Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Božićni susret u Vojnom ordinarijatu

Srijeda, 16. 12. 2015.

U srijedu 16. prosinca u Vojnom ordinarijatu apostolski administrator Vojnog ordinarijata mons. Juraj Jezerinac priredio je susret povodom božićnih i novogodišnjih blagdana za svećenike i djelatnike Vojne biskupije. Okupili su se vojni i policijski kapelani, pomoćnici kapelana, djelatnici ordinarijata, MORH-ova Samostalnog odjela za potporu Vojnom ordinarijatu i MUP-ove Samostalne službe za suradnju s Vojnim ordinarijatom.

Na susretu je generalni vikar Vojnog ordinarijata o. Jakov Mamić izvijestio o radu ordinarijata u 2015. te iznio smjernice za Pastoralni plan za 2016. godinu.

Božićno čestitanje i okvirni prikaz 2015. apostolskom administratoru Vojnog ordinarijata mons. Jurju Jezerincu

Poštovani oče biskupe, braćo svećenici, redovnici (kapelani Vojne biskupije), sestre redovnice, dragi djelatnici Kurije Vojnog ordinarijata, poštovani voditelju i djelatnici Samostalnog odjela MORH-a za potporu VORH-u, voditelju Samostalne službe MUP za suradnju s VORH-om sa suradnicima, dragi pomoćnici vojnih i policijskih kapelana, gospodo časnici za potporu u OSRH i svi vi koji se trošite za život ove biskupije, dobro došli.

Trenutak je ovo našeg radosnog zajedništva koje osvjetljavaju lijepe zrake Crkve: zraka koja je grijala Crkvu gotovo godinu dana (Godina posvećenog života), zraka nadolazećeg otajstva Božića, zraka Biskupske sinode o obitelji, zraka Godine milosrđa Božjega i zraka imenovanja Vojnog ordinarija naše biskupije. Ove „zrake“ unose toplinu i svjetlost u naše živote i zahvaćaju nas u našoj vjeri i u predanom služenju Crkvi. One govore o nama: nismo bezvrijedni, tvorimo jednu obitelj koja zajedno sabire i gradi, raduje se i svjedoči, stvara budućnost kao oslonac nadolazećim naraštajima.

Prošle godine prilikom božićnog čestitanja istakao sam kako je „ovo čas kada svi mi kao jedna obitelj želimo doživjeti blago obitelji i zajedništva, trenutke drugačije od osamljenosti i napuštenosti, ljudske nepažnje i samodostatnosti. Na ovo nas poziva dragi Isus koji je izabrao upravo ljudsku obitelj da bi se kao Bog pojavio i nastanio u djetetu koje je uvijek željno očekivano blago uzajamne ljubavi tate i mame. On je ustanovio i svoju Crkvu kao zajednicu braće i sestara…, koja ima Boga za Oca, Mariju za majku, zajednički stol euharistiju i zajedničko svjetlo Duha Svetoga. Stoga, Crkva, pa tako i naša Vojna biskupija, ako je Isusova, ima upravo ta obilježja obitelji. Zato je dobro polazište među nama ozračje povjerenja jednih u druge, oslanjanja jednih na druge i čuvanja blaga koje nas povezuje“. Ove godine dodao bih i jednu jadnu, a za nas kršćane vrlo upitnu i zabrinjavajuću činjenicu velikog vala imigracije, progona i izbjeglištva. Vi ste, dragi Apostolski administratore kao Vojni biskup, u Vašoj svojevremenoj izjavi rekli da „ljubav nema alternative“. Time ste rekli koji nam je put slijediti. Prihvaćamo Vaš stav, jer doista smo svi u „mraku razumnoga“ koje traži svjetlo vjere.

Dragi oče biskupe i dragi čestitari, spomenuo sam „neke zrake“ koje bacaju svoju svjetlost na Crkvu i našu biskupiju. Prije svega „zraka“ Božića, otajstva koje je toliko ljudsko da u njemu nema ništa što nije ljudsko, a toliko božansko da je dohvatljivo samo kroz ljubav i milosrđe. Ovim otajstvom Bog nam daje svjetlo vjere kako bismo se premjestili na jedno drugačije motrište svega, ono motrište koje u sebi krije tajne razumu nedokučive, a neophodne za svaku moguću novost ljudskog života i njegovog smisla. Mi svjedočimo svojim životom da bi sve što radimo i zbog čega strepimo bilo gotovo prazno kad ne bismo pristupali svemu ovome stavom vjere: isplati se pokušati biti, živjeti i djelovati na Isusov način. Božić nas uči razumijevanju samih sebe: bića smo rođena od žene s vremenitošću trajanja, izložena volji i nevolji ljudi koji nas okružuju. Istovremeno bića smo s tragom jedne prisutnosti koja se utisnula u naše tijelo po tom krhkom tijelu Sina Božjega: s njime smo zajedničari u tijelu, u toj prolaznosti i ranjivosti i s njime ćemo dijeliti svu sudbinu svoje tjelesnosti. Kako njemu tako i nama.

