Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Aržano: misa zadušnica za poginulog Josipa Jovića

Petak, 30. 03. 2012.

U Aržanu je jutros, 30. ožujka 2012.godine  počelo obilježavanje 21. obljetnice pogibije hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića, prve žrtve Domovinskog rata. Nakon posjeta obitelji Jović, na mjesnom groblju u Aržanu zapaljene su svijeće i položeni vijenci na grobu Josipa Jovića. Vijence su položili i svijeće zapalili članovi obitelji Jović, izaslanik MUP-a,načelnik PU S-D Ivica Tolušić,  predstavnici regionalne i lokalne vlasti, odnosno županije, te brojni gradonačelnici gradova i načelnici općina Splitsko-dalmatinske županije, predstavnici Udruga proizišlih iz Domovinskog rata te brojni građani. Molitvu na grobu pokojnog Josipa Jovića, kao i Misu u koncelebraciji s aržanskim župnikom don Antom Čipčićem te brojnim svećenicima, predvodio je generalni vikar Vojnog ordinarijata o. Jakov Mamić. 

Na svečanoj akademiji održanoj  u osnovnoj školi nazočnima se obratio  župnik don Ante Čipčić,  dožupan Luka Brčić  te načelnik PU S-D  Ivica Tolušić.

Homilija prof. dr. sc. Jakova Mamića

Predraga braćo i sestre, mama i rodbino našeg brata Josipa: „Užas odasvud…Prijavite,…Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad…“. Tako prorok Jeremija vidi osjećaj i stanje pravednika, čovjeka izložena mržnji i nasilju. No, nije taj osjećaj koji prevladava u pravedniku. Pravednik ima jaki oslonac prijateljstva s Bogom kojeg naziva „snažnim junakom“ i njemu „povjerava parnicu svoju“. On će učiniti da mrzitelji „posrnu“ i „ne nadvladaju“. Dapače, „postidjet će se…jer neće uspjeti“.

Ova se Božja riječ, izgovorena po proroku Jeremiji, obistinila na Josipu Joviću, mladiću i redarstveniku, prvom poginulom branitelju Domovinskog rata Republike Hrvatske. Njegova nada je bila sloboda i život pun obećanja. Njegov oslonac je uvjerenje da ga nemaju zašto ubiti. Njegova sigurnost je oslanjanje na Bogu kojemu „povjerava parnicu svoju“. Držao je da je, barem On – Bog, na strani pravednika. Vjerojatno sve je teklo tako brzo i iznenada da nije imao vremena razabrati ni što se događa ni kako razumjeti hitac koji ga je usmrtio. Nije imao vremena razumjeti gdje se u svemu krije onaj Bog kojemu je „povjerio parnicu svoju“.

Ali, braćo i sestre, mjerila naša su varljiva i „Božji putovi nisu naši putovi“ poručuje Gospodin. Razumjeti ulogu Boga u smrti Josipa Jovića ne možemo ako nismo kadri razumjeti smrt Sina Božjega, Isusa Krista koji, po apostolu Pavlu reče da „dopunjujemo ono što nedostaje patnjama Kristovim“. Isus nevini, predan je u smrt da bi svijet bio slobodan. Od moći zla, pa i smrti, jača je jedino snaga ljubavi i jedino ona može zlo usmrtiti. Da se Sin Božji opirao zahtjevu ljubavi, mi ljudi još ne bi imali Spasitelja. Da se Josip Jović usprotivio odlasku na uspostavu mira, njegova smrt ne bi imala okus smrti Sina Božjega. Zato su ove smrti svete i dostojne našega poštovanja i štovanja. Njihova poveznica je snaga ljubavi kojom su nadahnute i istinsko dobro čovjeka i naroda kojim su prožete. Njihovo ime je ljubav koja je nikla na njihovoj nesebičnosti. A nada i vjera u mir učinila je prvi korak hoda u nju.

Mladi je Josip, pun nade i u ozračju Uskrsa, 31. ožujka 1991 godine, došao na Plitvice da zajedno s kolegama vrati ukradeni mir tom dijelu hrvatske zemlje.

Uskrs i mir, a događa se smrt.Čovjek u službi mira doživljava smrt. Takva je sudbina pravednika. Takva je naša povijest. Daleko od toga da smo bezgrešni i da i mi nismo, kao pojedinci u narodu, prouzročili duboku bol nekim ljudima i obiteljima. Čini se, ipak, da naša povijest govori da nismo tuđe otimali, a još manje da bismo otimajući ubijali.

Braćo i sestre, ostanimo na crti onog najboljega iz svoje povijesti. Ostanimo na crti velikana svoga naroda koji su slijedeći tragove vjere i domoljublja ulagali sebe da bi našli prostor za druge. Ostanimo na tragu onih ljudi iz svoje povijesti koji su znali trpjeti zbog istine o Bogu i čovjeku, a među njima nisu samo svećenici i biskupi, nego ogromna povorka jednostavnih ljudi i ovoga blagoslovljenog kraja.

U vremenu u kojem se kradu svetinje naše povijesti, uništavaju hramovi srca i obitelji, pustoši budućnost i stvaraju prazna ognjišta, znajmo prepoznati gdje je život i što nam je činiti da ga bude. Smrt mladića Josipa Jovića neće biti uzaludna ako na pragovima naših kuća i na krsnim studencima čujemo plač djeteta; ako nam starci odlaze puni nade i smireni, jer za njima ostaje život; ako nam se majke s poštovanjem odnose prema začetom čedu svoje utrobe; ako nam svećenici i redovnici budu posrednici svetoga; ako nam političari budu ljudi od čije će mudrosti i poštenja narod živjeti; ako nam škole budu mjesta izrastanja suvremenog čovjeka punog odgovornost za sebe i ljude oko sebe.

Neka nam ova sveta misa, spomen Isusove muke, smrti i uskrsnuća, pomogne razumjeti sve što se s nama događa, a ne razumijemo. Neka nam pomogne razumjeti i dar smrti redarstvenika Josipa Jovića. Neka ova smrt bude opomena svima da je hrvatska zemlja nastala na prolivenoj krvi mnogih i da nikome nije ponuđena kao tržišno blago probitka i politikanstva.

Molimo Gospodina da nas odgoji kako bismo bili odgovorni graditelji Crkve i Domovine.

U ime Vojnog ordinarija msgr. Jurja Jezerinca te u svoje ime, želim vam SRETAN USKRS! Neka vam Veliki tjedan bude vrijeme vaše duhovne promjene. Neka se u vašim srcima nastani mir, a ognjišta vaša neka se ispune nadom. Neka uskrsli Isus oslobodi mlade od straha i ovisnosti, a starce od umora i beznađa. Neka roditelje obdari strpljivošću, mudrošću i ljubavlju. Amen.