Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Biskup Jezerinac na misi uz 25. obljetnicu “Tigrova”

Srijeda, 04. 11. 2015.

U povodu 25. obljetnice osnivanja Jedinice za posebne namjene MUP-a Rakitje i 1. gardijske brigade "Tigrovi", vojni biskup Juraj Jezerinac predvodio je u srijedu 4. studenoga večernju misu za sve žive, poginule, nestale i umrle članove te postrojbe. Suslavili su vojni kapelani Vlado Mandura i o. Zoran Vujičić te rektor katedrale preč. Josip Kuhtić. Uvodeći u misno slavlje, biskup je u punoj katedrali pozdravio okupljene vjernike, članove "Tigrova" i njihove zapovjednike, te im čestitao obljetnicu, iskazavši radost što ih može pozdraviti u zagrebačkoj prvostolnici, "majci Crkve Zagrebačke nadbiskupije". Istaknuo je da se u toj misi prisjećaju 367 poginulih, šestero nestalih te svih živih i umrlih "Tigrova".

Homilija biskupa Jezerinca

Poštovana braćo svećenici, dragi vjernici. Prigodom 25. obljetnice „Tigrova“, koji su udarali temelje humanosti i hrabrosti suvremene države Hrvatske, želimo biti zahvalni Bogu za svoju prošlost; biti u molitvi za svoju sadašnjost; i stajati u živoj nadi za svoju budućnost. Na mjestu smo koje je obilježeno molitvom mnogih pastira i vjernika u povijesti. Ovdje su se nudile razborite misli i upute za život pojedinaca i naroda. Ovdje je cjelovito sagledavana povijest naše Crkve i Domovine. Ovdje su govorili i svjedočili ljudi neupitne svetosti, velikani naše novije povijesti a nama svima poznati bl. Alojzije Stepinac i blagopokojni Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić.

U ovoj prvostolnici podizali su ruke Bogu i blaženoj Djevici Mariji oni umorni i shrvani od nevolja života kao i oni koje je povijest jako kušala u vjeri, moralu, savjesti i dostojanstvu. Svi su oni ovdje slušali muku Crkve i naroda, bodrili i učvršćivali vjeru naroda i čuvali nadu Crkve za narod.

Dragi „Tigrovi“! Vaš je „moto“: „Prvi u ratu – Prvi u miru – Jednom tigar – Uvijek tigar“, jasno govori da ste izabrali naziv „tigrovi“ zbog lukavih i snažnih načina snalaženja ovih stvorenja. Bog im je dao te kvalitete da bi opstali kao vrsta. I vaša misao vodilja bila je boriti se da opstane hrvatski narod, zemlja i država. Svoju sposobnost, mudrost, međusobnu solidarnost, umijeće i snagu položili ste u temelje OS RH. Zato ste Vi kolijevka koja i danas njeguje i čuva život. Bili ste presudni u početcima, u bitkama za slobodu Domovine, a danas ste „škola“ autentične povijesti izrastanja i oblikovanja države Hrvatske. Pokazali ste da zemlja koja ima ljude ispunjene samopouzdanjem, ljubavlju, smislom za žrtvu i osloncem na Boga neće ostati bez nade.

Već prva žrtva Domovinskog rata, ubijeni naš Josip Jović, jasno je progovorila da neće ostati sama, nego je prethodnica ogromne kolone domoljuba. Za njim je u smrt pošlo još 365 vaših boraca, a u patnji je ostalo 1711 ranjenika. U toj „kalvariji Domovine“ snažno se osjetila nečovječnost zlih ljudi poglavito u pogibijama kao i u zatočeničkim logorima u kojima je boravio 201 vaš pripadnik, a vjerujem da još uvijek tragate za nestalim svojim kolegama. Neka vječni mir obuzme sve pokojne branitelje!

Braćo i sestre! Navedene brojke su ljudi. Oni, mrtvi, ranjeni i nestali poručuju da je sloboda dragocjeni biser kojeg smo kao narod skupo platili.

