ispovijedi.

Sveto misno slavlje u crkvi Hrvatskih mučenika na Udbini predvodio je vojni ordinarij u RH Jure Bogdan. U koncelebraciji s biskupom bili su generalni vikar Vojnog ordinarijata don Marko Medo, vojni dekan, vojni kapelani i svećenici Gospićko-senjske biskupije. Na hodočašću su sudjelovali pripadnici Zapovjedništva i postrojbi Hrvatske kopnene vojske, predvođeni zapovjednikom Hrvatske kopnene vojske, general-pukovnikom Borisom Šerićem. Zapovjednik 7. granskog hodočašća Hrvatske kopnene vojske bio je brigadir Marin Kostelac iz Odjela G-7 Zapovjedništva HKoV. Pjevanje je predvodila klapa Hrvatske ratne mornarice „Sv. Juraj”.

U propovijedi je biskup Bogdan istaknuo otajstveni značaj Marijinoga rođenja u Božjem spasenjskom naumu, koje nam se objavljuje upravo u tekstu rodoslovlja u navještenom Evanđelju (Mt 1, 1-16.18-23). Citiravši riječi vijetnamskog kardinala François Xavier Nguyen van Thuana „Po rodoslovlju postajemo svjesni da pripadamo povijesti koja je veća od nas te tako istinitije shvaćamo smisao naše vlastite povijesti“, biskup je rekao:

„Kao Hrvati katolici rado ističemo svoju četrnaest stoljetnu pripadnost kršćanskoj vjeri, povezanost s Apostolskom Stolicom u Rimu i vjernost Katoličkoj Crkvi. Rado ističemo da je radosna vijest Evanđelja od prvih stoljeća, od samog početka kršćanstva naviještana i krvlju svjedočena u našim krajevima, u našoj hrvatskoj Domovini. Zadivljeni smo svjedočanstvom vijetnamskih katolika o veličini dara svetoga krštenja: oni s ljubavlju čuvaju i pamte sva imena svojih predaka počevši od prvoga pokrštavanja! Ovo je trenutak i za vlastiti ispit savjesti: Koliko cijenimo milosni dar krštenja? Koliko smo stvarno zahvalni onima koji su nam predali – posredovali vjeru, našim roditeljima, djedovima i bakama? Našim vjeroučiteljima, našim duhovnim pastirima? S kojim osjećajima razmišljamo o svome krštenju, o krštenju vlastite djece, naših bližnjih? S krštenjem, nešto bitno i prevažno dogodilo se u životu svakoga čovjeka, pojedinca, obitelji, naroda. Mnogovrsna rodoslovlja, ono osobno obiteljsko, ono nacionalno, a osobito ono evanđeosko rodoslovlje pokazuju nam da naši životi nisu besmislen ishod pukoga slučaja, nego da imaju vrijednost i smisao jer su dio Božjega nauma spasenja. Rodoslovlje Isusa Krista ujedinjuje Stari i Novi Zavjet u jedinstvenu povijest spasenja. Štoviše, ono nam objavljuje otajstvo Božjega milosrđa koje svoju puninu dostiže u Isusu Kristu, rođenom od Djevice Marije.“

„Rodoslovlje Isusa Krista ponajviše je popis grešnika i grješnica, podsjetnik skoro neprekinutoga niza ljudskih mana i grijeha. No, ipak, „gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost“ (Rim 5, 20), kako kaže sveti Pavao. Posljednji na popisu jest Josip, muž Marije, čovjek pravedan, a zatim dolazi preobilje milosti, Marijin sin, čovjek savršen, Isus koji se zove Krist. Dakle, Marijino ime u rodoslovlju znak je preokreta i novoga početka. Po njoj dolazi Onaj koji će uzeti na se grijehe svih ljudskih naraštaja, i onih prošlih i onih budućih. Marija spada u niz ljudi koji su omogućili dolazak Spasitelja svijetu. Zbog toga slavimo njezin rođendan. Njezina je veličina i uzvišenost u njezinoj povezanosti s Kristom. I mi nastavljamo njezino djelo svojim rođenjem ako surađujemo na ostvarenju punine otajstva Kristova u svome vremenu”, naglasio je vojni ordinarij i zaključio:

„Naši životni problemi i izazovi mogu nam se često činiti nerješivima i preteškima. U napasti smo da otpišemo sve, i sebe i druge, i da se povučemo i zatvorimo u ispunjavanje vlastitih, sebičnih prohtjeva. No, taj bijeg od sebe i od drugih još više nas uvlači u vrtlog besmisla. Blagdan Marijinoga rođenja blagdan je nade. Prošlost, sadašnjost i budućnost u Božjim su rukama. Bog nas uvijek iznova iznenađuje, ulazi u naš život i pokazuje da nam je uvijek blizak. On može pisati ravno i po krivim crtama našega životnog puta. On nas drži i vodi u zajedništvu jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve. Po Blaženoj Djevici Mariji, Maloj Gospi, pristupimo ovom vrelu milosti kako bismo i mi mogli klicati: Veliča duša moja Gospodina.“ FOTO: HKoV