Druga „zraka“ koju sam naveo je zraka Sinode o obitelji. Mjesto je to, dragi naš biskupe, u kojem smo svi mi iskusili blago ljubavi ili nam je bila uskraćena ljepota ljubavi, zajedništva i vlastitog ostvarenja. Velikim je dijelom danas ovo ljudsko, eklezijalno i teološko „mjesto“ ugroženo, a time je ugroženo i ljudsko biće. Najžalosnija posljedica ove ugroze svakako je pomutnja u ljudskim savjestima, a posljedično i u zakonodavstvu, s obzirom na nastanak i mjesto izrastanja ljudskog bića; ugrožava ga širenje kulture različitog i gotovo razarajućeg pristupa čovjeku i vrijednostima; ugrožava ga sve raširenije iskustvo mnogih ljudi koji nastaju i izrastaju izvan sretnog prostora obiteljske ljubavi i žive u prostoru nerijetkih međusobnih konflikata, nasilja i mržnje; ugrožava ga rastući egoizam koji ubija smisao žrtve i snagu „križa“, ali iznad svega moć ljubavi pretvara u pohlepe i otimačine. Sinoda nam nudi ono što je Crkva u ovom času razumijevanja objave i sagledavanja objektivnih stanja mogla ponuditi. Mi ćemo ovoj temi posvetiti i naš uskrsni susret, obradit ćemo provedenu anketu o obitelji u našoj Vojnoj biskupiji i donijeti pastoralne smjernice za učinkoviti rad u našim kapelanijama.

Treća „zraka“ je Godina milosrđa koju je papa Franjo proglasio 8. prosinca 2015. Ovo mi se čini, dragi oče biskupe, posebno važnom i za naše vrijem posve novom „zrakom“ Učiteljstva. Navikli smo i u skladu je s mentalitetom čovjeka, kao bića stalnog nastajanja i provizornosti, da smo osjetljiviji na „pravdu“, na „svoje i pravo drugih“, na potrebu da i drugi to uvide i poštuju te da se to i „ozakoni“. „Milosrđe“ je nestalo kao osobna kategorija društvenog odnosa i potisnuto je na rub ljudskih vrijednosti. Tema „milosrđa“, usudim se reći, toliko je zahtjevna da će ju razumjeti samo oni koji su otvoreni i spremni mijenjati svoju sliku o Bogu, onda posljedično i o sebi. Naša duhovnost nas je oblikovala tako da se uvijek jaki naglasak stavljao na asketsku dimenziju izrastanja, na oblikovanje kreposnosti kao najvrsnijeg puta našeg ostvarenja. Tema „milosrđa“ ne ruši ovaj pristup, ali ga usmjeruje na izvor na kojem će naći jedinu novost svega: besplatnost spasa. Milosrđe je ime Boga, reljef njegove prisutnosti i poruka o čovjekovom spasu. Sve je od njega za nas. I ovo „za nas“ postaje navještaj o njemu i imperativ prema drugima. Bog je u svojem srcu najprepoznatljiviji kroz milosrđe, jer je po tome biće koje se najviše razlikuje od svega drugoga u svojem odnosu i u svojim postupcima. Dragi oče biskupe, svjesni smo velike potrebe da i mi svoj odnos prema Bogu pretvaramo u zahvalnost, a svoj odnos prema ljudima iskazujemo ispruženom rukom. U tom kontekstu trudit nam se je razumjeti i one događaje koji u nama izazivaju oprečne stavove ovome.

„Zraka“ koju sam također naveo u uvodnoj misli je imenovanje Ordinarija naše biskupije. Obuzima nas radost i zahvalnost. Radost zbog naše spremnosti u ljubavi i poštovanju primiti našega biskupa monsinjora Juru Bogdana, ali i zbog posebne pažnje s kojom su odgovorni ljudi u Crkvi tražili prikladnu osobu za ovo eklezijalno služenje. Ovih dana čujemo, gledamo i čitamo razne opise osobnosti i djelovanja mons. Bogdana. Veseli nas konstatacija gotovo svih, u većoj ili manjoj mjeri objektivnosti, da je riječ o vrlom čovjeku za vrlu biskupiju, iako neki insinuiraju kako je mjesto Vojnog ordinarija dostojno, ali neadekvatno za mons. Bogdana, jer su procijenili da njegovi duhovni, kulturološki, komunikativni i pastoralni potencijali nadilaze potrebe Vojne biskupije. Kad bi to i bilo tako, recimo da „od viška glava ne boli“, pa neka i takve procjene budu uklopljene u prosudbu o njemu. Mi smo uvjereni da je riječ o jednoj od najsloženijih crkvenih institucija u kojoj je jako važno imati ljude i odnose na razini objektivnosti, evanđeoske skromnosti, mudrosti, predanosti križu i odmjerenosti s obzirom na izloženost javnosti. Iskreno se nadamo da će mons. Jure Bogdan biti ono što jest: čovjek, svećenik i pastir po mjeri Vojne biskupije za ovaj njezin čas. Uvjereni smo da je Duh Sveti učinio ono najbolje, pa mu vjernički zahvaljujemo.