Dragi „Tigrovi“! Svakom odgovornom građaninu ove zemlje trebalo bi biti jasno da svođenje Domovinskog rata na „građanski rat“, na „podijeljenu odgovornost agresora i žrtve“ te zaključivati kako je bilo „besmisleno uložiti tolike živote u nastanak države Hrvatske“ spada u veliku građansku nekulturu, u novu političku agresiju, u domovinsku neodgovornost. Iznad svega to je laž smišljena za obmanu i otupljivanje javnog osjećaja i mnijenja o značenju Domovinskog rata. U tim glavama vlada pomutnja i riječ je o ljudima koji hrvatskom narodu nikada nisu željeli dobro niti su za njegovu dobrobit radili.

Zahvaljujući upravo ondašnjoj vašoj neposrednoj izloženosti smrti i današnjoj toleranciji, ti ljudi danas nesmetano žive, govore, a ponegdje obnašaju i javnu odgovornost. Pravednost, ma kako mala bila, ne dopušta da prosuđujemo bez pameti i bez istine. Pamet nam ne da da izjednačavamo ubojicu i žrtvu, progonitelja i prognanika, agresora i branitelja, bez obzira gdje se to događalo. Neodgovornost i laž mogu se nuditi kao stav, napast oportunizma pojedinim ljudima u zadovoljavanju njihovih bolesnih „apetita“. Ali jao narodu u kojemu takvi vladaju i u kojemu ova napast postane zakon i oblik prosudbe objektivnosti. Ostat će u vječnom mraku laži. Na vama je sada da pomognete narodu sačuvati istinu, prije svega o Domovinskom ratu.

Današnja Božja riječ iz Poslanice sv. Pavla Rimljanima, prisiljava nas da odvagnemo sebe i svoje postupke u svjetlu Božje objave, koja glasi: „Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite“ i zaključuje: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga“. Ova riječ božanske Objave usmjeruje nas na oblikovanje naših stavova i postupaka u kojima ne smije biti „otrova“ u odnosu na čovjeka. Ustvari, dragi Bog nas poučava i otkriva nam istinu kako je Isus Krist jedini put izgradnje svijeta bez nasilja, bez egoizma, bez lopovluka, bez pohlepe, bez zagađene nutrine. To će potvrditi i današnje evanđelje koje iznosi dvije izreke što znači biti Isusov učenik i dvije prispodobe koje to posebno označuju.

Prva izreka glasi: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik“. To znači da moramo biti spremni sve ostaviti i sam život, ako je u pitanju vjernost Isusu Kristu. Jedini je on kadar biti opravdanje naše nade i smisao naše patnje i prolivene krvi. Druga izreka glasi: „Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik“ (Lk 14,27) Nositi križ znači isto što i poistovjetiti se s Onim koji je bio osuđen, koji je na sebe preuzeo sav ljudski zločin i sramotu, a to je Isus Krist. Ovdje se misli na križ svojih dnevnih briga i dužnosti, koje valja prihvatiti iz ljubavi prema Kristu koji je ponio naše grijehe. To posebno potvrđuju prispodoba o gradnji kule i prispodoba o kralju koji se zaratio s drugim kraljem.

Nije lako biti kršćaninom, posebno ne u sredini koja ima drugačiji pogled na svijet i život. Treba stoga dobro promisliti, biti spreman na žrtve i prezir zbog vjere. Slično govori i druga prispodoba o ratu. Ako je protivnik jači kralj će zatražiti mir. Sve to treba kršćanin dobro promisliti, znati što ga sve čeka kao vjernika, da se ne iznevjeri i prestraši kada dođu kušnje. Tu su nam primjer bezbrojni sveci, posebno mučenici. Apostol Pavao je rekao: „Smatram stoga da trpljenja sadašnjeg vremena nisu ništa prema slavi koja će se očitovati u nama“ (Rim 8, 18). Isus završava riječima: „Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje ne može biti moj učenik“ (Lk 14, 33). Kristov će učenik slijediti apostole koji su pošli za Isusom Kristom i sve će usmjeriti prema Kraljevstvu Božjem, a to znači prema istini, pravdi, slobodi, i ljubavi.

