Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Bjelovarsko-križevačka biskupija proslavila nebeskog zaštitnika

Subota, 08. 09. 2018.

Na svetkovinu sv. Marka Križevčanina, zaštitnika Bjelovarsko-križevačke biskupije, Koprivničko-križevačke županije i grada Križevaca, u petak 7. rujna, svečano misno slavlje na križevačkom Trgu Josipa Jurja Strossmayera predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Koncelebrirali su domaćin bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, biskupi sisački Vlado Košić, varaždinski Josip Mrzljak, kotorski Ilija Janjić, šibenski Tomislav Rogić, križevački vladika Nikola Kekić, zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski te svećenici Bjelovarsko-križevačke i okolnih biskupija. Pozdravljajući sudionike slavlja, biskup Huzjak istaknuo je da su svjedočki život i mučenička smrt sv. Marka Križevčanina i danas „snažni poticaji za naše kršćansko življenje, ali i za suočavanje s poteškoćama i nedaćama kako u Crkvi tako i u našem hrvatskom društvu". Kao i sv. Marko u svoje vrijeme tako i mi danas i s ovoga mjesta izražavamo vjernost i odanost papi Franji i molimo Gospodina za njegovo hrabro predvođenje Crkve u ovim za Crkvu nimalo lakim vremenima, rekao je mons. Huzjak.

Osvrnuvši se na misna čitanja, biskup Šaško je protumačio. „Slušajući današnju Božju riječ u svjetlu vječnosti u kojemu je nadahnuta i pisana, sve postaje drukčijim i smislenim. Onima koji ne vjeruju u vječnost čini se da pravedni umiru uzalud i njihova smrt, njihovo trpljenje kao nesreća, ali pogled vjere vidi mir i radost, susreće nadu besmrtnosti. Ta mudrost jamči da će oni koji se uzdaju u Gospodina 'spoznati istinu', steći milost i milosrđe. Jednako je i s riječima apostola Petra. Samo s vjerom u vječnost, s vjerom da Duh Božji počiva u nama, prihvatljiva je riječ o radosti u patnjama, o klicanju u slavi. Ta vjera prihvaća Božju volju, jer zna da je u njegovim rukama i da on sve vodi prema dobru".

Biskup je razložio da je evanđeoska riječ uistinu ludost, ako nije prihvaćena vjerom u vječnost. „Pa tko to još ima u nekome svojem životnom, gospodarskom, političkom programu istaknuto nošenje križa – danomice? Tko bi to u današnjoj društvenoj javnosti očekivao neke sljedbenike i uspjeh promičući zalaganje u žrtvi za bližnje, bez obećanja ugleda, koristi, utjecaja? Doduše, čuju su i takve riječi, ali one ostanu flatus vocis, kao nešto što je tek lijepo čuti u okviru sasvim drugih zakonitosti međusobnih odnosa", primijetio je mons. Šaško, istaknuvši da su Križevci, naša hrvatska kultura i ono što je ostalo vrijedno spomena, rasli na kršćanskoj nesebičnosti, ukorijenjenoj u vjeri u vječnost.

„Povijest nas uči, a ovdje ju i da hoćemo ne možemo zanemariti, da je pouzdanje u Gospodina i odaziv Bogu donosio dragocjene plodove, a odmicanje od njega teškoće i nemir. Lako je vidljivo da darovanost čovjeka nasljedovanjem Isusa Krista i vjera u vječnost čini čudesna djela. Dar i vječnost – nosivi stupovi svjedočanstva svetih, na dobro čovjeka i svijeta. Njima se uvijek suprotstavlja sebičnost i navezanost na zemaljsko. To je donijelo najviše zla u Crkvi i u narodu", rekao je mons. Šaško.

„U kršćanskome daru i vjeri u vječnost ne radi se o bijegu od svijeta i o nemaru za svijet. To jasno možemo vidjeti iz činjenice da su upravo najveći darovi dostojanstvu čovjeka proizišli iz kršćanske vjere u vječnost. Kršćanin voli svijet ljubavlju koja svijet vidi u povezanosti s vječnim. Kršćanska zauzetost za čovjeka i za prolazno proizlazi iz vjere da je Bog gospodar, da je Otac i mrtvima i živima te da te dvije stvarnosti nisu odvojene. Kad god ih je netko razdvojio, okrnjio je smisao otajstva života", istaknuo je zagrebački pomoćni biskup.