Poštovana braćo i sestre, dragi oče biskupe, običaj je da u ovakvim prilikama iznesemo i stanje Vojne biskupije (jedan okvirni pregled), ono što se događalo u tekućoj godini i što je planirano za slijedeću godinu. Planove za slijedeću godinu ne ćemo obrađivati posebno, osim jednog osvrta na ZDP. Pođimo od personalne situacije i prijeđimo našu biskupiju slijedeći relevantna događanja u njoj:

1. Osoblje Vojnog ordinarijata i neke strukturalne promjene

1.1. Kapelani i personalna tematika: I ove godine Vojni ordinarijat imao je na raspolaganju 33 svećenika (19 vojnih i 14 policijskih), od toga ih je 31 u stalnom radnom odnosa, a dvojica su na ugovor o djelu. U postupka rješavanja su dvije policijske kapelanije: Krapinsko-Zagorska PU i Zadarska PU. Za obadvije kapelanije imamo kapelane (don Zrinko Nikolić, Monfortanac i svećenik Zadarske nadbiskupije vlč Tomislav Vlahović) i dokumentacija je proslijeđena kadrovskoj službi MUP sa željom da radni odnos teče od 15. prosinca ove godine. Glede vojske, policijski kapelan (Blaževac) opslužuje vojnu Kapelaniju u Gospiću, a četiri vojna kapelana opslužuju 4 policijske kapelanije (Topalović, Vukoja, Volarić, Mikulić).

1.2. Pomoćnici: poznato Vam je, oče biskupe, da se na razini pomoćnika vojnih kapelana nije dogodilo ništa relevantno što bi pozitivno ili negativno odudaralo od 2014. godine. Možemo primijetiti, doduše, da nismo imali većih poteškoća za uslugu kad smo to tražili. Negdje smo uspjeli zadržati pomoćnike, iako velikim dijelom su razmješteni po postrojbama i ne uvijek lako dostupnim vojnom kapelanu. Istina je, GSOSRH svojim nas je dopisom obavijestio da pomoćnici vojnih kapelana, kao takvi, postoje u strukturi postrojbi, a nadamo se da će se dokumentom ZDP, br. 12 – „Dušobrižništvo“, stvari jasnije uočiti, pravno smjestiti i poštivati.

1.3. Pomladak: Radosni smo, oče biskupe, da je naš prošlogodišnji student, sada vlč. Antonio Mikulić, po Vama uvršten u Red prezbitera i da je nakon slavlja Mlade mise raspoređen na službu Vojnog kapelana Vojne kapelanije Sv. Ilije u Petrinji. I sada mu iskreno čestitamo i radujemo se njegovom predanom radu. Trenutno imamo jednog bogoslova u formaciji (četvrta godina studija). Priključili smo ga formativnoj zajednici otaca Karmelićana u Remetama. Koliko nam izviješća dopuštaju vidjeti, a i moje osobno iskustvo svjedoči, da je naš bogoslov Branko Čagelj zadovoljan svojom pripadnošću našoj Vojnoj biskupiji, svojom formacijom i uvjetima smještaja i studija.

Uz bogoslova Branka Čaglja zaprimili smo još 8 (osam) informacija – upita kojima se kandidati zanimaju za uvjete prijelaza ili neposrednog dolaska u Vojnu biskupiju. Njihove upite proslijedit ćemo Vojnom ordinariju čim preuzme Vojnu biskupiju. Osim navedenih „interesenata“, ovih dana smo primili i molbu jednog svećenika iz inozemne pastve kojom očituje želju da bi došao pastoralno djelovati u Vojnoj biskupiji.

Ostaje nam, poštovani oče biskupe, velika briga izobrazbe našeg svećeničkog podmlatka. Uvjerenja sam da se intenzivno i sustavno trebamo posvetiti rješavanju ovog ključnog pitanja za Vojnu biskupiju.

1.4. Inkardinacije: tijekom 2015. godine u Vojnu biskupiju su se inkardinirali, osim već inkardiniranog vlč. Antonia Mikulića, slijedeći svećenici: vlč. Marin Drago Kozić (ex-Sisački), trenutno kapelan PU Zagrebačke; O. Fra Marko Medo (ex-redovnik Franjevac TOR), trenutno kapelan u Ministarstvu Obrane i u GSOSRH; O. Željko Rakošec (ex-Isusovac Zagrebačke redovničke pokrajine), trenutno policijski kapelan u PU Osječko-Baranjskoj. U postupku je inkardinacija vlč. gosp. Ivana Blaževca (svećenika Osječko-Đakovačke Nadbiskupije), a sada na službi policijskog kapelana PU Gospićko-Senjske i Vojnog kapelana poslužitelja u Kapelaniji „Sv. Franje“ u Gospiću. Uvjeren sam, dragi oče biskupe, da će ove inkardinacije još više učvrstiti Vojnu biskupiju i da će ovaj „novi“ kadar uvelike pridonositi njezinom ugledu putem svojeg kvalitetnog svećeničkog života i dušobrižničkog rada.

1.5. Popuna Kapelanija, opremanje, preimenovanje te premještaji kapelana: s kadrom vojnih i Policijskih kapelana popunili smo 19 (od ukupno 20) vojnih i 14 (od ukupno 22) policijskih kapelanija. U tijeku je postupak za popunu još dvije Policijske kapelanije. Nadamo se da će dobrom suradnjom i strpljivošću Vojni ordinarij mons. Bogdan dovršiti potpunu popunu tijekom doglednog vremena.

