Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Biskup Jure Bogdan predvodio proslavu blaženog Ivana Merza u bazilici Srca Isusova u Zagrebu

Petak, 11. 05. 2018.

U četvrtak, 10. svibnja 2018. svečanom večernjom euharistijom u isusovačkoj bazilici Srca Isusova u Zagrebu, proslavljen je blagdan bl. Ivana Merza. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan. S njim u pratnji bili su generalni vikar Vojnog ordinarijata don Marko Medo i đakon Vojnog ordinarijata don Branko Čagelj. U koncelebraciji su bili provincijal hrvatske provincije Družbe Isusove p. Dalibor Renić SI, župnik i superior p. Ivan Matić SI i drugi pateri isusovci. Za svečanu asistenciju pobrinuo se skolastik i obredničar misnog slavlja Zlatko Brauchler. Akademski zbor bazilike Srca Isusova u Zagrebu ''Palma'', pod ravnanjem dirigenta Franje Klinara, pjevanjem je uzveličao euharistijsko slavlje.

U propovijedi je biskup Bogdan govorio o bl. Ivanu koji je preminuo prije 90 godina na glasu svetosti. Biskup je citirao Maricu Stanković koja je o bl. Ivanu Merzu zapisala: »U njegovoj se blizini nije moglo misliti nešto grješno, nisko, pa ni manje vrijedno. Sve je to u njegovoj blizini nestalo. On je svojom pojavom, svojim govorom, svojim mirom dizao dušu u visine. Kad je razgovarao o najobičnijim dnevnim stvarima, poslovima, brigama, kad su mu ljudi pričali o najobičnijim svojim doživljajima, potrebama, pa čak i sitnim svađama, ni onda se nije izgubio i onda je ostao na visini, uvijek spreman da diže duše k Bogu. Na njemu se osjećala blizina Božja. (…) I zato je trebao samo jedan njegov pogled, samo jedan susret s njim, i najnemirnija duša smirivala se, utješila se.«

Bl. Ivan Merz živio je ovdje, molio u klupama gdje i mi molimo, dosljedno je nasljedovao svoga Božanskog učitelja. U nastavku propovijedi biskup je govorio o njegovu veličanstvenu liku, kojeg je Crkva prepoznala te ga prije petnaest godina proglasila blaženim. Iako je umro mlad, u 32. godini života, mladima za koje je živio, ostavio je primjer svetosti i zauzetog vjernika laika. Osvrćući se na misna čitanja, propovjednik ih je povezao sa životom i likom bl. Ivana, koji je polazeći od sebe i mijenjajući sebe, nastojao i druge poticati na život svetosti. »Imao je veliku ljubav prema Papi i Crkvi«, rekao je biskup Bogdan i nastavio: »Iz čistoga i nepogrješivog izvora katoličkoga nauka crpio je život, ohrabrenje i nadahnuće. Zajedno s Crkvom vjerovao je da se u Isusu Kristu nalazi ključ, središte i cilj sve ljudske povijesti.«

Biskup je u propovijedi naveo citate iz dnevnika bl. Merza o njegovom odličnom shvaćanju vremena u kojem je živio i o opasnostima koje su u njemu vrebale. I on je bio izložen opasnostima tijekom Prvog svjetskog rata, kada je susrećući se u oči sa smrću, duboko vapio za Bogom. Bog je uslišavao njegove molitve jer je bio ponizan i jer je priznavao svoju grešnost, te je znao da bez Božje milosti ne može ništa. Biskup je nastavio govoriti o njegovoj svetosti: »Ivan nam pokazuje da se nitko ne rađa svecem, nego da se svecem postaje. To je dar Duha Svetoga. Samo se trebamo truditi, potpuno svjesno i slobodno, u potpunosti se otvoriti Kristu kako bi Njegovo svjetlo prosvijetlilo tmine našega razuma i srca«.

Govoreći o »procesu evanđeoskoga čišćenja« i preobrazbi bl. Merza, biskup Bogdan istaknuo je kako je došao do toga stupnja da je »postao svjetlo grada Zagreba i domovine Hrvatske«, svjetlo koje je svijetlilo svima oko njega. Jer ljubav prema Bogu i bližnjemu ne idu jedna bez druge. Bl. Ivan treba nam biti primjer u »izgradnji kršćanskoga identiteta«, toliko potrebnog u današnjem vremenu i na koji nas ovaj posvećeni laik potiče. On je uzor i poticaj brojnim obiteljima i laicima koji se trude živjeti po evanđeoskim načelima i koji promiču kulturu života. Tako su i u naše vrijeme mnoge laičke inicijative po primjeru bl. Merza stale u borbu i zaštitu kršćanskih vrjednota od zaštite nerođenih, borbe za prava obitelji do poboljšanja političke situacije u narodu. Biskup je to nazvao »znakovima koji ulijevaju nadu«, naglasivši kako će te inicijative, koliko god one bile velikodušne, uspjeti samo ako budu prožete duhom molitve i predanjem Bogu. Na to nas potiče i primjer bl. Ivana koji je bio zagovaratelj kontemplativne molitve i koji je sam bio »mistični gromobran«. Blaženik je snagu najviše crpio u Euharistiji i ona mu je bila nadahnuće u radu. »Bez mistične molitve ovaj blaženik nam je neshvatljiv«, rekao je biskup.

U zaključku je msgr. Bogdan citirao Maricu Stanković koja je o njemu svjedočila u procesu beatifikacije: »Kroz sve, pa i kroz najteže kušnje, prolazio je neiskazanom vedrinom i mirom. Dok smo se mi uzrujavali, on je molio. Dok smo mi vodili žučljive polemike, on je klečao pred Presvetim. Dok smo mi ogorčeno napadali naše protivnike, on nas je svojom blagošću zadivljivao«. Pozvavši vjernike na nasljedovanje ovog blaženika, biskup je propovijed zaključio molitvom bl. Ivanu Merzu, zahvalivši mu riječima s vrpce jednoga od vijenaca na njegovu grobu: »Hvala ti, orle Kristov, što si nam pokazao put k Suncu«.

Na kraju euharistijskog slavlja, župnik p. Ivan Matić obratio se prisutnima. Zahvalio je biskupu Bogdanu i svima koji su doprinijeli veličanstvenoj proslavi. Nakon završnog blagoslova i prije otpusta vjernika, biskup Bogdan se u procesiji s koncelebrantima i asistentima uputio na grob bl. Ivana Merza, gdje su izmoljene litanije i zagovorna molitva. Misno slavlje završeno je pjesmom “Do nebesa nek' se ori”.