Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Brod „Andrija Mohorovičić“ s blagoslovom isplovio u operaciju TRITON

Četvrtak, 30. 07. 2015.

foto: MORH/OSRH

Uz svečani ispraćaj održan u splitskoj vojarni “Sv. Nikola”, brod Hrvatske ratne mornarice ŠB-72 "Andrija Mohorovičić" 30. srpnja 2015. isplovio je iz luke Lora prema području Sredozemlja gdje će sudjelovati u operaciji Europske unije TRITON.

Dan prije, 29. srpnja, generalni vikar Vojne biskupije o. Jakov Mamić slavio je misu u Lori, Zapovjedništvu Hrvatske ratne mornarice povodom ispraćaja broda HRM-a u misiji TRITON. Na misi je nazočio zapovjednik, visoki časnici te mornari HRM-a kao i posada broda „Andrija Mohorovičić“.

Homilija o. Jakova Mamića, generalnog vikara

Poštovani gospodine Zapovjedniče HRM-a, komodere Predrag Stipanoviću, gospodine zapovjedniče Obalne straže - kapetane bojnog broda Ivo Raffanelli, Zapovjedniče broda „Andrija Mohorovičić“ - poručniče bojnog broda Stjepan Giljeviću, poštovana posado „Andrije Mohorovičića“, poštovani policajci, cijenjeno medicinsko osoblje, drage obitelji, mornari, dragi kapelani i svi prisutnici.

Prije par dana dogovorili smo sa zapovjednikom HRM-a komodorom Stipanovićem slavlje ove svete mise u vašoj vojnoj kapelaniji sv. Nikole u Lori s ciljem da vam sa strane Vojnog ordinarijata kažemo da vas predajemo u ruke Božje u ovoj plemenitoj misiji koju Hrvatska država pruža osobama čiji su životi nadohvat smrti. Ne prepuštamo vas mitološkom božanstvu mora, bogu Tritonu, po kojem se ova misija zove, nego Bogu Ocu vašemu i svih ljudi, Bogu koji ne spašava pričom nego žrtvom vlastitog života, Bogu koji se predao u smrt u Isusu Kristu da se nijedan čovjek ne bi izgubio.

Vi odlazite u humanitarnu misiju pomaganja u spašavanju imigranata na Mediteranu. Pridružit ćete se inicijativi drugih zemalja koje su odlučile pružiti ruku spasa mnoštvu ugroženih ljudi među kojima su ponekad cijele obitelji ili ljudi nepoćudni za režime zemalja iz kojih bježe. Bila je to, nažalost istina i ove zemlje i našega naroda za vrijeme Jugoslavije, kada su morali emigrirati u razne zemlje svijeta i tražiti razumijevanje za svoja stradanja i svoje svjetonazore. Bila je to „politička emigracija“. Danas se i mi u svojoj državi suočavamo s fenomenom „ekonomske emigracije“, mahom mladih i osposobljenih ljudi. Taj fenomen je poprimio dimenzije “egsodusa“ te prijeti opustošenju ove zemlje na području raznih profesija, ali dovodi u pitanje i budućnost ostanka hrvatskog potomstva na njoj. Ovdje je problem pameti i odgovornosti onih kojima smo povjerili ulogu upravljanja državom.

U ovoj humanitarnoj misiji pomoći u spašavanju, svaka će zemlja pružiti ono što ima. Naša zemlja daje vas i ovaj brod koji će vam biti i kuća i crkva, obitelj i država. Učinite da „Andrija Mohorovičić“ postane mjestom spasa za svakog imigranta kojeg vam more donese ili ćete ga zamijetiti negdje u borbi da spasi život od sile mora. Te ljude jad je natjerao da ostave sve (ama baš sve!), a jedini vi ste im oslonac, vaše znanje i humanost, vaša predanost dobru i vaše služenje čovjeku.

Vi odlazite, bez obzira što tko o tome mislio, u misiju spašavanja čovjeka, u misiju otimanja ljudskog bića iz ruku smrti. Ima ih naime koji misle da je sadašnji imigrantski fenomen smišljena politika ekstremnih islamskih fundamentalista ili drugih političkih radikalnih grupacija, pa čak i terorističkih grupa, s ciljem da unesu u Europu sjeme nemira u kulturološki i svjetonazorski pretežito kršćanske zemlje i tako pridonesu bržem rastakanju europskog kontinenta glede njegove kulture, vjere i svjetonazora. No, to područje prepuštamo prosudbama drugih, onima koji su zaduženi za sigurnost poredaka i zemalja, ljudima koji trebaju voditi računa o svetinjama zemalja koje znače život. Naravno, poštovani sudionici ove humanitarne misije, ne isključujući mogućnost prisutnosti pojedinaca s takvim radikalno rušilačkim ciljevima u valu imigracije, Crkva je uvjerena da ti ljudi bježe iz svojih matičnih zemalja jer moraju, jer ih je na to prisilila sila terora i smrti te su se uputili u nadi da će susresti jednu zemlju i ljudsku zajednicu koja će im omogućiti da budu ljudi. Odlaze u svojem beznađu, s grčem u srcu i s pitanjem u duši: kako to da je svijet u kojem živimo takav? Kako to da neki smiju progoniti i ubijati, branit živjeti i zatvarati, ubijati svaki pojavak nade koja bi značila drugačiji život? Kako to da u vremenu „svetinje ljudskog života“ i „ljudskih prava“, razvijene zemlje ne čine više za čovjeka? Kako to da ne promiču cjelovitije projekte i programe humanizacije svijeta i političkih režima kako bi nastalo društvo dostojno čovjeka?