U ovoj godini imali smo i nove popune kapelanija: Vinkovci (Kraljica Svete Krunice i Sv. Ivana Kapistranskog“): povratkom vlč. Alojza Kovačeka u matičnu biskupiju (Đakovo) i njegovim odlaskom u mirovinu, ispražnjeno mjesto popunio je fra Mato Vincetić, član Franjevačke provincije Bosne Srebrne; Odlaskom vlč. Matije Žugaja (Rijeka) u svoju matičnu biskupiju, ispražnjeno mjesto u Petrinji (Sveti Ilija) popunio je vlč. Antonio Mikulić, svećenik VORH. Ovo je čas da se još jednom iskreno zahvalimo našim dosadašnjim kapelanima koji su svoju svećeničku ljubav danomice pretakali u duše vjernika Vojne biskupije. Neka ih prati milosrdna ruka Božja. Iskrena hvala svim nadbiskupima, biskupima i redovničkim provincijalima na pastoralnoj potpori, jer Vojnoj biskupiji daju svoje svećenike i redovnike u službu dušobrižništva.

Hvala dragom Bogu, u ovoj godini naši kapelani su uspjeli, uz Vaše zalaganje oče biskupe, i punu suradnju s Upravom Vojnog ordinarijata te savjesnim praćenjem sa strane našega ekonoma, ostvariti značajnije obnove, odnosno uspostaviti nove sakralne prostore u svojim kapelanijama. Ovdje navodim novo lice kapelanije „Bl. Alojzija Stepinca“ u Zapovjedništvu HKOV (KA) i „Svetih Anđela Čuvara“ u Inženjerijskoj postrojbi u Kamenskom (KA). Druga uređenja i prikladni zahvati još su bili u Delnicama (Vojna kapelanija Sv. Martina Tourskoga), u Gospiću (Vojna kv. Franje Asiškoga) i u MORH - GSOSRH (vojna kapelanija Sv. Ivana Pavla II). Veliki i odličan zahvat učinjen je u sakralnom prostoru Kapelanije „Bl. Miroslava Bulešića“ u PU Istarskoj (Valbandon). Posao u svim navedenim Kapelanijama je odlično vođen i urađen. Dostojanstvo i praktičnost. Uz već izvršeno, napominjem da se pripremaju zamašniji zahvati u sakralnom prostoru kapelanije („Kraljice svete Krunice i Sv. Ivana Kapistranskog“ u Vinkovcima (rekonstrukcija kino-dvorane) kao i novi pristup Kapelanijama na poligonima u Slunju i u Gašincima: izgradnja novih sakralnih objekata primijenivši projekt kapele predviđene za vojni poligon u Slunju. Sigurno su i druga braća Kapelani u svojim kapelanijama učinili mnogo na održavanju i dopuni kako bi ti sakralni prostori sve više bili u duhu liturgijskih zahtjeva. Zahvaljujem u ime svih nas vama braćo kapelani koji ste pokazali umijeće i volju da sakralni prostori budu na veću slavu Božju.

S obzirom na preimenovanja kapelanija, učinjene su dvije tražene izmjene: Kapelanija PU Istarske, Valbandon: (ex- sv. Mavra), preimenovana je na traženje kapelana vlč. Ilije Jakovljevića u Kapelaniju „Bl. Miroslava Bulešića“; Kapelanija „Sv. Petra i Pavla“ (ex-Ogulin) i „Sv. Nikole Tavelića“ (V. Buna), objedinjene su jednim zaštitnikom (jer je „ogulinski dio“ ove kapelanije vojno posve ugašen), te je na traženje kapelana vlč. Željka Savića preimenovana u Kapelaniju „Sv. Ivana od Križa“.

2. Pastoralne i druge aktivnosti

Ako prođemo Kalendar događanja u 2015. godini, zamijetiti ćemo kako nisu nedostajala slavlja i obveze bilo na razini pastoralnog djelovanja u Kapelanijama, bilo na razini naše biskupije u suradnji s drugim biskupijama. U sva ta slavlja bila je velikim dijelom uključena Uprava Vojne biskupije, kapelani, pomoćnici, Odjel za potporu MORH kao i Služba za suradnju MUP. Ovdje ne razdvajam pastoralne aktivnosti kao događanja od drugih susreta koji su po svojoj naravi povezani s pastoralnim aktivnostima. U tom duhu, čini mi se uputnim spomenuti naše sudjelovanje u otvaranju Sinode Slovačkog Vojnog ordinarijata, gdje smo iskusili veliku dušu slovačkog Vojnog ordinarijata, a posebice ljubaznost njihovog Vojnog ordinarija kao i Kapelana te osoblja Bratislavske nadbiskupije.

2.1. Pastoralne aktivnosti kojima je nositelj Vojni ordinarijat, a naši su Kapelani izvršitelji. Te aktivnosti obuhvaćaju vojnu i policijsku strukturu biskupije te nije riječ o redovitom pastoralnom dušobrižništvu što ga svaka Kapelanija provodi unutar svojeg župskog pastorala (sakramenti kršćanske inicijacije, osobne pripreme za brak, vjenčanja, itd):

2.1.1. Hodočašća, kojih smo na razini Vojne biskupije imali šest: Lourdes i Marija Bistrica (dva velika i najznačajnija), zatim: Bobovac i Czestochowa (dva međunarodna), jubilarno hodočašće povodom 300 obljetnice Gospe Sinjske u Sinju (1. kolovoza 2015), Policijsko hodočašće u Svetište Krvi Kristove u Ledbreg. Ovima treba pridodati više regionalnih (dekanatskih) kao i lokalnih kako na razini vojske tako i policije.

