Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Blagoslovljena kapela u sjedišta Ministarstva obrane i Glavnog Stožera OS RH

Ponedjeljak, 07. 04. 2014.

U administrativnom središtu MORH-a i GS OS RH u Zagrebu, u kapelaniji "Gospe Snježne" u ponedjeljak, 7. travnja, blagoslovljena je kapela bl. Ivana Pavla II. Novu kapelu Ministarstva obrane i GSOS RH blagoslovio je mons. Alessandro D'Errico, apostolski nuncij u RH. Na svetoj misi, koju je predvodio apostolski nuncij, propovijedao je vojni ordinarij Juraj Jezerinaca. Uz generalnog vikara Vojnog ordinarijata dr. o. Jakova Mamića, savjetnika nuncija mons. Jeana Francoisa Lantheaumea i desetak vojnih i policijskih kapelana te drugih svećenika na misi su sudjelovali i ministar obrane Ante Kotromanović, zamjenica ministra Višnja Tafra kao i načelnik GSOS RH general zbora Drago Lovrić sa zamjenicima viceadmiralom Antom Urlićem i general bojnikom Matom Pađenom, izaslanstvo Grada Zagreba, te mnogi drugi uzvanici, generali, visoki časnici i djelatnici Ministarstva.

Prije mise okupljenima se obratio vojni kapelan "Gospe Snježne", fra Marko Medo uputivši riječ dobrodošlice te se zahvalivši apostolskom nunciju, vojnom ordinariju, ministru obrane i zamjenici ministra naglasivši da Bog preko sakramenta Euharistije čini da postajemo braća i sestre "pred čiji pogled ljubavi stavljam sve vas, vaše obitelji, sve djelatnike ove ustanove i cijelu Domovinu".

Potom je apostolski nuncij iskazao radost da je danas prisutan u ovakvoj prigodi - zahvalivši se svima koji su to omogućili. Nuncij je naglasio da je svojim dolaskom htio iskazati poštovanje Ministarstvu obrane i Unutarnjih poslova. "Pozivam vas da budemo jedna duša kako bi iz ovog događaja obnovili pozitivnu snagu za suradnju u vašoj zajedničkoj službi", naglasio je apostolski nuncij.

Biskup Jezerinac je u homiliji istaknuo je važnost jednog prostora mira, bogoštovlja i molitve za sve vjernike unutar Oružanih snaga u kojemu će na osobit način moći obnoviti svoju vjeru i pronaći oduševljenje za ustrajnost u dobru i služenju bližnjima.

Homilija vojnog ordinarija

Poštovani gospodine ministre, poštovana gospođo zamjenice ministra, gospodo generali visoki časnici dočasnici, poštovani djelatnici Ministarstva obrane, braćo svećenici! Drago mi je da u našoj sredini možemo pozdraviti izaslanika Sv. Oca, gospodina nuncija mons. Alessandra D'Errica kao i njegovog savjetnika Jeana Francoisa Lantheaumea.

Dočekali smo, hvala Bogu, ono za čim smo s nestrpljivošću čeznuli, a to je blagoslov i svečano otvorenje ove kapele koja je posvećena blaženom Ivanu Pavlu II. Njezinom izgradnjom stvoreni su preduvjeti ostvarenja Ustavnog prava kao i prava iz međunarodnog Ugovora između vlade RH i Svete Stolice o dušobrižništvu u hrvatskoj vojsci.

U tome se vidi i smisao postojanja Vojnog ordinarijata: omogućiti vjernicima u Hrvatskoj vojsci i u Ministarstvu obrane da mogu živjeti svoju vjeru i slaviti Boga. Velik je ovo doseg demokracije.
Zahvaljujem stoga nadležnima na razumijevanju, prije svega ministru obrane i zamjenici ministra obrane , kao i Glavnom Stožeru, na podršci.