Nažalost, određene aktivnosti i inicijative zapadnih razvijenih zemalja te ogroman ulog sila i kapitala završi uglavnom u krvi oružanog sukoba, lokalnog ili regionalnog rata i smrti? Ponekad se stječe dojam da su upravo ti konflikti smišljeni, programirani i podržavani. Uvijek će tako biti doklegod je mjerilo vrijednosti moć i kapital, prestiž i osvajanje. Tako će uvijek biti dok čovjek kao ljudsko biće ne postane mjerilom prava i ispravnosti postupaka. Ovaj naš svijet ljudi prazan je Boga, prazan je istinskog poštovanja čovjeka, prazan je odgovornog odnosa prema stvorenoj stvarnosti. Svijet u kojem živimo pun je podjela i interesa, vrije od individualnog i kolektivnog egoizma, prestiža i apetita za tuđim. Sama Zemlja toliko je ranjena, ona krvari po potresima i olujama i neće moć dugo izdržati nasilje nad sobom i u sebi. Ona sama vapije da ljudi koji ju obitavaju, društva i države postanu drugačiji. Ona nas poziva da se odnosi moraju mijenjati, ako hoćemo opstati. Kao da i Zemlja sluti da sadašnji svijet kako ga grade ljudi moći i poglavari naroda ide prema stravičnoj eksploziji sile i interesa, a u njoj ni za koga neće biti poštede.

Veliki pobornik čovjeka i branitelj malenih i rubnih ljudi, papa Franjo, mnogima već „ide na živce“ zbog svojeg kontinuiranog ponavljanja i inzistiranja na potrebi drugačije savjesti suvremenog društva glede jednakosti, prava i mogućnosti svakog ljudskog bića na zemlji. Njegova rečenica, izrečena na Lampeduzi, gdje je bio svjedokom tragedije mnogih imigranata, puna je nepatvorenog osjećaja za čovjeka i gročine u odnosu na suvremena društva: „Ova jadna predstava ovih dana čini da plačem, jer se s ljudskim bićima postupa kao sa robom…Pozvani smo reći ne korupciji, koja postaje stav, normalno ponašanje. Ne riječima, nego djelom. Samo tako, ujedinjenim snagama, možemo reći ne nejednakosti koja rađa nasilje“.

Poštovana posado broda „Andrija Mohorovičić“, i svi vi sudionici ove humanitarne misije, želim da među vama bude veliki sklad, da osjetite međusobno poštovanje i uvažavanje, pravu brigu jednih za druge. Devedeset dana biti na moru, na brodu u trajnoj napetosti osluškivanja vapijućih, to mogu zreli, stabilni, profesionalni i odgovorni ljudi. Vi ćete biti nužno okrenuti jedni na druge te ćete jedni drugima biti blagoslov, potpora i mir samo ako prihvaćate jedni druge kao ljude različite i ljude slabosti i ljude potrebe.

Duboko sam uvjeren, dragi „time“ da će vam vjera u Boga postati najboljim izvorom snage, utjehe i stabilnosti. Nikad niste sami na brodu. S vama je Bog, jer kroz vaše srce i vašu ruku spašava ugroženog čovjeka. Kad vam je teško, okrenite se k sebi i nađite Boga u sebi i nemojte oklijevati da s njime progovorite koju riječ o sebi, o svojoj djeci i obitelji kao i o smislu ove vaše misije. Vaši kapelani, kao i gospodin Zapovjednik, bit će vam trajno pri ruci i na raspolaganju na sve moguće načine.

I na koncu, ostavljam vam Molitvenik hrvatskog vojnika: neka vam bude prijatelj s kojim ćete se družiti. Siguran sam da vas neće iznevjeriti. Ostavljam vam jednu kratku molitvicu – blagoslov: izrecite ju svaki dan nad sobom. Ostavljam vam jednu sličicu na kojoj Isus utišava oluju na moru s tekstom o Blaženstvima: znajte da je Isus kadar utišati svaku „oluju“ koju ćete možda doživjeti, a tekst Blaženstava neka vam bude podsjetnik kako nam je gledati na čovjeka. Sretno. Mirno more! I Božji blagoslov neka vas prati. Vašoj djeci i obiteljima, suprugama i supruzima obećavamo svoju svakodnevnu molitvu i preporuku Bogu. Gospodo Zapovjedniče HRM i Zapovjedniče bojnog broda, i vi ohrabrite i ohrabrujte, podržite i podržavajte ove ljude, naše vojnike, dočasnike, časnike i kolege da ustraju u plemenitosti zadatka. Hvala vam svima. Amen.