Između navedenih na međunarodnoj razini, osim Lourdesa, izdvajam dva reprezentativna: u Poljsku – Czestochowa, u kolovozu te u Bosnu i Hercegovinu – Bobovac, koncem listopada. Važno je čuvati ovaj međunarodni „dodir“ Vojnog ordinarijata, kao i njegovati već otpočeti proces prisutnosti delegacija Vojnih ordinarijata Bosne i Hercegovine, Slovenije, Slovačke, Poljske, Francuske, a ranije i Vojnog ordinarijata iz Italije i Austrije u Mariju Bistricu;

2.1.2. Duhovne vježbe: Naši kapelani su organizirali ukupno 2 turnusa duhovnih vježbi, a u svakom turnusu devet grupa: 2 proljetna – MORH i MUP i i 2 jesenska. Unutar MORH-a sudjelovalo je oko 310 osoba,a unutar MUP oko 189 osoba. Čini se da brojčano inicijativa Duhovnih vježbi stagnira ili lagano pada;

2.1.3. Bračni susreti: Kao i u organizaciji duhovnih vježba, i Bračni susreti su organizirani u 2 turnusa slijedeći vremenske intervale proljeća i jeseni. Jednaki broj turnusa održan je u MORH-u i MUP-u, a sudjelovanje je ukupno 17 parova ili 34 osobe iz MORH i 29 parova ili 58 sudionika iz MUP; i ovdje bi trebalo očekivati poboljšanje;

2.1.4. Ljetovanje djece i mladih: Ovu pastoralnu aktivnost provodimo samo unutar MORH-a i OSRH. Održan je susret sa šest grupa (5 grupa djece i jedna studenata). Ukupan broj sudionika je oko 190., što je u odnosu na prošlu godinu, ako su moji podatci točni, manje za 32 sudionika;

2.1.5. Osim ovih pastoralnih aktivnosti, sudjelovali smo u nekoliko važnih međunarodnih događanja na kojima smo imali i aktivno učešće (Italija i Francuska: Mamić; Njemačka: Mravak i Mandura; Austrija: Vincetić). Ti susreti su već uobičajena praksa, pa ih neću posebno obrađivati. Napominjem njihovu važnost za međunarodnu povezanost i ugled naše Vojne biskupije;

2.1.6. Prezbitersko vijeće –održalo je svoje sjednice 2 puta (travanj i studeni);

2.1.7. Dekanatski susreti: Karlovački vojni dekanat - 2 puta; Osječki vojni dekanat: 1; Policijski dekanat Splitsko-Dalmatinske PU: 2 puta;

2.1.8. Napominjem da je održana i jedna Dekanatska pastoralna vizitacija i to u Karlovačkom dekanatu, vlč. V. Mandura. Izviješće je dostavljano.

I ove godine, draga braćo svećenici, ponavljam istu prošlogodišnju mobu svima Vama: održavajte svoje Dekanatske sastanke redovito i u skladu sa Statutom Dekanata Vojnog ordinarijata. Isto tako putem Izviješća držite informiranim ovaj Ordinarijat o svim važnijim susretima i eventualnim zaključcima.

2.1.9. Aktivnost od koje Vojni ordinarijat nikad ne bi trebao odustati, bilo da je riječ o punoj prisutnosti kapelana (koliko traje boravak dotičnog kontingenta HV) bilo o reduciranoj prisutnosti (povremeni odlazak), jest dušobrižničko sudjelovanje naših kapelana u Mirovnim misijama Hrvatskog kontingenta. Za sada je riječ o operacijama ISAF (Afganistan) i KAFOR - Kosovo. Poznato je, naime, da je svojom usmenom jednostranom odlukom MORH (ne obavijestivši VORH) prekinuo određeni kontinuitet prisutnosti kapelana u Mirovnoj misiji u Afganistanu. Izneseni razlog za donošenje ovakve odluke sa strane MORH redovito je ekonomske naravi. Koliko trošak boravka u Mirovnoj misiji jednog kapelana može utjecati na budžet zemlje, da bi opravdao ovakvu odluku, prepuštam Vama. U smislu ispunjenja dušobrižničke obveze sa strane Vojnog ordinarijata i usuglašavanja s Ministrom, tražili smo susret i razgovor s Ministrom, ali do njega nije došlo. Istovremeno smo uvjerenja da dušobrižničku skrb vodi i određuje Vojni Ordinarij, a na MORHU, MUP i GSOSRH je da omoguće provedbu dušobrižništva. Ovom dodajemo kako je neupitna želja i potreba Hrvatskih vojnika koji idu u narečenu misiju da s njima bude vojni kapelan. Navodim činjenicu: pri zadnjem ispraćaju hrvatskog kontingenta u Afganistan, slavio sam svetu misu s njima na Plesu i mahom su izrazili želju da im pošaljemo vojnog kapelana. Tada sam obećao učiniti sve kako bi kapelan barem za Božić bio s njima. To smo i uspjeli, iako ne u traženom terminu i na način kako smo predlagali: da ugovorom bude tretiran kao i svaki Hrvatski vojnik u Mirovnoj misiji. Čujem, nažalost, da vojni kapelan nije smješten u Hrvatskom kontingentu, nego nekih 70 km udaljeno od njega. Ipak, unatoč svemu, hvala Bogu da je fra Marko Medo prihvatio i otputovao 10. prosinca ove godine te će ostati do 8. siječnja 2016. Našem fra Marku kao i svim sudionicima Hrvatskog kontingenta ovim putem iskreno čestitamo Sretan Božić i blagoslovljenu Novu 2016. godinu. U rješavanje ovog pitanja trebat će uložit mnogo truda i strpljivosti kako bi se MORH uvjerilo u neizostavnost kapelana u ovakvim operacijama.