Za rast vjere veoma je važan bogoštovni prostor. Stoga možemo reći da je crkva kao građevina dodirna točka između Boga vjere i čovjeka vjernika. U njoj se slave sveta misna otajstva, naviješta Radosna vijest, u njoj se moli. Čovjek u njoj nalazi duhovno smirenje za svoj svakidašnji život. Ovdje možete susresti Boga u šutnji i u zajednici. Ovo mjesto je sveto.

Kad je l935. godine bila posvećena crkva Sv. Marije u Biskupiji kod Knina, podignuta na ruševinama stare crkve koju je sagradio kralj Zvonimir, u posveti crkve sudjelovao i naš slavni kipar Ivan Meštrović. Napisao je molitvu koja je toga dana čitana prigodom posvete crkve: „S ovoga i sa svih mjesta gdje našega roda ima, molimo se Duhu pravde, istine i ljubavi i mudrosti. Njemu, jedinom Bogu našemu, neka služi duša i srce naše… Molimo Gospoda da nam dade vjeru, jer tko vjeruje u Njega taj je s Njime, a tko je s Njime taj je nepobjediv. Budimo stalni uz njega , pa ćemo biti stalni i u sebi. S Gospodinom ćemo pobijediti sve zlo u sebi i oko sebe, održat ćemo se….“
„I mi darujemo u euharistiji“, kaže Meštrović, „Bogu svoju dušu, a to znači da mu darujemo svoj razum, da bude uvijek otvoren istini, da se ne da zavesti ikakvom zabludom, da budemo slobodni od svake laži i da budemo ispunjeni Božjom istinom, istinom dobrote, ljubavi, pravednosti i mira. Čovjek je doista zarobljen i razoren kada mu razum zarobi laž, kad mu srce zarobi zlo, mržnja i oholost života“.

Darovati srce Bogu znači raspoložiti se činiti dobro svakom čovjeku, posebno najpotrebnijima. To se najlakše ostvaruje u svetoj Misi, jer ona je sakrament našeg zajedništva s Bogom i ljudima, sakrament međusobne ljubavi, koja se prenosi na sve ljude. Velika protivnost svetoj Misi je sebičnost i zatvorenost u svoju ljudsku nemoć. Ovaj sveti prostor treba nas odgajati za stvaranje prostora za druge u svojim životnim i radnim sredinama.

Da bi se ostvarila ideja takvog prostora puno je tome doprinio fra Marko Medo, kapelan ove kapelanije, kojemu u ovom trenutku posebno zahvaljujem. Pomogli su nam svi oni koji su ispravno razumjeli smisao ovog prostora: mjesto našeg zajedništva i susreta s Bogom.

Da bi kapela dobila svoju sakralnost, mističnost, zato se pobrinuo naš poznati profesor, kipar i akademski slikar, gospodin Marijan Jakubin. Pogledajte ovu unutrašnju kompoziciju kapele koja šalje poruke: Stijene kapele su oslikane križnim putom gospodina našega Isusa Krista, koji nas podsjeća na Križni put hrvatskoga naroda, koji mu je bio nametnut snagom sile. Naši su branitelji hrabro prihvatili taj križ. Podnijeli su svoju kalvariju i iskupili su svoj narod. Pokazali su čudesnu snagu i uvjerili su svijet u opravdanost svoga poziva. Zaustavili su napadača i pobijedili zloću. Priznanje Hrvatske bilo je njihovo odlikovanje. Mnogi su žrtvovali svoje živote, za koje danas posebno molimo.

U ovoj kapeli nalazi se glavna slika, posvećena blaženom papi Ivanu Pavlu II, koji će ove godine biti proglašen svetim. Sveta nas je Stolica na čelu s papom priznala u najkritičnijem trenutku. On nas je posjetio 3 puta za vrijeme agresije na Hrvatsku.

Tko da se ne sjeti njegovog govora u zračnoj luci na završetku pastirskog pohoda 11. rujna l994. godine: „Imajte hrabrosti oprostiti i prihvatiti bližnjega. Očito, oprostiti ne znači odustati od zakonskih sredstava pravne države, kojoj je dužnost voditi istragu protiv počinitelja zločina. Oprostiti znači osloboditi srce osjećaja osvete, koja nije spojiva s izgradnjom kulture ljubavi u kojoj sudjeluje svaki čovjek svojim vlastitim životom svaki čovjek dobre volje.