Dragi „Tigrovi“, braćo i sestre! Vaš domovinski ulog u povijest nastanka i obrane Domovine govori da ste bili u funkciji kraljevstva Božjega na zemlji, nenasilnog rađanja, mirnog izrastanja i slobodnog života svoje zemlje. Naravno, svi bismo voljeli da je ova država nastala prirodnim procesom osamostaljenja: bez rata i bez krvi, onako kako smo se nadali. Ali se povijest nije poklopila s našim željama. Naprotiv, ljudi koji su svoju veličinu vidjeli u količini oružja i u sili oružja, ispunjeni motivacijskim nabojem mržnje i nasilja prema onima koji postaju prepreka njihovim agresorskim planovima, nisu se zaustavili pred zahtjevom pravednosti, potrebom mira i pravom na slobodu hrvatskog naroda. Ti su ljudi išli u razaranje i uništavanje svih i svega što im je bilo na putu. Čuo se samo strašni govor oružja i osvajački poklici. Zaboravili su veliku istinu povijesti da se na oružju nikada ne gradi život, a niti se stvaraju pretpostavke za suživot. Zato, draga braćo i sestre, ne trebamo veličati nikakvu snagu oružja ni njegovu razornu moć. Naprotiv, potrebno je isticati ogromni naboj vaše ljubavi prema bližnjemu, prema Domovini i ljudima koji su gladni slobode.

Potrebno je isticati vašu sposobnost i neupitnu otvorenost da Domovinskim ratom obranite svoju napadnutu i suverenu zemlju. Ako su ponegdje i od pojedinaca počinjena određena zla, ako je nekada u pojedincima prevladalo zlo i mržnja, a ne snaga ljubavi, to ne treba tajiti, jer bi tako i mi bili na strani zla. Istovremeno, takvi pojedinačni postupci ne mogu biti razlogom inkriminacije Domovinskog rata koji i nije bio drugo do li pravedna obrana zemlje. Naime, po najosnovnijoj etici i moralu obrana nevinih ne spada u kriminal nego u visoki imperativ čovječnosti.

Sve ovo danas ne treba zaboraviti, ali zbog bogatstva koje hrvatski branitelji nose u sebi, naglasak treba staviti na vašu raspoloživost i sposobnost da se uložite u izgradnju zemlje u duhu demokratske slobode, u očuvanje, saživljavanje duhovnih vrijednosti i materijalnog blagostanja društva. Zato danas učinimo sve da u našem govoru, našim stavovima, našim nastupima, u javnim medijima i sredstvima komuniciranja prevlada borba protiv mržnje i podjele naroda, da ljubav i zajedništvo pokažu svoju moć lijeka protiv sveukupne bolesti društva. Ne bojte se biti ljudi mira i smirenosti. Ne bojte se biti Isusovi učenici po ljubavi, jer to je put nastanka svega novoga. Vašoj naravi pripada domoljublje, sposobnost strpljivosti i žrtva za slobodu zemlje.

Sigurni smo u ovo: ako ste u Domovinskom ratu bili kadri izvrgnuti sebe smrti, onda ste danas sigurno sposobni pružiti ruku pomoći svima koji pomoć trebaju; ruku oprosta svima koji trpe zbog svojih postupaka prema vama; ruku znanja i dostojanstva svima kojima će to pomoći da ne propadnu; ruku strpljivosti svima koji bi preko noći prelomili nemila stanja. U konačnici: smisao svega uloženog je dobrobit čovjeka i zemlje.

Pred nama su građanski izbori, vrijednost demokracije i slobode. Birajte ljude koji se s poštovanjem i zahvalnošću odnose prema vrijednostima zbog kojih su „Tigrovi“ ginuli, jer to je smisao njihove smrti i slobode ove zemlje. Amen.