Poštovani oče biskupe, iako navedene aktivnosti nisu ni tako brojne a ni tako učestale, ipak su one kao svojevrsni apostolat pokazatelj dinamike rada i raznovrsnosti duhovnih ponuda što ih Vojni Ordinarijat kroz svoju dušobrižničku skrb nudi svojim vjernicima. Jasno je da naši kapelani kroz svoju redovitu pastoralnu djelatnost čine mnogo više, jer je i sama njihova prisutnost određena ponuda vjere. Završit ću s nekim naglascima glede našeg budućeg djelovanja.

3. Naglasci na neke aspekte budućnosti

Poštovani oče biskupe, kolege svećenici i djelatnici VORH, usmjerimo svoju pozornost na budućnost. Ono što je sigurno to je naša spoznaja da je ona u rukama Božjim. I ona će se događati velikim dijelom po onima koji tvore Vojnu biskupiju, po njihovoj molitvi, ljubavi i djelima dušobrižništva kao najboljeg doprinosa promjeni čovjeka i svijeta.

Ono što nas posebno može radovati je uradak ZDP, br. 12. Dušobrižništvo. Duboko sam uvjerena da je riječ o dokumentu – zaokretu ne samo s obzirom na odnos Zapovjednika prema kapelanima i zadatcima dušobrižništva, nego i u odnosu samih Kapelana glede razumijevanja i provedbe dušobrižničkog poslanja. Uvjeren sam da ovim dokumentom naši Kapelani, kao i cijeli Vojni ordinarijat, dobivaju svoju nedvosmislenu fizionomiju i poslanje unutar Hrvatske vojske i MORH-a. Dokument je trenutno na recenziji zapovjednika, nakon čega će se Povjerenstvo sastati i definitivno predati dokument GSOS RH.

Imamo već i neke odgovore (recenzije) bez ikakvih primjedaba. U razgovoru s nekim policijskim kapelanima izraženo je uvjerenje i želja da bi trebalo čim prije pristupiti studioznoj izradi sličnog dokumenta za MUP i policiju, a u vezi dušobrižničkim poslanjem policijskih kapelana. Kao Autor ove Združene publikacije izričem zahvalnost njezinom strukturalnom tvorcu, pukovniku Petru Matanoviću. Zahvaljujem također dekanu i brižnom suradniku u izradi Publikacije vlč. Anti Mihaljeviću kao i cijelom Povjerenstvu koje je uložilo svoje vrijeme i znanje u izradu dokumenta.

Dragi sudionici ovog skupa - čestitanja, želio bih se u ime svih Vas s nekoliko riječi posebno obratiti našem Apostolskom administratoru, donedavnom Vojnom ordinariju mons. Juraju Jezerincu. Dragi naš biskupe, dok Vam srdačno zahvaljujemo za pastirsko služenje Crkvi Vojne biskupije, zahvaljujemo za Vašu toplinu i ljudskost, za Vašu predanost istini i poštenju! Svi mi nazočni, zajedno s odsutnima, želimo Vam SRETAN BOŽIĆ i BLAGOSLOVLJENU NOVU 2016. godinu! Nadamo se da ćemo imati i posebnu priliku međusobno se oprostiti i zahvaliti. Istovremeno, ovom zgodom želimo podijeliti iste izraze sreće, mira i čestitanja s imenovanim biskupom Vojnog ordinarijata mons. Jurom Bogdanom. Hvala mu da je prihvatio biti naš biskup! Neka je njemu, kao i svima nama, Sretan Božić i blagoslovljena Nova 2016. godina. Hvala vam.

Zagreb, 16. prosinca 2015.

O. Jakov Mamić, ocd., gen. vikar VORH

Zahvala mons. Jurja Jezerinca

Dragi oče Jakove!
Zahvaljujem Vam od srca na izrečenim riječima, posebno čestitci koju ste uputili u ime svećenika i svih djelatnika Vojnog ordinarijata.

U knjizi „Propovjednika“ čitamo: „Ima vrijeme kad se rađa, vrijeme kad se umire, kad se sadi i kad se čupa posađeno,.. vrijeme plača i vrijeme smijeha. Vrijeme kad se šuti i vrijeme kad se govori, vrijeme rata i vrijeme mira“ (usp. Prop 3, 2- 8). Ja bih nadodao ovdje: Ima vrijeme dolaska i vrijeme odlaska.