Govoreći o kršćanstvu, biskup je primijetio da se danas čuje izravan odgovor koji niječe kršćanske vrijednosti, a još je prisutniji neizravan odgovor koji u sebi sadrži „ali". Redovito se pojavljuje zapreka, u obliku sumnje, ubačenoga nemira koji otežava oduševljenost.

„Ne čujemo li danas u hrvatskome društvu rečenice poput sljedećih: Treba biti vjernik, ali za svaki slučaj ipak je dobro paziti da se ta vjera previše ne ističe. Kršćanstvo je dobro, to je naša povijest; pomoglo nam je kad nam je bilo teško, ali sada je drugo vrijeme, ali nije ga dobro ugrađivati u gospodarski, politički, kulturalni život, jer će nam prigovoriti da nismo moderni. Kršćanstvo ne uči ništa loše, ali nije dobro previše vjerskoga u odgoju i obrazovanju. Znamo da čovjek ne živi samo od rada, ali kako ćemo preživjeti ako ne radimo nedjeljom… Koliko pogubnih ali koji ne dopuštaju hrvatskomu čovjeku i društvu da živi radost i ljepotu dara i istine o vječnosti koja se nalazi duboko u nama", prokomentirao je biskup, poručivši da „bez obzira kako bilo, postoje životni trenutci u kojima ne možemo odgovoriti s ali; postoje izazovi pred kojima se očekuje ne samo naša jasna riječ, nego životni stav; onaj, naime, koji zovemo vjerom, temeljnom odrednicom ljudskoga postojanja". Biskup je u homiliji pojasnio kako je „moguće svaku životnu stvarnost i trenutak provjeriti mjerom vječnosti i darovanosti, što postavlja određena pitanja: Mogu li riječi, odluke, ponašanja izdržati tu provjeru? Kako izgleda obitelj, razgovori, odnosi između supružnika, roditelja i djece, kada ih se stavi pred vječnost? Kako izgledaju društveni odnosi, ciljevi, poslovi, kada ih se ne mjeri korišću koja brzo propadne, nego vječnošću koja ne stavlja u prvi plan umišljenost i oholost? Kako izgledaju zakoni, odredbe u koje je ugrađena vječnost? Jesu li naši zakoni takvi i misli li se uopće na to kada ih se prihvaća i njima daje svoj glas? Računaju li s istinom vječnosti programi odgoja i obrazovanja? Odiše li sadašnja hrvatska kultura dahom vječnosti koji joj je omogućio da izrazi najljepše; očituje li nadahnuće životom ili prihvaća veličanje umiranja s mnoštvom suptilnih ali koji se razlijevaju u porama svakidašnjice? Vječnost vrlo brzo otkrije tragove ideologija koje zatvaraju pogled i guše slobodu, ponajprije slobodu savjesti". Biskup je istaknuo da se ni na demografska pitanja ne može dobiti konačan odgovor bez prihvaćanja logike dara i bez pogleda prema vječnosti. Jednako je i s gospodarstvom koje se mora odlučiti na težnjom prema zemaljskomu probitku ili prema vrednotama dara i vječnosti. Život koji polazi i završava u prolaznome ima svoj izražaj u sebičnosti, a onaj koji polazi od dara i vidi vječnost puninu nalazi u ljubavi, jer je ljubav satkana od dara i vječnosti, rekao je mons. Šaško. Potaknuo je vjernike na molitvu svetom Marku „da svojim zagovorom rasprši naše sumnje; da odgovor 'da' Bogu bude snažniji od tolikih 'ali' koji se uvlače u naš život".

Predvoditelj misnoga slavlja prenio je pozdrave zagrebačkog nadbiskupa i metropolite kardinala Josipa Bozanića koji je na sastanku u Bratislavi.

Prije euharistijskoga slavlja upriličena je svečana procesija od konkatedralne crkve Sv. Križa do oltara na otvorenom u središtu Križevaca.

Na misi su sudjelovali predstavnici političkih vlasti, kulturnoga života, crkvene udruge i pokreti, vjernici obučeni u narodne nošnje, ženska garda, predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rada, invalidi, predstavnici vojske, policije, vatrogasaca, učenici, djeca iz dječjih vrtića i brojni hodočasnici.