Tko da se ne sjeti njegovih riječi koje je izrekao na Žnjanu u Splitu: „Odluka vaših otaca da prihvate katoličku vjeru, koji su propovijedali i ispovijedali sveti apostoli Petar i Pavao, odigrala je glavnu ulogu u vjerskoj i građanskoj povijesti vaše nacije.. Baština je to koja obvezuje.. Ostati vam je u tom savezu, kolikogod vremena tome bila protivna. Onakvi kakvi bijaste od slavne one 879. godine, takvi uvijek ostajte“ (15 svibnja l979).

Tko da se ne sjeti riječi pape Ivana Pavla II, što ih je izrekao prigodom proglašenja kardinala Stepinca blaženim: „Svojim ljudskim i duhovnim životnim putem blaženi Alojzije Stepinac svojemu narodu, pruža svojevrstan kompas da bi se znao orijentirati. Evo glavnih točaka: vjera u Boga, poštovanje čovjeka, ljubav prema svima sve do praštanja, jedinstvo s Crkvom kojoj je na čelu Petrov nasljednik“. Zato je naš slikar gospodin Jakubin ugradio vitraj posvećen blaženom Stepincu kao trajno nadahnuće što nam je činiti.

Ovu kapelu uljepšavaju ne samo križni put i vitraji nego i svetohranište. Ono je srce kapele, bez kojega bi ona bila nezamisliva. Bila bi hladna, bez života. Tu je i križ Gospodina našega Isusa Krista, koji je u središtu kapele. Križ je najveća svetinja kršćanske vjere. Ako shvatimo važnost ovog prostora, kao mjesto molitve, navještaja Riječi Božje, a prije svega događanje nekrvne žrtve Novoga saveza, svete Mise, onda nam sve to govori o njezinoj velikoj važnosti u Ministarstvu obrane. Ona će nas poticati da kao vjernici dademo dimenziju dobrote svome srcu, a dimenziju solidarnosti našem društvu. Bogu hvala za ovaj trenutak. Došla su vremena građanskog prava vjere, a vjernicima je dana mogućnost slobodnog ispovijedanja vjere, bez straha da će ih bilo tko zbog toga omalovažavati ili, ne daj Bože, uskraćivati pravo na posao.

Neka vam ova kapela bude poruka da čovjek ne živi samo o kruhu nego i o svakoj riječi što proizlazi iz Božjih usta, kako veli Isus. Ta će se Božja Riječ navješćivati u ovoj kapeli. „Sve je Pismo Bogom nadahnuto i korisno za poučavanje, za uvjeravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravdi, da Božji čovjek bude savršen, spreman za svako dobro djelo“ (2 Tim 3, 16), poručuje apostol Pavao. S ovom kapelom se doista možete ponositi. Ponavljam: Neka vam ona bude drago mjesto molitve, sabranosti, ulaženja u vlastito srce i nadahnuće kako najbolje osmisliti vlastiti život na dobro svih ljudi.

Neka vas prati Božji blagoslov, vas i vaše drage obitelji, zaštita i zagovor Blažene Djevice Marije i zagovor blaženog pape Ivana Pavla II. Amen.

Na završetku euharistijskog slavlja nazočnima se obratio mons. Alessandro D'Errico. On se još jednom zahvalio ministru obrane RH i njegovim suradnicima, ističući kako mu je ova posveta kapela, uz onu od prije više godina kada je bio apostolski nuncij u Pakistanu i Afganistanu, jedna od najemotivnijih koje će ostati u njegovu srcu. "Danas sam na ovoj euharistiji osjetio jedno srce i jednu dušu vas djelatnika OS RH, i to je put kojim vam je ići, usprkos svih problema i poteškoća koji su pred vama".