Ovo je naš uobičajeni godišnji božićni susret, ali zato posljednji, jer je ovo vrijeme „odlaska“, barem što se tiče našeg božićnog službenog susreta, u kojem želimo podijeliti radost što smo od Boga ljubljeni. Zato i čestitamo jedni drugima sretan Božić. Tim riječima očitujemo u stvari radost da nismo prepušteni sami sebi i nekoj slijepoj sudbini nego Bogu Isusu Kristu, čije rođenje ovih dana slavimo. Neka ta proslava blagdana Isusovog rođenja bude za sve nas blagoslovljena.

Budući da je ovo moje u ovoj okolnosti posljednje obraćanje vama, osjećam na samom početku zahvaliti se svima vama: Najprije dragom Bogu od koga dolazi svako dobro. Hvala Vama dragi oče Jakove, koji ste nakon umirovljenja mons. Šantića preuzeli veoma odgovornu dužnost generalnog vikara u Vojnom ordinarijatu i vršili je na zavidnoj visini. Hvala biskupima i redovničkim poglavarima koji su prepoznali važnost pastorala među vojno-redarstvenim snaga RH Hvala vama braćo svećenici koji nosite najveći teret, jer bez vas ne bi se mogao zamisliti pastoralni rad u Vojnoj biskupiji. Zahvaljujem časnim sestrama, sestri Gordani i sestri Marini, kao i njihovoj Upravi na razumijevanju i brizi prema Vojnom ordinarijatu. Hvala djelatnicima Kurije Vojnog ordinarijata: ekonomu Draganu, kancelaru Robertu i mojem tajniku Marinku Hvala voditelju i djelatnicima Samostalnog odjela za potporu Vojnom ordinarijatu: gospodinu Petru, gospodinu Vladi, Mladenu, Brankici Mariji Hvala i voditelju Samostalne službe za suradnju s Vojnim ordinarijatom na čelu s gospodinom Zagoršćakom i suradnicima. Hvala mojem vjernom i savjesnom vozaču gospodinu Marku. Hvala pomoćnicima vojnih i policijskih kapelana. Nadam se da će se vaše pitanje uskoro riješiti na obostranu radost. Hvala osoblju koje vodi brigu o nama da nam bude lijepo: gospođi Miri, našim bakama: Danici, Mariji te gospodinu Željku, gospodinu Damiru, portirima, prijateljima Vojnog ordinarijata, posebno sestri Marija Ani. volonterima i svima da vas poimence ne nabrajam.

S ovog našeg predbožićnog susreta šaljemo pozdrave fra Marku Medi u Afganistanu koji je otišao u četvrtak 10. prosinca našim vojnicima da im bude u božićnim danima na duhovnu pomoć. Zamolio sam ga da prenese naše pozdrave svim našim vojnicima i zapovjednicima. Po dolasku u Afganistan on se javio da je sretno doputovao.

Božja je Providnost htjela da preuzmem službu vojnog ordinarija l997. godine. Prije toga sam kao pomoćni zagrebački biskup obnašao službu Ravnatelja dušobrižništva među braniteljima. Bile su to burne godine i za mene lijepe u kojima je prisutnost svećenika bila veoma dragocjena. Tu je prisutnost prepoznao i pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman, koji je napisao pismo kardinalu Kuhariću da se imenuje nekoga koji bi preuzeo brigu Ravnatelja dušobrižništva hrvatske vojske. Ta je dužnost pala na mene koju sam obnašao do 1997. godine, kada je bila osnovana Vojna biskupija.

Mogu sa zahvalnošću reći da sam u prvim godinama od l991. godine imao divnog suradnika a to je gospodin Petar Klarić. Hvala Vam Petre! Kasnije su došli i drugi suradnici, među prvima mons. Joško Šantić kao generalni vikar. Izredalo se kroz sve to vrijeme puno svećenika, preko 60 koji su pripadali Vojnom ordinarijatu pa im ovom zgodom od srca zahvaljujem. Pokojnima želim sretnu i blaženu vječnost.

Dragi oče Jakove!
Drago mi je da ste u svom govoru istaknuli rad Vojnog ordinarijata, posebno pastoralne i druge aktivnosti. Daj Bože da se one i dalje održavaju s još većim žarom, koje će, čvrsto sam uvjeren, nastaviti novi Vojni ordinarij mons. dr.Jure Bogdan.

Svakako nezaobilazne teme, kao što ste spomenuli u svom govoru, jesu „Naglasci na neke aspekte budućnosti“. Tu prije svega mislim na „Združenu doktrinalnu publikaciju, br 12. koja govori o Dušobrižništvu. Ovakav dokument smo dugo očekivali. Dolazi u pravi trenutak. On govori, kao što ste spomenuli oče Jakove, ne samo o odnosu Zapovjednika prema kapelanima i zadacima dušobrižništva nego i o odnosu samih kapelana u odnosu na svoje dušobrižničko poslanje. Stoga izričem zahvalu Vama kao autoru, pukovniku Petru Matanoviću, kao redaktoru, dekanu Anti Mihaljeviću kao i cijelom Povjerenstvu koje je sudjelovalo i izradbi ovo važnog dokumenta.

Sigurno je da će ovaj dokument pomoći u većem oživljavanju pastorala na terenu. Ovdje posebno mislim na ovu godinu koju je Papa Franjo proglasio Godinom milosrđa. Godinu je nazvao izvanrednom. Jubileji se, naime, obilježavaju svakih 25 ili 50 godina. Na to ga je potakla sadašnja situacija u svijetu, a to je prije svega ravnodušnost u vjeri i vječnom spasenju. Papa želi da se o milosrđu ponovno razmišlja jer postoji svojevrsni zaborav koji bi mogao imati veoma negativne posljedice za Crkvu.

U buli „Lice milosrđa“ papa se posebno obraća svećenicima. Između ostalog papa Franjo piše: „Došlo je vrijeme da Crkva ponovno preuzme na sebe zadaću, da s radošću poziva na praštanje. Vrijeme da se vratimo na bitno i da preuzmemo na sebe teret slabosti i teškoća svoje braće i sestara. Stavimo odlučno sakrament pomirenja u središte jer omogućuje ljudima izravan doticaj s veličinom Božjeg milosrđa. „Neću se nikada umoriti u inzistiranju na tome da ispovjednici budu vjerodostojni znak Očeva milosrđa (t. 17), poručuje papa Franjo. Osim ovog sakramenta , Papa će aktivirati i „misionare milosrđa“, ljude s jedinom porukom: „Bog vas voli“. „Misionari trebaju biti strpljivi svećenici koji razumiju ljudsku krhkost te su u propovijedanu i u sakramentu ispovijedi spremni izraziti ljubavlju ispunjenu blagost Dobroga pastira“, rekao je predsjednik Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije.

Papa Franjo kaže: „Ispovjednikom se ne postaje automatski. To postajemo kada, prije svega, dopustimo da mi prvi budemo pokornici koji traže oproštenje. Važno je imati u svijesti da dok sam dijeliš milosrđe, potreban si milosrđa. Tu je temelj našega odnosa s Bogom. Nikada ne zaboravimo, kaže papa Franjo, da biti ispovjednik znači sudjelovati u samome Isusovom poslanju i biti konkretan znak neprolazne Božje ljubavi koja oprašta i koja spašava. Svi smo mi svećenici primili dar Duha Svetoga za oproštenje grijeha i zato smo odgovorni. Nitko od nas nije gospodar toga sakramenta , već vjerni služitelj Božjega oproštenja. Svaki ispovjednik mora dočekati vjernike poput oca u prispodobi o rasipnome sinu: oca koji trči ususret sinu premda je potratio njegova dobra. Ispovjednici su pozvani prigrliti raskajanoga sina koji se vraća kući. Ovdje mislim prvenstveno na one koji nisu imali sreću roditi se u kršćanskoj obitelji. Zato su i ostali hendikepirani u vjeri. Mnogi od njih nisu krivi za to. Oni bi trebali biti naša posebna briga. Ne smijemo se također nikada umoriti poći k drugome sinu, koji je ostao vani i ne može se radovati, da mu objasnimo kako je njegov strogi sud nerealan i da taj stav nema smisla u svjetlu Očeva milosrđa, koje nema granica. Svećenici su pozvani biti uvijek, posvuda, u svim okolnostima i usprkos svemu, znak da je milosrđe na prvome mjestu.

Papa Franjo stavlja posebno na srce svećenicima da „znaju u srcu prepoznati svakog pokornika prepoznati poziv u pomoć i zahtjev za oproštenje“ te da budu „uvijek, svugdje u svakoj prigodi usprkos svemu znak prvenstva milosrđa“. To je posebno istaknuto na logu jubileja kojeg je izradio Isusovac Marko Ivan Rupnik. Logo prikazuje Isusa kako na ramenima nosi izgubljenu dušu, a sa strane je natpis- koji je ujedno i geslo Jubileja- „Misericordes sicut Pater: Milosrdni poput Oca. To je parafraza poznatog Isusovog poziva u Lukinu evanđelju: „Budite milosrdni kao što je kao što je Otac vaš milosrdan“ Slika koju je izradio o. Marko Ivan Rupnik želi pokazati kako Isus kao Dobri pastir može promijeniti ljudski život. U istoj buli papa Franjo nije mogao zaobići Blaženu Djevicu Mariju. Zašto? Jer je ona ne samo Majka Isusova nego i majka milosrđa, na čiji zagovor možemo svi mi računati, a posebno svećenici.

Braćo svećenici!
Želim vam da se ne umorite biti djelitelji ovog tako važnog sakramenta za život vjernika, kao i sve druge pastorale aktivnosti koje doprinose izgradnji vjere.

Dolasku Vojnog ordinarija u osobi mons. dr. Jure Bogdana doista se veselim. On dolazi na pravo mjesto i u pravo vrijeme. Uvjeren sam da ćete u dr. Juri Bogdanu naći ne samo biskupa nego i prijatelja koji vas voli. Ja mogu samo reći: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!

I na kraju, koristim priliku čestitati vam sretan Božić kao i Novu 2016 godinu. Neka milost Gospodina našega Isusa Krista i ljubav Boga bude sa svima vama.

Još jednom hvala na suradnji: Vama oče Jakove, braći svećenicima i svima vama.